BOLJA HRVATSKA Studentica pomaže djeci s rijetkim poremećajem: ‘Roditelji često ne žele priznati da im djeca imaju problem’

ADHD je kao poremećaj definiran davno, no tek se relativno nedavno počelo o njemu šire govoriti jer se ovaj poremećaj kod djece nije toliko uočavao kao danas


Autor: podravski.hr — 30.10.2018. / 16:01 Aktualno

Ozana Mikulić: Roditelji često ne žele priznati da im djeca imaju problem

Ozana Mikulić, studentica pete godine Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta i članica Udruge Moja koja pomaže djeci s poremećajima pažnje, u Koprivnici je pokrenula radionice za roditelje djece s ADHD-om, odnosno poremećajem hiperaktivnosti i deficitom pažnje. Na radionicama, koje se održavaju subotom u gimnaziji Frana Galovića, roditelji mogu saznati korisne informacije te podijeliti svoja iskustva u odgoju djece s ADHD-om.
– Kroz radionice želimo povećati roditeljske kompetencije u emocionalnom, psihološkom i komunikacijskom smislu. Roditelji se teško nose s odgojem djeteta s ADHD-om, koje ima poteškoće s kontrolom ponašanja, vrlo je impulzivno i ima poteškoće u koncentraciji kod zadataka koji zahtijevaju veći kognitivni napor, pogotovo ako ga taj sadržaj ne zanima. Tad dolazi do poteškoća u školi s praćenjem nastave, a s druge pak strane, sva djeca s ADHD-om iznadprosječno su inteligentna. No, zanima ih jako malo stvari ili samo jedna stvar i na tom području su izvrsni i prelaze sve naše okvire shvaćanja koliko netko može o nečemu znati – objasnila je Ozana.
ADHD je kao poremećaj definiran davno, no tek se relativno nedavno počelo o njemu šire govoriti jer se ovaj poremećaj kod djece nije toliko uočavao kao danas.
– Kod nas je još uvijek ustaljeno mišljenje da su to zločesta i neodgojena djeca, a tome nije tako. Dijete s ADHD-om ne može odabrati kako će u pojedinoj situaciji reagirati i zato se javlja problem. Tu je najveća uloga roditelja, koji će pomoći takvom djetetu, a često puta roditelji ne žele priznati problem. No, problem neće nestati, dijete ga neće prerasti, a postavljanje dijagnoze ima svojih prednosti. Škole nisu prilagođene uključivanju takve djece jer većina profesora ne zna na koji način pristupiti djetetu, tako da bi se i na tome trebalo poraditi – kaže Ozana.
ADHD se može primijetiti tek u školi, gdje se djeca susreću s drugačijim izazovima i zadacima nego kod kuće ili u vrtiću.

Radionice za roditelje djece s ADHD-om su subotom

– Radionice za djecu služe tome da se s djecom radi tako da steknu određene vještine, na primjer pokušavamo im produljiti vrijeme tolerancije i sposobnosti koncentracije na određeni zadatak. S roditeljima radimo na tome da shvate da oni promjenom svojeg ponašanja mogu jako utjecati na promjenu djetetovog ponašanja – rekla je Ozana.
S roditeljima se na radionici obrađuju teme poput aktivnog slušanja, parafraziranja, govori se o tome na što sve takva djeca imaju pravo jer su roditelji slabo upućeni u to.
– Važno je s roditeljima proći i kontrolu stresa koji se neminovno javlja kad roditelj ili učitelj ne zna na koji bi način pristupio djetetu s ADHD-om. Pokušavamo ih naučiti na koji način komunicirati ili kako djecu naučiti učiti. Mnogi roditelji plaćaju dodatne satove za svoju djecu, no to neće riješiti problem. Bitan je način na koji dijete usvaja sadržaj, a ne sadržaj sam po sebi – objasnila je Ozana.
Roditelji na radionicama u paru, grupi ili samostalno uče na konkretnim primjerima koji im mogu olakšati odgoj djeteta.
– Najbolje je kad na radionicu dođu oba roditelja, jer majka i otac uglavnom s različitih stajališta doživljavaju istu situaciju, tako da je bolje kad oboje izraze svoje mišljenje o nekom problemu i oboje nauče tehnike koje se uče na radionici. Cilj nam je da oba roditelja povećaju samopouzdanje i samokontrolu te da osvijeste dobre ili loše stvari – veli Ozana Mikulić te dodaje kako još mogu uključiti roditelji koji bi željeli proći kroz radionicu.
Svi zainteresirani mogu nazvati Maju Ostriž, predsjednicu Udruge Moja, na broj telefona 095/197-17-92.
Na prvoj radionici okupilo se 15-ak roditelja djece s ADHD-om ili nekim od graničnih stanja, a svi se nadaju da će im sudjelovanje pomoći u boljem razumijevanju svojeg djeteta, kojem će onda znati pomoći i pravilno reagirati u problematičnim situacijama.
Procjenjuje se kako i do deset posto djece ima manjih ili većih problema s tim poremećajem te su hiperaktivna, a odraslih je osoba četiri do pet posto. (sm)
FOTO: SONJA MARKIĆ