REVOLUCIJA Uzgojili su lozu koju uopće ne treba špricati, a za svoja vina osvajaju zlatne medalje

Skupna enzuzijasta iz Rečkih vinograda kod Koprivnice prva je kod nas posadila lozu otpornu na bolesti


Autor: podravski.hr — 26.05.2018. / 18:00 Aktualno

Mladen Laškaj i Zoran Husić u Husićevu vinogradu u starigradu kod Koprivnice

San svakog vinogradara jest loza otporna na bolesti, koju uopće ne treba prskati, a daje vrhunsko vino. Još kad bi takva loza bila rodnija od klasičnih cijepljenih hibrida i usto bila otporna na kasne mrazeve, bilo bi to pravo čudo.
Ekipa vinogradara i podrumara hobista iz Rečkih gorica kod Koprivnice taj san je dosanjala. Među prvima u Hrvatskoj posadili su takozvane PiWi sorte vinove loze otporne na bolesti, a vina od prvih berba već su ovjenčana zlatnim medaljama.
Te sorte razvijene su u Njemačkoj još 60-tih godina prošlog stoljeća, a po Europi su se počele širiti tek nedavno. U Hrvatskoj su na nacionalnu listu priznatih kultivara vinove loze uvrštene 2014. godine, a na proljeće 2015. godine Gojko Milošević u Rečkim goricama sadi prvi takav vinograd u našoj županiji sa 250 trsova, na sugestiju svoga prijatelja i međaša Mladena Laškaja.
Laškaj je prije šest godina prvi zasadio nekoliko trsova PiWi loze (od njemačkog: pilzwiderstandsfähige Rebsorten, što znači sorte otporne na gljivice) nakon što je slučajno doznao da tako nešto postoji. Osim Miloševiću, sadnju je preporučio i prijatelju Zoranu Husiću, a obojica su lani proizvela vina koja su dobila zlatne medalje.
– Na sadnju vinograda, mog prvog u životu, nagovorio me je sin, a želio sam ekološki uzgoj, s minimalnim tretiranjem. Onda mi je Mladen preporučio PiWi sortu solaris. Sadnice sam naručio iz Njemačke, posadio ih uz pomoć prijatelja i sad sam prezadovoljan. Gorice doista nijednom nisam špricao, a grožđe je bilo potpuno zdravo – reći će Milošević.

 

Mladen Laškaj, Zoran Husić, Gojko Milošević i Ivan Novoselec u Gojkovom vinogradu u Rečkim goricama

Laškaj objašnjava kako su PiWi sorte iznimno otporne na peronosporu, pepelnicu i botritis. Na ljestvici otpornosti imale bi ocjenu četiri do pet (pet je maksimum), dok klasični cijepovi imaju otpornost nula. Zbog čega, onda, svi vinogradari već nisu prešli na takve sorte?
– Prvo, ljudi teško mijenjaju navike. Drugo, da se idu posjeći postojeći vinogradi, koji su možda u punom rodu, kako bi se posadile PiWi sorte, bio bi to priličan financijski teret. Usto, moćna farmaceutska industrija ne gleda blagonaklono na širenje takvih sorata jer ostaje bez plasmana zaštitnih sredstava – veli Laškaj.
A sortiment je vrlo širok i pokriva i bijelo i crno grožđe – solaris, johanniter, merzling, phoenix, regent, cabernet cortis…
– Onima koji bi željeli posaditi PiWi sorte preporučujem neka najprije probaju vino te odaberu ono što im se sviđa. Solaris je, recimo, izrazito jače vino, s oko 13 posto alkohola. Zagrebački Zavod za vinarstvo potvrdio je da se radi o vrhunskome vinu. Kome odgovara ležernije vino tipa graševine ili šipona, tu je johanniter. Regent je vrlo popularna crna sorta i jedina koja je, primjerice, u rangu s našim malim plavcem – kazao je Laškaj.
Sjajna iskustva ima i Zoran Husić, čiji je solaris također dobio zlatnu medalju (85 bodova). On je vinograd posadio u Starigradu kod Koprivnice.
– Lani je krajem travnja bio jak mraz, temperatura je bila minus dva, i dok su klasični cijepovi stradali, moj je solaris preživio. Listovi su se sami skupili kako bi se zaštitili. Osim toga, trsovi su izrazito bujni, a sorta trpi visoke prinose koji ne utječu na kvalitetu, što nije slučaj kod klasičnih sorata – veli on.
Ivan Novoselec, najmlađi član „PiWi kluba“, ove je godine posadio vinograd u Plavšincu.
– Posadio sam 200 trsova na mjestu vinograda iskrčenog prije deset godina. Čuo sam za PiWi sorte, malo sam surfao i vidio da praktički u susjedstvu postoji ekipa koja se time već bavi. Sadnice sam naručio iz Njemačke, stigle su mi poštom, a cijena je po trsu bila oko 17 kuna, znači nešto skuplje nego klasični hibridi – rekao je on.

 

Sorta Solaris iznimno je bujna

Gledajući cijelu zemlju, uzgoj PiWi sorata još je u povojima. Osim koprivničkih zaljubljenika, vinograde su zasadili hobisti kod Kutine, u Međimurju i Zagorju.
– Revolucija je počela 60-tih, a sada je došla i do nas. PiWi sorte sigurno su budućnost vinogradarstva, i to iz ekoloških, ali i ekonomskih razloga. Prozvodnja vina znatno je jeftinija ako ne morate prskati – zaključuje Laškaj. (hš)
FOTO: HRVOJE ŠLABEK