Bolest koja pogađa osobe starije od 50 godina, razvija se postupno, a mogu se javiti i halucinacije!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Makularna degeneracija ili degeneracija žute pjege kronična je bolest oka povezana sa starenjem koju obilježava istrošenost dijela oka odgovornog za centralnu vidnu oštrinu. U literaturi se može pronaći i naziv senilna makularna degeneracija. Istrošenost nastaje u makuli ili žutoj pjegi, odnosno središnjem dijelu mrežnice, koja se nalazi u unutarnjem dijelu oka i koji je posebno osjetljiv na poremećaj mikrocirkulacije.

Makularna degeneracija ne uzrokuje potpunu sljepoću, ali izaziva pogoršanje kvalitete života zamućivanjem vida i ispadima u centralnom vidu. Dobra centralna vidna oštrina potrebna je za čitanje, vožnju automobila, prepoznavanje lica te za precizan rad. Makularna degeneracija pogađa osobe starije od 50 godina. Razlikuju se dva oblika, vlažna i suha makularna degeneracija. Kod suhe degeneracije, koja je ujedno i češći oblik, istrošenost žute pjege nije povezana s krvarenjem u tom dijelu oka. Makularna degeneracija razvija se postupno i bezbolno. Osoba može zamijetiti sljedeće promjene: potrebu za jačim svjetlom za vrijeme čitanja, teškoće u prilagođavanju u slabo osvijetljenom prostoru, teškoće u raspoznavanju boja ili lica te zamućenja centralnog vida.

Halucinacije

Vid može slabiti na jednom oku više nego na drugom, a isto tako može na drugom oku vid ostati sačuvan puno duže. U tom se slučaju teže zamjećuju promjene jer dobar vid na jednom oku kompenzira nedostatke oboljelog oka. Poteškoće s vidom i kvalitetom života nastaju kada promjene zahvate oba oka. Kod nekih osoba koje pate od makularne degeneracije mogu se pojaviti vidne halucinacije koje se obično pojavljuju što vid više slabi. Halucinacije se mogu javiti kao neobične šare pred očima, kao geometrijske figure, životinje ili čak ljudska lica. Osobe s ovakvim simptomima obično se ne žele nikome požaliti na to da ih okolina ne bi proglasila psihičkim bolesnicima, ali takve halucinacije i nisu rijetke kod makularne degeneracije i nazivaju se Charles Bonnetov sindrom. Ako zamijetite promjene vida, potrebno je otići na oftalmološki pregled. Postoji metoda koja se naziva Amslerov test za samoprocjenu vida kojom možete odrediti je li vam potreban liječnički pregled. Točan uzrok makularne degeneracije nije poznat, ali se razvija sa starenjem organizma. Čimbenici koji pridonose razvoju makularne degeneracije uključuju: dob (javlja se kod osoba starije životne dobi), obiteljska pojavnost makularne degeneracije (češće se javlja u osoba kod kojih u obitelji postoji netko tko je također obolio), spol (kod žena se javlja češće jer obično žene duže žive), pušenje (izlaganje dimu cigareta udvostručuje rizik od nastanka makularne degeneracije), pretilost (povišena tjelesna težina povećava rizik za progresijom bolesti iz blažeg u teži oblik), svijetla boja očiju (osobe sa svijetlom bojom očiju osjetljivije su nego osobe s tamnijim očima), prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama, nedostatak nekih vitamina i minerala (kao što su vitamin A, C i E te cink) te srčane i krvožilne bolesti.

Metode kojima se može dijagnosticirati makularna degeneracija uključuju: kompletan oftalmološki pregled liječnika oftalmologa koji se bavi stražnjim segmentom oka, potom fluoresceinska angiografija (koja se izvodi na način da se u venu podlaktice daje fluoresceinska tvar te se potom urade slike stražnjeg segmenta oka na kojima se pokazuje protok fluoresceinske tvari kroz krvne žile), te optička koherentna tomografija (neinvazivna metoda koja se koristi laserskim svjetlom infracrvenog spektra za slojevito snimanje mrežnice i vidnog živca).

Liječenje

Nažalost, ne postoji učinkovita metoda liječenja makularne degeneracije, ali to ne znači da će oboljela osoba potpuno oslijepiti. Suha makularna degeneracija obično sporo napreduje te su oboljele osobe u mogućnosti živjeti normalnim životom, osobito ako je zahvaćeno samo jedno oko. Suha makularna degeneracija može se razviti u brže napredujući oblik, tzv. vlažnu makularnu degeneraciju. Terapijske metode koje se mogu primjenjivati uključuju lasersku fotokoagulaciju. Najnovije metode uključuju davanje lijekova direktno u oko, kao što su kortikosteroidi i tvari koje sprječavaju proliferaciju krvnih žila.

Uzimanje visokih doza antioksidansa i cinka može usporiti napredovanje bolesti. Rađeno je istraživanje koje je pokazalo da dnevna konzumacija 500 mg vitamina C, 400 IU (internacionalnih jedinica) vitamina E, 15 mg beta karotena, 80 mg cinka i 2mg bakra smanjuje rizik napredovanja bolesti za 25 posto.

Sljedećim mjerama može se djelomično prevenirati nastanak makularne degeneracije:

Konzumiranje hrane bogate antioksidansima. Hrana bogata antioksidansima je ona koja sadrži vitamine skupine A, C i E. Osobe koje konzumiraju zeleno povrće imaju manji rizik za obolijevanje. Također se smatra da lutein, koji se u većim koncentracijama nalazi u jajima, kukuruzu te zelenom povrću smanjuje rizik obolijevanja, kao i omega 3 masne kiseline iz ribe te bademi.

Nadoknada antioksidansa i cinka dijetetskim pripravcima. Osobama oboljelim od makularne degeneracije savjetuje se uzimanje većih doza cinka, beta karotena i vitamina A, C i E od onih koje se mogu nadoknaditi prehranom u obliku nekih pripravaka koji se kupuju u ljekarnama. Na taj način može se spriječiti brže napredovanje bolesti. Pritom treba imati na umu da se beta karoten u većim količinama koje uzimaju pušači povezuje s karcinomom pluća, a prevelike količine vitamina E mogu biti toksične.

Konzumiranje ribe. Prehrana bogata omega 3 masnim kiselinama iz ribe smanjuje rizik obolijevanja.

Prestanak pušenja. Kod pušača se češće javlja makularna degeneracija nego kod nepušača.

Dobra kontrola i liječenje drugih bolesti. Primjerice, kontrolom srčanih bolesti ili visokog tlaka može se smanjiti rizik obolijevanja. Redoviti pregledi oka. Rano dijagnosticiranje makularne degeneracije sprječava gubitak vida. Osobe starije od 45 godina trebale bi obaviti pregled oftalmologa svake dvije do četiri godine, a osobe starije od 65 svake jedne do dvije godine. Ako u obitelji postoji netko obolio od makularne degeneracije, takvi pregledi trebaju biti i češći.

FOTO Ilustracija

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI