Čačić: Sad se vidi da oni koji su kritizirali javno-privatno partnerstvo nemaju viziju

Podravski list profile

Radimir Čačić, župan Varaždinske županije, zasigurno je jedna od istaknutijih, ali i najzanimljivijih figura suvremene hrvatske politike. Poduzetnik, saborski zastupnik, ministar, drugi čovjek Vlade i u dva navrata župan Varaždinske županije, uvijek je bio spreman reći svoje mišljenje koje je često izazivalo kontroverze, ali nikad ravnodušnost. Nakon bogate karijere trenutačno je u potpunosti posvećen razvitku Varaždinske županije u svom drugom mandatu kao župan. Kao tvorcu koncepta građenja škola po programu javno-privatnog partnerstva u Hrvatskoj, jedna od glavnih smjernica i nit vodilja u  djelovanju Radimira Čačića kao župana je školstvo. Kako Varaždinska županija dijelom zadire u Podravinu, a radi se o ludbreškom kraju, u začecima je još jedan za ovaj kraj vrlo značajni projekt, a to je iskorištavanje geotermalne energije.

PL: Varaždinska županija s Općinom Mali Bukovec osnovala je tvrtku Bukotermal s kojom ima velike planove o iskorištavanju geotermalne energije.

– Zanimljivo je da su najveći proizvođači opreme za iskorištavanje geotermalne energije iz zapadne Europe, a velika većina geotermalnih elektrana nalazi se u Turskoj. Razlog je što se najveći kapaciteti u geotermalnoj energiji nalaze  u jugoistočnom dijelu Europe. Da se, recimo, ti izvori nalaze u sjevernoj Njemačkoj, vrlo bi vjerojatno takvih elektrana tamo bilo mnogo. Mi smo to odlučili preokrenuti i konačno iskoristiti potencijal. U pripremi ovakvih projekata najskuplji dio je ispitivanje. Srećom, INA je na ovom području ta ispitivanja provela. Ovdje nisu pronašli naftu ili plin pa su napustili bušotine, a rezultate zadržali za sebe. Kada sam bio ministar, uspio sam, uz nešto otpora, dobiti rezultate tih ispitivanja od INA-e, pa sada Vlada ima podatke o kapacitetima geotermalne energije, što je vrlo značajno. Međutim, dosad su koncesiju na sva geotermalna polja u Hrvatskoj imali Turci koji su realizirali  samo projekt Ciglena kod Bjelovara.

PL: Sada je ta koncesija istekla?

Točno tako, koncesija je istekla na početku ove godine. Mi u Varaždinskoj županiji imamo pripremljene projekte i javit ćemo se za dobivanje koncesije barem na dva polja. Znamo koliki su troškovi izgradnje takve elektrane, znamo izračunati kolika je cijena takve energije i kolike su državne subvencije, koje će u budućnosti ostati ili rasti, pogotovo za geotermalnu energiju koja je zbog svoje stabilnosti posebno atraktivna. Sada se očekuje raspisivanje novog natječaja na koji ćemo se javiti. Angažirali smo stručnjake, izradili studije, osnovali tvrtku, u čije smo vlasništvo uključili i Općinu Mali Bukovec. Imamo znanja kako provesti projekt budući da smo po tome najuspješnija županija u Hrvatskoj, imamo kreditnog potencijala i mislimo u ovu priču ući ozbiljno. Spremni smo na raspisivanje natječaja za jedno polje, a do polovice godine bit ćemo spremni za još najmanje jedno, a najvjerojatnije i dva polja. Po dobivanju koncesije počet ćemo s realizacijom projekta.

PL: Sekundarna energija koja preostaje nakon iskorištavanja pare u turbinama elektrana bit će vrlo važna baš za podravski kraj Varaždinske županije?

Točno tako. Cijela ludbreška regija pokriva 40 posto proizvodnje cvijeća u Hrvatskoj, a samodostatnost u toj proizvodnji na državnoj je razini 10 posto, pa mjesta za napredak u tom sektoru poljoprivrede ima nemjerljivo puno. Upravo je grijanje jedna od najvećih stavki u troškovima proizvođača cvijeća. Najveća dobrobit za taj kraj bit će upravo sekundarna energija, a to je topla voda koja će se ispuštati iz turbina geotermalnih elektrana, a koristit će se za grijanje plastenika. To je također razlog zašto idemo u taj projekt te jedan od važnih argumenata s kojim idemo prema Europskoj uniji kada ćemo prijavljivati ove projekte. Realizacijom spomenutih projekata izbrisat ćemo barijeru između mediteranske klime i kontinentalne, gdje su mnogo veći troškovi grijanja, a sve na osnovu gotovo besplatnog izvora energije.

PL: Varaždinska županija poznata je po ulaganju u školstvo. Rezultati istraživanja stavljaju Varaždinsku županiju u sam europski vrh po indikacijama kompetentnosti i izvrsnosti u školovanju. Cilj je Varaždinske županije jednosmjenska nastava u svim školama?

Kada sam 2005. godine prvi put postao župan Varaždinske županije, iznenadio me podatak da je sjever Hrvatske po strukturi najneobrazovaniji u Hrvatskoj. Mi si volimo tepati da smo najobrazovaniji, ali istina nije takva. Ovdje se ipak radi o ruralnom kraju. Velika udaljenost mještana od srednjih škola, koje su se većinom nalazile u Varaždinu, demotivirale su daljnje školovanje. Velike industrije, kojih je nekada bilo više, imale su veliku potrebu za radnom snagom, ljudi su se zapošljavali, ali nisu nastavljali školovanje, što je, naravno, i uzrok nižih plaća. Zanimljivo je da je za vrijeme Jugoslavije Varaždin imao više zaposlenih nego stanovnika, a Varaždin nije mali grad. Vremena se mijenjaju i znali smo da je budućnost u školovanju u novim tehnologijama. Zato smo prvi u Hrvatskoj sami, bez pomoći države, uveli besplatan prijevoz za srednjoškolce i anulirali tu prepreku fizičke udaljenosti djece od škola. Kasnije se država uključila, ali na početku smo financirali sami. To je podiglo razinu upisa u srednje škole na razinu obaveznog srednjoškolskog obrazovanja. Primjerice, prošle godine imali smo samo dva učenika, dakle ne dva posto, nego doslovce dvije osobe koje nakon osnovne škole nisu nastavile svoje školovanje.

PL: Koliko je tome pomogao projekt javno-privatnog partnerstva, koji je u to vrijeme imao dosta glasnih kritičara.

Putem programa javno-privatnog partnerstva izgradili smo i dogradili 32 škole i dvorane, što je rezultiralo time da danas u Varaždinskoj županiji 94 posto učenika ide u jednosmjensku nastavu, a prosjek Hrvatske je 36 posto. Uz Varaždinsku županiju, ovaj način građenja i financiranja još su prihvatili jedino gradonačelnik Koprivnice Zvonimir Mršić i župan Josip Friščić, koji su po tom modelu izgradili gimnaziju u Koprivnici. Rezultat tog projekta, za koji su mnogi vikali da će upropastiti županije, jest da ćemo do kraja ovog mandata dovršiti dogradnju svih preostalih škola i opremiti ih za jednosmjensku nastavu. Točnije, završit ćemo preostale tri škole i započeti školu u Ivancu. A što se tiče kritičara, to su ljudi bez vizije, snage i hrabrosti za realizaciju vlastitih projekata. Danas, nakon 15 godina, potpuno je jasno koliko smo mi bili u pravu.

Pl: Trenutačno se mnogo ulaže u školstvo, koji su tekući projekti?

Velik je projekt izgradnja Osnovne škole Sveti Ilija, radi se o vrijednosti 50 milijuna kuna. Na ludbreškom području traje rekonstrukcija škole u Velikom Bukovcu. Tamo je netko, vjerojatno u bunilu, izgradio dvoranu koja je dovoljno velika za pola Podravine i ona je takva nedovršena stajala 20 godina. Sada ćemo iz te građevine napraviti dvoranu prikladnije veličine, a dio prenamijeniti u učionice. Projekt rekonstrukcije škole u Velikom Bukovcu vrijedan je 13 milijuna kuna i tamo će se po završetku također ići u jednosmjensku nastavu. Taj projekt s 25 posto sufinanciraju općine Mali i Veliki Bukovec, što je korektno i tamo smo uspostavili dobru suradnju.

PL: Kakva je priča s povratkom duga države prema Varaždinskoj županiji, postoji i sudska presuda.

– Kada smo počeli graditi škole, sve troškove su plaćali Županija, općine i gradovi. Imali smo dogovor sa Sanderovom vladom da će pola troškova snositi država, ali se to nije dogodilo. Kada sam ušao u Milanovićevu vladu, realizirao sam taj dogovor te uspio osigurati i financiranje države, da bi Oreškovićeva i Plenkovićeva vlada obustavile plaćanje svog dijela unatoč potpisanim sporazumima. Rekli su da im to „nije u dugoročnim planovima“. To je kao da vi meni prodate automobil, za koji je dogovoreno da ću vam ga obročno otplaćivati 10 godina, ali nakon dvije godine prestanem plaćati uz objašnjenje da mi to nije u dugoročnim planovima. Prema tome, lopov sam ili lud. To se ne može nikako drukčije protumačiti: ili nam žele ukrasti novac ili se prave budalama. Sadašnji ministar Štromar, kada je bio župan, tužio je državu upravo zbog neplaćanja najamnina za škole po potpisanim sporazumima. Sada kada je postao ministar, on i ministrica Divjak, znači, dužnosnici koji su stanovnici ove županije, osobno su sprječavali isplatu duga države prema Županiji, nanoseći time štetu svojim sugrađanima, ali i svim hrvatskim građanima koji će nepotrebno platiti zatezne kamate vlasti. Sada smo mi te sporove dobili te su presude pravomoćne, a postoje i zatezne kamate od 10 milijuna kuna, pa gospođi Divjak i gospodinu Štromaru na tome posebno zahvaljujemo.

PL: Postoji problem sa školom u Martijancu, tamo je projekt nadogradnje zastao.

– U Martijancu smo uvijek doživljavali čudne stavove. Ne znam, možda su tamo neke drukčije podzemne vode pa to utječe na neke načelnike, a oni (bivši načelnik Franjo Golubić, i sadašnji Dražen Levak, op.a) su zapravo bili genijalni. Prvo su govorili da oni ne daju baš ništa jer njima jednosmjenska nastava ne treba. Istina, tada su izgubili Poljanec, koji je prešao u Ludbreg, pa se malo smanjio broj učenika. Onda su počeli govoriti da jednosmjenska nastava treba, ali da bi to sve Županija trebala platiti, jer je osnivač škole. Kada smo im objasnili da se ovdje radi o nadstandardu, a ne o obvezi, jer da je to obveza županija, onda bi sve škole u Hrvatskoj bile u jednosmjenskoj nastavi, a ne samo škole u Varaždinskoj županiji, načelnik je ipak došao do mene i rekao da bi se oni uključili. Napravili smo zapisnik kojim je dogovoreno da će Županija preuzeti energetsku obnovu, a Općina će se uključiti u dogradnju. Nakon toga smo dogovorili da Općina preuzme 25 posto obveza kod dogradnje, a energetsku obnovu smo riješili sami. Potpuno je jasno da građani Varaždinske županije moraju biti u istom položaju i da prosječne troškove sufinanciranja mora snositi i Općina Martijanec.

PL: Varaždinska županija je prema ocjenama Ministarstva najbolja u sjevernoj Hrvatskoj po kvaliteti obrazovanja?

Da, i to nisu naši podaci, nego službeni rezultati analize koju je provelo  Ministarstvo. Između pet županija na području sjeverne Hrvatske i po pet kriterija koji su se uzimali u obzir kod ocjenjivanja, mi smo u tri kriterija bili prvi i u dva drugi, a prema rezultatima smo negdje 10 posto bolji od Krapinsko–zagorske županije, 20 posto od Međimurske županije, 30 posto od Koprivničko –križevačke županije i 40 posto od Bjelovarsko–bilogorske. Upravo zbog toga dobili smo novac za uspostavu dva centra kompetentnosti isto kao i dvostruko veće županije, Osječko-baranjska, Splitsko-dalmatinska i Zadarska. Za nas je važno da smo dobili dvaput po 30 milijuna kuna za infrastrukturu i dvaput po 50 milijuna za edukaciju i opremu. To znači da ćemo na temelju svojih rezultata dobiti 160 milijuna kuna za stvaranje vrhunskih centara u medicini i poljoprivredi. Isto tako, na europskoj razini od 1350 županija, mi smo jedan od 25 centra izvrsnosti u obrazovanju, jedini u Hrvatskoj.

PL: Uložili ste i dosta velika sredstava u ludbreškom kraju. Što po vama tamo još nedostaje.

U školstvo u ludbreškom kraju uložili smo više od 40 milijuna kuna. Tu se radi o već spomenutim rekonstrukcijama, odnosno dogradnjama škola u Velikom Bukovcu i Martijancu. U Srednju školu Ludbreg u zadnje dvije godine uložili smo 3,1 milijuna kuna, a pripremaju se novi projekti, energetska obnova praktikuma, kao i projektni zadatak za dogradnju 1.200 kvadrata na novoj lokaciji, gdje bi bile smještene nove radionice i praktikumi, kao i mala sportska dvorana. Također smo i u Osnovnu školu Ludbreg uložili 2,7 milijun kuna. Suradnja s Gradom Ludbregom je korektna, tako da i oni sudjeluju, naravno s manjim iznosima, ali, opet, to i nije njihova obveza. Postojala je inicijativa prijenosa osnivačkih prava sa Županije na Grad Ludbreg, ali od toga se odustalo. Radi se o nerazumijevanju procesa decentralizacije, no sve to razumijem. Također, podržavamo i najveću izložbu mladih vina u Hrvatskoj koja se održava u Ludbregu, taj projekt ima ozbiljan potencijal te ćemo dati podršku koliko god treba. Već ove godine u ocjenjivanju sudjeluju i najbolji sommelijeri iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije koji sude na najvećim izložbama vina, pa i na londonskom Dencanteru. Također, počeli smo s procesom zaštite Ludbreškog hrena na europskoj razini, tako da bi i to mogla biti dobra priča. No ono što najviše treba ludbreškom kraju je Podravska magistrala, tu Županija ne može pomoći, jer je to državni projekt, ali zasad on ne postoji ni u planovima planova, nažalost.

PL: Moramo se malo osvrnuti i na ishod predsjedničkih izbora. Što će oni značiti za HDZ, ali i Hrvatsku.

Prvo, predsjednik Republike nema velike ovlasti, odnosno njegove ovlasti su u sferi vojske, diplomacije, tajnih službi i kod odabira predsjednika Vrhovnog suda, jer se on bira isključivo po njegovu prijedlogu. U obnašanju dužnosti predsjednika najvažniji je legitimitet s obzirom na to da on nije predstavnik određene stranačke većine, već osoba izabrana većinom glasova svih hrvatskih građana Hrvatske i po Ustavu nestranačka osoba. On je izabran izravno od građana, a njegova zadaća je svojim autoritetom i legitimitetom štititi ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Predsjednik je institucija, a onaj tko obavlja tu dužnost mora imati stav, znanje i svijest o važnosti te funkcije. Sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to nema, a uz to nema znanja niti kapaciteta za tu funkciju. Kada si marioneta jedne nedobre stranke, neću reći loše, onda to ne može biti dobro. Nadalje, sa svojim predsjednikom se možeš ne slagati, ali ga se ne smiješ sramiti. Ja se s Tuđmanom nisam slagao, ali ga se nisam ni sramio. Uzmimo sada izjavu još uvijek aktualne predsjednice o zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. Ona kaže: „Ako gospodin Bandić bude osuđen, a u to ne vjerujem, nosit ću mu kolače u zatvor“. Time je rekla da, ako on bude osuđen za najteže djelo, a to je krađa novca od građana, da ju baš briga za zaštitu ustavno-pravnog poretka. Poručila je da je, ako joj on donosi glasove, spremna prodati svoje građane. Drugi dio, kad kaže da „ne vjeruje“ da će biti osuđen, još je gori, jer kad to izjavi osoba koja jedina ima ovlasti predlagati predsjednika Vrhovnog suda, a taj sud potencijalno odlučuje, onda je to opasna poruka u suprotnosti sa zakonom.

Zoran Milanović ima vrijednosti koje trebaju za predsjednika, sada mora pokazati malo samokontrole i sve će biti u redu.

Što se tiče premijera Plenkovića i njegova statusa u HDZ-u, tu se može reći da je HDZ sada na pravom testu. Po stavovima koji se tiču europske misli, prava manjina i svih demokratskih vrijednosti, Milanović i Plenković su identični. Razlika je u tome što je jedan socijaldemokrat, a drugi demokršćanin, u tome se razlikuju, ali po osnovnim civilizacijskim vrijednostima ne. Sada kada će se na unutarstranačkim izborima u HDZ-u glasati po principu jedan član, jedan glas, vidjet će se želi li ta stranka poći prema vrijednostima, neću reći 21. stoljeća, nego kraja 20. stoljeća ili ne želi. Dakle, tu se radi o osudi ustaštva, fašizma, osude ratnih zločina, funkcioniranju prave države. Sad će se vidjeti je li HDZ moderna pučka konzervativna stranka ili je njezina fasada mnogo ljepša nego stvarni sadržaj.   

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti