Sportska ikona Franjo Kolar: “Svaki dan hodam 15 kilometara i gledam sve Slavenove utakmice.”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Franjo Kolar rođen je u Zagrebu 12. studenoga 1931. godine. Igrao je za Lokomotivu, a životni put odveo ga je u Koprivnicu.

– Kao mlad dobio sam upalu pluća i sinusa, oštećene su mi bile limfne žlijezde. Uz pomoć doktora Žica i njegovog ‘narodnog lijeka’ oporavio sam se za mjesec dana, ali su mi rekli da više ne mogu igrati na visokoj razini jer sam kod velikih napora osjećao umor – priča nam Franjo o svojoj životnoj prekretnici.

Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća stigla mu je dopisnica, poslao ju je Rade Lovrić, tadašnje vojno lice i lokalni moćnik koji ga je znao još iz vojske koju je služio u Sloveniji.

– Napisali su mi ”čekamo te da prvim vlakom dođeš u Koprivnicu”. Htjeli su da igram za Slaven, ponudili su mi i posao, ali sam rekao da ne želim ostati na željeznici jer su tamo bile male plaće. Tako sam u Podravci preuzeo organizaciju transporta, kojeg sam vodio od 1959. sve do 1991. godine.

Za Slaven je igrao od 1957. do 1961. godine, kad je zaključio igračku karijeru.

– Trener me gurao na halfa, da ne rasparujemo Ivana Kušeka Apaša i Vinka Česija na spojkama. Krila su ostali Tomek Česi i Vinko Lazar, najmlađi član ekipe. Bili su tu još Đuka Kolarić i Dražen Šandl, Joja Tkalec lijevi bek, Zlatko Mađarić desni, nešto slično današnjem sustavu 4-3-3. Ja sam imao više zadatak ići prema naprijed, a Đuka i Šandl ostajali bi iza. Napravili smo dobru ekipu, fenomenalno smo igrali.

Koprivnički stadion dobio je ime po Apašu.

– On je bio poput mene, miroljubiv, izvrstan tehničar, s fenomenalnim loptama.

Kolar je donio i svojevrsnu revoluciju u koprivnički klub, može se reći da je donio ‘tiki-taku’ ondašnjeg vremena.

– Otkako sam stigao, počeli smo igrati kratkim pasevima. To je smetalo napadačima, a u obrani Đuki Kolariću i Joji Tkalcu, jer smo mi znali zadržati loptu na 16-20 m i kratkim dodavanjima graditi akcije. Golman Pipa Povijač uvijek je nam prigovarao zašto loptu nismo odmah ispucali prema naprijed. Dečki koje sam kasnije trenirao znali su pričati ”di ste vi bili dok je nas Kolar učil tiki-taku” – smije se Franjo.

Ekipa se počela osipavati 1961. godine, a Kolar je 1963. zajedno sa Zemberom i Apašom stekao zvanje trenera, njih trojica bili su prvi treneri ‘s papirima’ u Koprivnici. Nakon Ije Filipića trener Slavena bio je Apaš, a 1965. zamijenio ga je Kolar, koji je ujedno počeo trenirati i juniore. 

– Đuka Kolarić tada je bio glavni u klubu. Ponekad sam se s njim znao posvađati, pa prekinuti treniranje, ali brzo bih se vratio. Da nije bilo njega, tko zna bi li se Slaven održao. Kad smo prodali igralište Podravci zbog izgradnje sedmerokatnice, kupili smo Dom Slavena preko puta, i odatle se crpila lova za klub.

Kad se klub preselio na današnji Gradski stadion koji nosi ime po Apašu, uz igralište su bili tek drvena baraka i bunar s koritom za vodu.

– Na tom koritu znali smo se i oprati, uvjeti su bili skromni.

Franjo je u Slavenu ostao raditi do 2004. godine.

– Tadašnji direktor Markulin nagovorio me da pomognem u radu s mladima. Juniore sam vodio do 1998. godine, kasnije mlađe. Trenirao sam brojne generacije Slavenovih juniora, vodio i formirao ekipe koje su kasnije igrale za seniore.

Ističe kako bi s mladima trebali raditi praktičari, ne teoretičari.

– Oni koji znaju pokazati elemente primanja, davanja, vođenja, udaraca glavom, nogom… Po mom mišljenju, od pionira prema juniorima treba gajiti onaj sustav koji igraju seniori. Od kadeta bi trebalo pripremati da se za prvu momčad dobiju gotovi igrači, koji mogu igrati na barem dvije pozicije. Nemojte me krivo shvatiti, ne kritiziram niti jednog trenera koji danas radi u Školi, jer su djecu mobiteli i druge stvari nažalost maknuli od sporta. A i djece je sve manje… Da imamo više djece i da imamo veću bazu, vjerojatno bi bilo još bolje. A mi smo mogli proširiti bazu kad je Varteks izbačen iz prve lige, to su trenuci koji su se trebali iskoristiti. A to vam je pitanje animatorstva i strategije.

Franc je i s 88. godina vitalan, svjež, pokretan i dobrog raspoloženja.

– Od 1991. živim na svoj način; doručak, ručak i večera. Cigarete sam ostavio 1973., pušio sam 80 komada na dan, pio pola litre kave na poslu. Ali tako je bilo, bio sam napet, morao sam napraviti svoje.

Supruga mu je preminula 2009. godine.

– Poslije toga sam promijenio karakter života. Biciklom sam prolazio velike rute po Podravini, a kad sam obolio na prostatu, prebacio sam se u pješačenje. Dnevno u prosjeku prohodam 15 kilometara, prije podne i popodne. Imam pajdaše, stanem kod njih, popijem čašicu čistog direktora i produžim dalje.


Slaven 1959. nakon pobjede u Poreču: Sabolić, Đ. Kolarić, Šandl, Lazar, V. Česi, Kolar, Kušek, D. Kolarić, Dombaj, T. Česi, Tkalec (gornji red); Malačić, Štrkalj, Kučan, Braunneger, Šafar, Filipić, Halambek (donji red) // Izvor: NK Slaven Belupo

Naravno, nogomet i dalje prati.

– Slaven redovito gledam, doduše zbog korone na TV u zadnje vrijeme, a pratim i strane lige. Španjolski nogomet najviše mi odgovara, volim i talijanski zbog taktike. No, najviše mi se sviđa kako igraju Nijemci, od prve do zadnje minute.

Smatra da je trenerska uloga iznimno bitna.

– Nogomet ne igra onaj koji ima loptu, nego onaj koji je nema. Ako se stvore dva slobodna igrača, uvijek se može odabrati bolje rješenje. Tu je moć trenera. Ti i iz lošeg igrača možeš napraviti kvalitetnog radnika. E sad, igrač može uspjeti na nekoj višoj razini samo ako je dobar, donekle dobar. Može biti odličan, ali ako nema pozadinu, vjerojatno neće uspjeti. Onaj s dobrim ‘zaleđem’ može u današnje vrijeme daleko dogurati – zaključio je Franjo Kolar.

FOTO Goran Čičin-Mašansker

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI