Božica (68) i Zdravko (71) Čorba iz đurđevačkog prigradskog naselja Čepelovac u društvu obitelji proslavili su 50. obljetnicu braka. Za zlatni pir služena je i svečana sveta misa u sklopu koje su “mladenci” primili i blagoslov župnika Mladena Gorupića.
– Dragoj Božici i Zdravku čestitam na značajnoj obljetnici i neka ih dragi Bog još dugo poživi. Oni su primjer svima u našoj župnoj zajednici, ne samo kroz međusobnu ljubav, nego i kroz aktivno sudjelovanje u životu naše Župe – istaknuo je Mladen Gorupić.
Slavljenici Božica i Zdravko na proslavi su se prisjetili početaka svoje ljubavi.

– Znali smo se sresti još dok smo bili djeca, ali pravo upoznavanje bilo je Zagrebu gdje sam išla u školu za frizerku, a moj Zdravko radio. Svaki susret u tim mladenačkim danima bio je poseban i vrlo brzo sam “pala” na Zdravkov šarm. I danas znam reći da bih sve isto ponovila jer Zdravko je moja srodna duša – ističe Božica Čorba.
Nakon vjenčanja, ističe Zdravko, skrasili su se u Čepelovcu na njegovu rodnom imanju i mukotrpnim radom podigli djecu na noge, na što su najviše ponosni.
– Sinovi Tihomir i Goran poslovno su nastavili mojim stopama pa su i oni danas automehaničari. Posebno me veseli što ćemo vrlo brzo dobiti i novu generaciju u našem zanatu, a to su unuci Zdravko i Antun. Naš su ponos i unuke Anja, Ema, Lorena i Lana – kaže Zdravko Čorba.
Ključ za uspješan brak su, složno ističu Božica i Zdravko, ljubav, poštovanje i vjera u Boga. Bilo je, kažu oni, i teških dana, ali uz kompromis se mogu prebroditi sve nedaće.
– I sad ima dana kad se znamo porječkati, ali to je sastavni dio svakog braka. Samo za razliku od modernih generacija mi uvijek nađemo sve ono lijepo što nas veže i to nas drži i na životu. Moj Zdravko za mene će uvijek biti poseban i jedini vrijedan ljubavi – ističe Božica Čorba.
Svakodnevicu Zdravko i dalje provodi radno te je još uvijek vlasnik i radnik u svom automehaničarskom obrtu, a zajedno s Božicom vodi brigu i o dva vinograda. – Naučeni smo puno raditi i to nas drži koliko-toliko vitalnim pa ne razmišljamo o tipičnom umirovljeničkom životu – zaključio je Zdravko Čorba.
FOTO Krešo Kovačev