BAKA NAJČITAČICA Ivka Flok (92): Svaki tjedan sam u knjižnici, a najviše volim čitati ljubavne romane

Najviše joj se sviđa Aralica, i to kad kritizira Stipu Mesića


Autor: podravski.hr — 18.12.2017. / 15:36 Stil

Ivka Flok (92) svaki tjedan skoči do knjižnice

Ivka Flok (92) iz Križevaca najstarija je članica Gradske knjižnice Franjo Marković, a unatoč poznim godinama i dalje osobno dolazi u potragu za novim štivom. Rođena daleke 1925. godine, bakica bistra uma primila je Zahvalnicu za dugogodišnju podršku radu križevačke Knjižnice.
– Kad sam krenula u osnovnu školu, počela sam čitati knjige. Sjećam se kako sam davnih dana odlazila u Hrvatski dom gdje se nekoć nalazila knjižnica. Volim romane, najviše ljubavne pod stare dane, to mi je najinteresantnije – kroz smijeh nam se otvorila simpatična Ivka koja je u mirovini već 30 godina.
– Uvijek kad pročitam dobru knjigu, od tog pisca tražim još. Tako sam pročitala cijelog Aralicu, volim Orhana Pamuka, drag mi je Pavao Pavličić. Najviše mi se ipak sviđa Aralica, ona knjiga gdje kritizira Mesića (op.a.„Mentalni komunist“) – kaže vitalna starica i dodaje da joj treba tjedan dana da pročita knjigu.
– Jednom tjednom idem u knjižnicu. Polako dođem, korak po korak. Imam jednu štaku i s tim si malo pomažem. Teško mi je daleko hodati, najdalje idem do dućana, kavane, knjižnice i pošte. I to je puno za mene. Dnevno čitam dva do tri sata. Ne mogu duže jer mi čitanje umara oči. Ako je knjiga interesantna, i poslije o njoj razmišljam i analiziram je u glavi. Imala sam veliku kolekciju knjiga, kupovala sam ih godinama, imala sam ih na stotine, voljela sam Krležu i Andrića, kupovala sam kompletne opuse – objašnjava ova vedra umirovljenica.
– Još uvijek sve pamtim, zdrava sam, jedino me uši muče jer ne čujem dobro. Imala sam muža, umro je prije 35 godina. Imam jednu kćer s kojom živim i jednu unuku, ona je u Americi – kaže bivša učiteljica Flok koja je u struci provela više od 30 godina, a priča nam kako je voljela raditi s djecom.
– Jednom mi je pedagoginja poslala dijete školovanih roditelja, intelektualaca, on je bio učenik u „specijalnoj“ školi. Počela sam raditi s njime kad je prešao u redovnu školu, mali je ispočetka bio jako povučen, loše je pisao, ali sam vidjela da je dečko bistar. Ostajala sam s njim iza škole i vidjela da mu jako dobro ide matematika. Htjela sam ga podići jer su mu se djeca rugala kad nešto ne bi znao, pa sam ga uvijek dovodila na ploču da rješava matematičke zadaće. Na kraju je završio osnovnu s vrlo dobrim, gimnaziju s vrlo dobrim i otišao je na fakultet, završio ga i zaposlio se. Stvorila sam od njega sposobnog čovjeka – prisjeća se detalja iz svoje učiteljske karijere i dodaje kako je proputovala cijelu Hrvatsku kao članica Povijesnog društva.
Danas svoje vrijeme, osim čitanjem, krati i uzgojem povrća u malenom vrtu iza kuće. Hobi joj je rješavanje križaljki, a voli i pročitati novine u knjižnici. Živi od mirovine od 2900 kuna, a razmišljala je i o odlasku u starački dom.
– Pogledala sam jedan dom u gradu, nije mi se dopalo. Samo čekaš jelo, gleda se televizija, to imam i doma dok mogu hodati. Ak bum’ nepokretna, onda je to druga priča. Oni samo čekaju smrt, a to je grozno – samouvjereno je nekoliko puta ponovila ova vitalna starica. (as)
FOTO: ZDENKO BALOG

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn