APSURD S TRŽNICE ‘Carina nam zabranjuje prodaju kiselog zelja na placu, a Ministarstvo poljoprivrede dopušta. I kaj sad?’

Ako se bavite proizvodnjom kiselog zelja u cijelosti na vlastitom OPG-u, tada ne morate upisivati dopunsku djelatnost - tumače u Ministarstvu, ali Agencija i Carinska uprava vele drugačije


Autor: podravski.hr — 15.11.2017. / 15:53 Aktualno

Carinici u redovitoj kontroli na Gradskoj tržnici u Koprivnici

Koprivničanka Željka Harači mogla je prije dvije godine, kada je nakon 30-godišnjeg radnog staža ostala bez posla, pasti na teret države te „cuclati“ najprije naknadu za nezaposlene, a onda se prebaciti na socijalni program i tako, na državnim jaslama, dočekati mirovinu.
Ali, ona to nije učinila. Odlučila je za kruh svagdašnji zarađivati vlastitim rukama, vrijedno radeći, obrađujući ono malo obiteljske zemlje što je imala na raspolaganju. I pokazala je da se može.
Željka je poznato lice s koprivničkog placa. Mnoge je kupce privukla svojim krasnim povrćem. Mrkva, peršin, krumpiri, luk, cikla, salata – sve je to u nje jedro i živih boja. No, kako se približavaju hladni dani, manja je ponuda, a i kupaca nema toliko koliko ih je za toplog vremena.
Prošli petak nije bio izdašan dan. Željka je zaradila samo 300-tinjak kuna. Zimi bude i manje. Čitav dan zna se smrzavati za utržak od 50-ak kuna. Kad bi se ponuda mogla proširiti, i prihod bi bio veći.
I tako je Željka pomislila da bi mogla prodavati kiselo zelje. U zimskim mjesecima svježeg kupusa nema, a kad bi se 500 kilograma, koliko je namjeravala uzgojiti, ukiselilo, bio bi to dodatan prihod od oko 7000 kuna godišnje, izračunala je.
Međutim, ne ide to kod nas samo tako. Postoje tu nekakva pravila, propisi. Postoji država.
– Bavim se prodajom povrća i prodajem na malo na tržnici. Budući da u zimskom periodu prodaje povrća gotovo i nema, odlučila sam povećati dohodak kiseljenjem kupusa i prodajom na malo na placu. Nazvala sam Carinu, gdje mi je rečeno da moram biti upisana u Upisnik dodatnih djelatnosti. Otišla sam u Agenciju za plaćanja u poljoprivredi s namjerom da se upišem u Upisnik. Tamo su me uputili da se moram na poreznoj upravi upisati kao obveznik plaćanja paušalnog poreza, da moram izdavati račune preko fiskalne blagajne, imati objekt registriran za proizvodnju hrane te da moram zadovoljavati sanitarne uvjete uz polaženje tečaja zdravstvenog odgoja – dio je e-maila koji je Željka uputila Ministarstvu poljoprivrede kako bi provjerila mora li doista za kiseljenje običnoga podravskog zelja zadovoljiti uvjete gotovo kao da namjerava proizvoditi antibiotike.
Paušal bi bio oko 1200 kuna godišnje, najam fiskalne blagajne oko 300 kuna mjesečno, i to bi već prepolovilo Željkin planirani prihod od kiselog zelja, a gdje su tu još registracija objekta, sanitarni uvjeti, tečaj…
Otkud uopće Carina u ovoj priči, zapitat će netko. Carinska uprava obavlja kontrole i na tržnicama kako bi spriječila šverc robe. Među ostalim, provjerava imaju li prodavači, vlasnici OPG-ova, istaknute cijene na robi, jesu li popunili obrazac o tome koliko su povrća donijeli na tržnicu, imaju li vidljivo istaknut naziv OPG-a. Razloga za kažnjavanje je mali milijun. A kazne? Od 500 kuna naviše.
Znajući to – i budući da je jednom već platila 500 kuna jer pri sebi nije imala neki papir – Željka je željela provjeriti kakvi su uvjeti za prodaju zelja te je od Carine i Agencije dobila odgovore kakve spominje u e-mailu Ministarstvu poljoprivrede. A što kažu u glavnom državnom tijelu koje određuje pravila igre u poljoprivredi?

Željka Harači na svojem imanju u Koprivnici

– Ako se bavite proizvodnjom kiselog zelja proizvedenog u cijelosti na vlastitom OPG-u, tada ne morate upisivati dopunsku djelatnost jer se radi o poljoprivrednom proizvodu prvog stupnja prerade – stigao je odgovor.
Šteta što u ovih 26 godina postojanja naše države netko iz Ministarstva poljoprivrede takvo tumačenje u vezi s prodajom kiseloga zelja već nije poslao Carini i Agenciji. Da je bilo tako, možda bi kupci na koprivničkom placu već mogli kupiti – u to ne sumnjamo – Željkino izvrsno domaće kiselo zelje. Ovako, što se dogodilo s njezinim planom da si tijekom zime, uz dodatni trud i rad, poveća prihode?
– Još dok su mi govorili što sve trebam zadovoljiti, odustala sam. Ove godine neću kiseliti zelje. Ne znam, možda ću nagodinu, kad se sve razjasni – veli ona.
Ne bi imala, domeće, apsolutno ništa protiv da prostoriju u kojoj je namjeravala kiseliti zelje pregleda sanitarna inspekcija, pa da uzme uzorak na kontrolu, za što je spremna platiti neki „normalan“ iznos.
– Kad smo imali kokoši i prodavali jaja, došao bi veterinar, uzeo uzorke iz prostora gdje su bile kokoši, uzeo je 20 komada jaja na kontrolu i to bismo platili 400 kuna, nakon čega smo godinu dana bili mirni. Tako sam očekivala da bude s kiselim zeljem, da platim sanitarni pregled, recimo, 500 kuna, i to bi bilo to – kaže Željka.
Jasno joj je da država mora dobiti novac, ali trebalo bi uzeti u obzir koliko ljudi zarađuju i onda namete uskladiti s time.
– Država bi morala biti fleksibilnija, a ne – da tako kažem – mjeriti vrata i onda reći da fali pola centimetra – poručuje činovnicima koji kroje sudbinu ljudi što žele normalno živjeti od vlastita rada.
U Carinskoj upravi kažu kako nemaju zabilježen kontakt od strane vlasnika OPG-a u vezi s tumačenjem Pravilnika o dopunskim djelatnostima na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
– S obzirom na to da nismo upoznati s činjenicama koje vam je dostavila vlasnica OPG-a, a nisu evidentirana ni postupanja nadležnih nadzornih tijela koja djeluju u okviru rada Carinske uprave vezano uz istu problematiku, kako ne bi došlo do daljnjeg nesporazuma vezanog uz način i ispunjavanje uvjeta za trgovanje vlastitim proizvodima, upućujemo sve vlasnike OPG-a da se neposrednim kontaktom našim carinskim uredima obrate kako bi dobili potrebe informacije i dalje mogli nesmetano ispravno obavljali svoju djelatnost – odgovorili su na pitanje na čemu temelje svoje postupanje i nadzor na tržnicama. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF, HRVOJE ŠLABEK

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn