Centar za otpad kod Podravke, zašto ne? Takav je kod Celja, a usred Beča je spalionica

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

U uredu Mladena Ružmana, direktora Piškornice, javne tvrtke koja treba izgraditi i potom voditi regionalni centar za gospodarenje otpadom (RCGO) za četiri sjeverozapadne županije, na zidu vise stihovi pjesme Paje Kanižaja „I onda neš pil“. Na pitanje ima li to kakve veze s brojnim problemima koji koče realizaciju tog projekta i s nasljeđem njegova prethodnika Mladena Jozinovića, Ružman sa smijehom odgovara kako ga ti stihovi vežu uz Podravinu i Koprivnicu otkako se prije dvadesetak godina preselio u Zagreb i kako su se skupa s njim selili u urede u kojima je radio.

Rođeni Bjelovarčanin s diplomom kriminalista koprivnički je zet od sredine 80-tih, a do kraja Domovinskog rata radio je u policiji. Potom je bio predstojnik ureda gradonačelnika Mladena Godeka, stranačkog kolege iz tadašnjeg HSLS-a, a nakon trećesiječanskih izbora otišao je 2000. za pomoćnika ministra obrane za obavještajno-sigurnosne poslove u Zagreb. Nakon izlaska Budiše iz Račanove vlade postaje zamjenik ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja, a potom je u poslovnim vodama, od trgovine u duhanskom sektoru i Peveca do Hrvatske elektroprivrede, iz koje i dolazi na čelo Piškornice. Danas iz Zagreba svakodnevno putuje na posao u „svoju“ Koprivnicu.

PL: Bliži se dvije godine kako ste na ovoj poziciji. Jeste li u tom razdoblju kada požalili što ste se prihvatili tog posla, jeste li poželjeli otići?

– Pri donošenju odluke o prihvaćanju ovog posla bio sam svjestan da je cijeli sektor gospodarenja otpadom opterećen mnogim slabostima, a da se projekt RCGO-a Piškornica našao u slijepoj ulici. Dakle, računao sam s brojnim rizicima i poteškoćama, no prihvatiti vođenje investicije u krizi, kako god će ovo zvučati, meni je bio izazov. Kroz razgovore s poznanicima i prijateljima bilo je očito nezadovoljstvo načinom vođenja ovog projekta,  a kako me puno toga dobrog veže uz ovu sredinu i ljude, smatrao sam da nemam pravo ostati po strani i da mogu pomoći. Nisam požalio niti poželio otići i tako već dvije godine, koristeći svoje iskustvo, nešto znanja i socijalnog kapitala, pokušavam izvući maksimum za javni interes u ovom projektu.

PL: Imenovani ste bez javnog natječaja. Kako ste uopće došli na ovu poziciju? Navodno je bitnu ulogu tu odigrao varaždinski župan Čačić…

– Nemam potpuni pregled svih događanja tih dana unutar skupštine Piškornice, pa tako ni svih ideja i prijedloga koji su bili na stolu pri imenovanju.  Župan Čačić je razgovarao sa mnom i pretpostavljam da su neke činjenice i kod njega, a i ostalih osnivača, bile odlučujuće za moj izbor. I on i načelnik Koprivničkog Ivanca Švegović, s kojim sam također razgovarao, znali su da nije nebitno što poznajem ovu sredinu i nisam za neke od aktera nepoznanica, što imam iskustva u upravljanju rizicima i procesima u krizi i što sam u svojoj karijeri potvrdio da razumijem što je javni interes. 

PL: Koliko se stvar pomakla otkad ste došli? ‘Famozna’ studija isplativosti investicije je gotova? Kad bi se mogla ‘zapiknuti lopata’?

– Više od godine dana naši ugovorni partneri, stručnjaci za ovu problematiku, radili su na potrebnim, i prije mog dolaska zatraženim, izmjenama tehničko-tehnološkog rješenja, idejnog projekta, novog elaborata zaštite okoliša i tako dalje kako bi došli do stadija odobravanja sufinanciranja od strane EU-a, Fonda i Ministarstva. Od toga nas dijeli još rješenje Ministarstva o prihvaćanju mjera zaštite okoliša i zeleno svijetlo konzultanata iz JASPERS-a. Prema terminskom planu, potom se očekuje aplikacija za sufinanciranje do kraja godine, a izvođač radova trebao bi biti odabran u trećem kvartalu 2020. godine, čime će i započeti faza projektiranja i ishođenja dozvola i početak radova na izgradnji u proljeće 2021. godine.  

PL: Ovaj tjedan vaše poslovno izvješće za prošlu godinu prošlo je u županijskoj skupštini. Je li prošlo i skupštine drugih suosnivača? Kakva je pozicija Koprivničkog Ivanca?

– Da, prošlo je uza samo jedan glas protiv. Županijska skupština Krapinsko-zagorske županije također je prihvatila izvješće, a kod ostalih županija očekujemo održavanje skupština. Koprivnički Ivanec je jedan od suosnivača i suvlasnika tvrtke i hoće li njihovo općinsko vijeće raspravljati o poslovanju Piškornice, ne znam, do sada nismo bili pozvani na takve sjednice i ne bih se upustio u prognoziranje njihovih stavova. Ti su se stavovi, gledano kroz duži vijek trajanja ovog projekta, mijenjali od podrške do protivljenja projektu. U kojoj mjeri su te promjene stavova određene odnosima i političkim pozicijama, a koliko na stručno utemeljenim stavovima, javnost će sama ocijeniti.

PL: Na Skupštini ste kazali kako Piškornica neće biti Marišćina i Kaštijun, imat će drugu tehnologiju obrade otpada. Kako su to uopće zamišljeni CGO-i kad neće imati istu tehnologiju, izgleda to stihijski, nesustavno, da ne velim šeprtljavo i šlampavo. Što kažete?

– Marišćina i Kaštijun su rješenja iz vremena prethodnog plana gospodarenja otpadom, s bioreaktorom, koji je prvotno bio planiran i u Piškornici. Kao što sam već naveo, izmijenili smo Studiju izvedivosti pa će obrada ostatnog miješanog komunalnog otpada i njegova inertizacija biti najprije odrađeni u boksevima za biosušenje, a zatim u posebnoj hali za zrenje biorazgradive frakcije otpada odnosno kompostiranje, a zrak iz obje faze obrade bit će ispušten u okoliš tek nakon pročišćavanja na biofilterima, čime će se minimalizirati mogući štetni utjecaji i neugodni mirisi. Kako vrijeme prolazi, i tehnologije se usavršavaju i mijenjaju, tako je i logično prihvatiti činjenicu da su stariji centri projektirani s tada aktualnom tehnologijom. RCGO je, recimo, s početne količine otpada od 230.000 tona godišnje sada projektiran na oko 99.000 tona godišnje, a rješenje da se tehnološka voda iz postrojenja nakon obrade na pročistaču Centra ispušta u potok Gliboki, izmijenjeno je ispuštanjem obrađene tehnološke vode u sustav javne odvodnje. Dakle, ne više u potok kojeg opterećuju mnogi utjecaji i uzvodno i nizvodno od Piškornice, te će se njima  trebati pozabaviti, a ne ih zanemarivati jer imate dežurnog krivca.

“Gospodin Jozinović nije vratio novac, očekujemo početak postupka”

PL: Je li novi kapacitet usuglašen s procjenama o količinama otpada nakon što se dosegne željena razina odvojenog prikupljanja? Što kaže studija izvedivosti – koliki je minimalni godišnji obujam postrojenja da bi bilo rentabilno?

– Kapacitet Piškornice je 99.000 tona ukupno, no od toga je samo 70.600 tona za miješani komunalni otpad, 28.600 tona za ostatni otpad iz sortirnica te 604 tone za glomazni otpad. Svi nacionalni i europski propisi uzeti su u obzir prilikom proračuna kapaciteta pa čak i direktive EU-a koje će stupiti na snagu u Hrvatskoj tek 2035. ili 2040. godine. Dakle, u izračunu smo pošli od pretpostavke da će svi na vrijeme ispuniti svoje obveze, mada znamo već danas da se kasni. Govoreći o količinama otpada na području obuhvata Piškornice, 2015. godine proizvedeno je ukupno 105.669 tona, dok je 2017. godine proizvedeno ukupno 125.583 tone komunalnog otpada, što predstavlja rast količina proizvedenog komunalnog otpada za 18,8 posto. Znači, iako je na našem području odvojeno skupljanje uzelo zamaha i u te dvije godine poraslo za 3,5 posto u prosjeku, povećanje količina proizvedenog otpada višestruko je premašila povećanje udjela odvojenog skupljanja. Rentabilnost postrojenja osigurana je projektnim rješenjem koje osigurava fleksibilnost u radu, jer je moguće isključivati i uključivati rad pojedinih linija koje nisu međusobno ovisne. Dakle, nema utvrđene donje granice kapaciteta za održivost rada postrojenja, jer se ona osigurava planom rada prema najavljenim i pristiglim količinama i upravljanjem u skladu s tom bilancom pa postrojenje može raditi i s puno manjim opterećenjem od punog kapaciteta. Za Piškornicu zapravo postoji rizik većih količina otpada od planiranih, pa se nadamo da će građani i jedinice lokalne samouprave ispuniti ciljeve u selekciji i obradi otpada.  

PL: Građane svakako najviše zanima buduća cijena odvoza otpada. U Rijeci je otišla u nebo…

– Na cijenu odvoza otpada utječe više faktora, od uspješnosti svakog od nas u odvajanju, troškova komunalnih društava i njihove efikasnosti i ekonomičnosti do troška koji će se fakturirati komunalnim društvima za prihvat u RCGO Piškornica. Kako sustav nije cjelovit i zaokružen, građani se ne bi trebali obeshrabriti i odustati od svoje uloge zbog činjenice da mnogi čine maksimum u odvajanju, a put odvojenog otpada u nastavku nije sustavno riješen. Trenutna cijena zbrinjavanja na odlagalištima je oko 50 eura po toni, no Ministarstvo najavljuje ‘Landfill (odlagališnu) taksu’, što znači da će ta cijena još i porasti i da će odlaganje postati sve skuplje. Tako nas se motivira na što veće poticanje odvojenog skupljanja i što kvalitetniju obradu otpada. Predviđena cijena na ulazu u RCGO Piškornica projicirana je, prema studiji, na iznos nešto manji od 100 eura po toni. Za građane i komunalna društva računica je određena i uspješnošću na svojoj i razini svoje općine ili grada. Što više otpada odvoje građani, a u drugom koraku gradovi, općine i komunalna društva sortiraju i iskoriste, manje će plaćati za obradu otpada u RCGO-u.

PL: Kako ćete jednog dana zbrinjavati ‘proizvode’ RCGO-a poput komposta i goriva iz otpada?

– Ono što se dobiva nakon obrade biorazgradive frakcije otpada jest u suštini zapravo kompost, no zbog toga što je dobiven iz miješanog komunalnog otpada i potencijalno sadrži štetne tvari, ne može mu se skinuti status otpada, zbog čega se zasad može samo odložiti, što će se raditi i na Piškornici. Što se tiče goriva iz otpada, ono će se predavati ovlaštenim oporabiteljima  i to će se plaćati. Iako i u Hrvatskoj postoje cementare koje mogu iskoristiti taj proizvod, zbog negativnog stava javnosti spram takvih postrojenja, a i nedostatnog kapaciteta za prihvat,  s današnjeg gledišta najvjerojatnija opcija je izvoz goriva iz otpada u Austriju, Njemačku ili BiH. Ako se uspostavi ozbiljna nacionalna burza reciklata, prihvatimo kao društvo i pojedinci da je energetska oporaba otpada dio hijerarhije gospodarenja otpadom i izgradimo neka od postrojenja za takvu svrhu, manje ćemo plaćati.

PL: Znate li da je lokacija Piškornice određena na temelju jedne velike laži, laži o tome da tu lokaciju prihvaća lokalna sredina, za razliku od Gunjka kod Križevaca, koji je odbačen upravo zbog neslaganja lokalnih ljudi?

– Dati odgovor na tvrdnju koja se iznosi u formi pitanja je nemoguća pa i uzaludna misija. Nisam upoznat s uvjetima, postupcima i procesima koji su prethodili donošenju odluke o određivanju lokacije za Piškornicu. Projekt je definiran na ovoj lokaciji s rizicima po okoliš koji su obrađeni u više dokumenata i na nama je obaveza poštivanja propisanih mjera i traženje što boljih rješenja, kako bismo što više smanjivali negativni ekološki otisak. Ova lokacija egzistira već 40-ak godina. Najviše negativnog utjecaja na okoliš i podzemne vode zabilježen je do trenutka sanacije odlagališta, kada se praktično odlagalo ‘na livadu’. Nakon sanacije, od 2011. godine ti su utjecaji znatno smanjeni, što je potvrdila i hidrogeološka studija. U RCGO-u Piškornica projektirana je tehnologija koja će, uz pravilno i odgovorno upravljanje, negativni utjecaj na okoliš svesti na minimalnu razinu.

PL: Smatrate li da je blizina prehrambenih i farmaceutskih tvornica kao i brojnih naselja, pa i županijskog središta, doista najbolja lokacija za takvo postrojenje u sve četiri županije?

– Svjestan sam svoje uloge i odgovornosti i znam koliko je važno striktno poštivanje svih okolišnih uvjeta te mjera za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi i što je javni interes u ovom projektu. Svjestan sam i da nakon svih nemilih događaja i reputacijske štete koja je nastala i šteti svakodnevno projektu, treba dosta vremena da javnost prihvati mogućnost funkcioniranja kapitalne infrastrukture gospodarenja otpadom unutar ili u blizini njihovih naselja. S energanom na otpad žive građani Beča, s energanom i Centrom za gospodarenje otpadom žive stanovnici Celja i okolnih naselja. Takvih primjera izgradnje postrojenja s utjecajem na okoliš u blizini naselja ili neke druge industrije koja isto tako emitiraju u okoliš ima podosta i u drugim zemljama EU. Uz uvjet odgovornog upravljanja i striktnu primjenu mjera zaštite okoliša i ovakvi projekti neovisno o lokaciji mogu funkcionirati.

PL: U polugodišnjem izvješću o radu spominjete otvoreno pitanje s koprivničkim Komunalcem. O čemu se radi?

– Sporazumom iz 2014. godine ugovoreni su međusobni odnosi i obaveze prilikom preuzimanje kupnje odlagališta od strane Piškornice. Radi sumnje da je došlo do povrede nekih odredbi iz tog sporazuma, Komunalac je ustao tužbom za naknadu štete protiv Piškornice, a mi smo nastupili protutužbama. Između uprava društava postignut je sporazum o mirnom rješavanju sporova i sudskoj nagodbi te u ovom trenutku, do izjašnjavanja naših skupština, ne mogu iznijeti više pojedinosti.

PL: Je li Jozinović vratio novac? U kojoj je fazi sudski spor?

– Gospodin Jozinović nije vratio novac, očekujemo početak postupka zakazivanjem ročišta po našoj tužbi za naknadu štete.

PL: Je li prijeđena točka nakon koje možete kazati da je izgradnja RCGO-a Piškornica gotova stvar?

–  Ta će se točka prijeći nakon što nam potvrde aplikaciju za sufinanciranje projekta, a to će biti najkasnije do kraja ove godine.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI