Bili smo na kavi s Labrinom: Ima li dečka, kako se snalazi s jezikom i kako krati vrijeme…

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Labrina Tsakalou najbolja je grčka rukometašica, a prošlog ljeta priključila se Podravki Vegeti. U obje utakmice četvrtfinala EHF kupa protiv Thüringera bila je najbolja igračica, na njen pogon prošle su Koprivničanke u europsko polufinale prvi put nakon 12 godina.

U svijet sporta ušla je kroz atletiku, trčala je na 800 i 1000 metara, pa je prešla na skok u dalj, da bi s 15 godina počela igrati rukomet.

– Volim rukomet jer je to brz sport, s puno kontakta. Moraš biti snažan, eksplozivan, brz. To je jedini timski sport koji sadržava osnovna sportska kretanja kao što su trčanje, skakanje i šutiranje. To je vrlo strastven sport, i vjerojatno sam ga zato izabrala – objasnila nam je 26-godišnja Labrina.

Cijela joj je obitelj ‘inficirana’ sportom.

– I majka i otac su učitelji tjelesnog odgoja u osnovnim školama. Oboje su bili sportaši i treneri u košarci i nogometu. I moja tri brata bave se sportom. Dvojica su nogometaši, a najmlađi je rukometaš. Osim toga, moj ujak bio je profesionalni nogometaš u Belgiji, nećak je vrlo uspješan mladi tenisač, a imam i nećaka koji je bio grčki prvak u kajaku i kanuu. Svi smo odrasli zajedno prateći sport, odlazeći na utakmice.

Ako niste znali, simpatična Grkinja ima i afričke krvi, baka joj je iz Konga. U potrazi za rukometnom afirmacijom morala je napustiti domovinu.

Lamprini Tsakalou protiv Siofoka u Koprivnici
U posljednje vrijeme “rastura” za Podravku

– Rukomet je tamo na niskoj razini, a ja sam željela učiniti nešto više i testirati svoje sposobnosti na višim razinama, u Ligi prvakinja. Dvije godine provela sam u Krimu iz Ljubljane, a prošlog ljeta stigla sam u Koprivnicu i zadovoljna sam takvom odlukom. Nismo imali sreće sa ždrijebom u Ligi prvakinja, ali ide nam dobro u EHF kupu, nadam se da ćemo biti još jači sljedeće sezone.

Profi sportašica

Ima dobar odnos s trenerom Zlatkom Saračevićem.

– Vjerujem u trenera, i on vjeruje u mene, i to mi pomaže da pokažem svoje vještine. Sad igram na svojoj poziciji srednje vanjske igračice, slobodnija sam, mogu učiniti što god želim tijekom igre. Mislim da imam dovoljnu razinu discipline, ali trebam igrati slobodno, a ne da mi ljudi govore što da radim. Kad radim stvari instinktivno, sve ispadne bolje.

Svi koji prate Podravkine utakmice vide koliko Labrina uživa u igri.

– Otkako znam za sebe bila sam sigurna samo u jedno, a to je da želim biti profesionalna sportašica. No, nisam znala u kojem sportu. Isprobala sam ih puno i bila sam dobra u svima, no ostala sam u rukometu i sama sebi sam rekla da ću dosegnuti višu razinu. To je nešto što volim raditi. Stoga za mene trening nije nešto loše, nego u njemu uživam. Jedini je problem što sam daleko od kuće i obično nemam dovoljno vremena za posjet obitelji, to mi je jedina briga u ovom poslu. Što sam dulje odsutna, to mi više nedostaju.

Završila je i kineziološki fakultet, a kaže kako bi htjela nastaviti studij i postati sportska psihologinja, no opcija joj je i trenerski posao jednog dana. Kaže da možda još stigne promijeniti i sport.

– Moj otac bio je trener u košarkaškoj momčadi. Sjećam se da sam trenirala s dečkima, ali nikad nisam igrala. Jedino sam sa školskom momčadi osvojila grčko prvenstvo. No, razmišljam o tome da možda jednog dana zaigram i košarku, nikad se ne zna.

Malo više problema stvara joj hrvatski jezik.

– Jako je težak. Nedavno sam ga počela učiti, jer ostajem ovdje i sljedeće sezone. Neke stvari već razumijem, jer provela sam i dvije godine u Ljubljani. Međutim, puno je detalja, i gramatika je teška. No, svi mi govore da čak i Hrvati griješe kad govore hrvatski, tako da ne brinem zbog toga. U svakom slučaju, želim bolje razumjeti vaš jezik, ali i sporazumijevati se na njemu. Znam dosta riječi.

Ajmo onda jedna rečenica?

– Dok srce kuca, Podravka!

U polufinalu EHF kupa koprivničke rukometašice trebale bi u travnju igrati s Herning-Ikastom.

– Nisam ih puno gledala jer nisu bile u našoj skupini. Koliko znam, sve ekipe u polufinalu su na našoj razini. Sa Siofokom smo odigrale dvije ravnopravne utakmice i mislim da imamo jednake izglede za osvajanje trofeja, sve dok smo koncentrirane i dok dajemo najbolje od sebe na terenu.

No, pitanje je što će uopće biti s rukometom zbog pandemije koronavirusa.

– Sve su velike lige otkazane. Kako sam čula, mogli bismo igrati neke utakmice na ljeto, vjerojatno će se sad sve promijeniti. Situacija je stvarno luda, ali sad je prva i osnovna stvar briga za zdravlje svakog čovjeka – rekla je na kraju Labrina Tsakalou.

Nemam dečka!

Labrina je aktivna na društvenim mrežama. Koliko su joj one važne?

– To je nešto što mi pomaže da mi prođe dan, jer sam sama u stranoj zemlji. Družim se sa suigračicama, ali to nije isto kao dok si s obitelji i prijateljima, dok govoriš svojim jezikom. Ljudi misli da mi je Instagram jako važan, ali zapravo nije. Pitanje je na koji način ga želiš koristiti. Ja ga shvaćam kao nešto što mi pomaže da budem u kontaktu, ne samo s prijateljima, nego i s onima s kojima se ne čujem svaki dan.

Je li u vezi? – Nisam, ne u ovom razdoblju života. Sama sam, koncentrirana na rukomet…

FOTO Podravski list

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

  • Pročitaj sljedeće...

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI