Čest problem mnogih mlađih i starijih žena: Benigni tumor koji se (ne)mora operirati

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Najčešći oblik benignog tumora u ženskom genitalnom traktu je, popularno, miom. Radi se o tumoru glatkog mišićnog tkiva od kojeg je inače sastavljen mišićni, najvoluminozniji, dio maternice.

Prema statističkim podacima, oko 20 posto žena starijih od 30 godina ima jedan ili više miomatoznih čvorova, premda uopće nemaju nikakvih simptoma. U oko 50 posto žena u kojih je prisutan neki od simptoma (oni će biti nabrojeni kasnije) koji bi mogli upućivati na miom, početak tegoba se pojavljuje prije 35. godine života.

Premda se radi o vrlo čestoj bolesti, odnosno tumoru o etiologiji se znade vrlo malo. Za svoj rast nužno trebaju određenu količinu estrogenih hormona. Smatra se da nastaju tako da određena količina stanica (stručno – klonus stanica) ima povišenu koncentraciju receptora za estrogene hormone u svom sastavu i stoga reagiraju pretjeranim rastom na koncentracije estrogena koje su inače u cirkulaciji normalne i uobičajene. Ovisnost o estrogenima je također očita i iz toga – ako se pojave u mlađih žena u pravilu rastu brže, a nakon prestanka menstruacije (menopauze) se smanjuju, ali ne nestaju. Zbog visoke učestalosti (praktično svaka peta žena ) teško je govoriti o obiteljskoj sklonosti.

Miom odnosno miomi – rjeđe je prisutan jedan čvor, obično ih je više, mogu biti najrazličitijih veličina ili težina – od nekoliko milimetara, odnosno nekoliko grama, do veličina većih od glave odraslog čovjeka, odnosno težine nekoliko kilograma. Maternica je građena od 3 sloja tkiva – sluznice (endometrija), mišićog sloja (miometrija) te tankog sloja potrbušnice koja oblaže sve unutrašnje organe (seroza).

Miomi su uvijek, naravno, u mišićnom sloju, ali s obzirom na to gdje se pretežno šire u svom rastu, npr. prema serozi, razlikujemo supserozne, ili prema sluznici – sumukozne odnosno, ako ostaju ograničeni na mišićni sloj – intramuralne miome. Ova podjela je bitna zbog intenziteta simptoma koji se pojavljuju. Premda mogu doseći vrlo velike razmjere, u pravilu su benigni. Maligno alterira manje od 0,5 posto mioma i na to treba sumnjati kod svakog naglog, i brzog rasta.

Simptomi su nekarakteristični: produljena i obilna menstrualna, ali i međumenstrualna krvarenja, bolne menstruacije, pritisak i bolovi u donjem dijelu trbuha. Vrlo rijetko simptomi se pojavljuju naglo i burno, obično sve napreduje polagano tijekom dužeg vremena. Najveći broj, i najranije pojavljivanje simptoma, je kod mioma smještenih pod sluznicom maternice (submukoznih mioma). Nasuprot tome najmanje simptoma daju miomi smješteni prema trbušnoj šupljini (subserozno) tako da bolesnica može ponekad i sama napipati poveće, sasvim neosjetljive čvorove u trbuhu, koji su vjerojatno rasli godinama.

Miom se također može dijagnosticirati nakon spontanog pobačaja ili u tijeku obrade steriliteta, a da prethodno nisu dali nikakve simptome. Dijagnoza se često postiže običnim, kliničkim pregledom – ginekolog napipa povećanu, neravnu, čvorastu maternicu – to prije svega vrijedi za subserozne miome i intramuralne miome. Subserozni miomi često uzrokuju tegobe – pojačana i nepravilna te bolna krvarenja – još dok su relativno maleni i dok ih se običnim pregledom ne može napipati. Ultrazvučni pregled svakako je danas rutinska metoda za procjenu broja, veličine i smještaja miomatoznih čvorova. Mogu biti smješteni na bilo kojem dijelu maternice – češće na tijelu no i na grliću – zbog relativno male količine mišićnog tkiva u grliću maternice.

Kod mioma smještenih pod sluznicom potrebno je katkad učiniti histeroskopiju. Radi se o dijagnostičkoj metodi kojom se pomoću posebnog instrumenta (promjera manjeg od 1 cm) – histeroskopa – (koji ima svoje posebno svjetlo i optiku za promatranje) ulazi kroz grlić maternice u njezinu šupljinu i vidi točno broj, veličinu i smještaj mioma. Pomoću posebno kontruiranih, operativnih histeroskopa mogu se čvorovi i operirati tj. odstraniti. Također, ponekad prije operativnog liječenja mioma poduzme se i laparoskopija – ulazi se u trbuh instumentom promjera oko jednog cm te se pod kontrolnom oka točno orijentira o veličini, smještaju te broju miomatoznih čvorova. Mogu se tako učiniti i neki operativni zahvati.

Liječenje mioma u pravilu je operativno. Dakle, potrebno ih je odstraniti. Do sada, se nikakvom konzervativnom, medikamentoznom terapijom miome nije uspjelo izliječiti. Danas postoje preparati koji u organizmu žene stvaraju hormonalnu konstelaciju poput žene koja je u menopauzi – zbog jakog sniženja koncentracije estrogenih hormona u cirkulaciji dolazi do smanjivanja i atrofije miomatoznih čvorova. No, efekti nisu trajni i nakon prestanka terapije, u pravilu kod mlađih žena, dolazi do njihova naglijeg rasta, u pravilu na veličinu prije terapije ili čak i više. Stoga se ovo liječenje daje samo kratkotrajno, kroz nekoliko mjeseci – prije operativnog zahvata, radi njegova lakšeg izvođenja.

Nipošto ne treba zaključiti iz gore izloženog da sve miome treba operirati. Operaciju treba učiniti u žena kod kojih postoje jake tegobe – dakle nepravilna i jaka krvarenja, bolovi, zatim ako miomi brzo rastu – zbog sumnje i mogućnosti maligne alteracije. Također treba odstraniti veće miome kod žena koje imaju namjeru zanijeti i roditi, ili u kojih postoji neplodnost.

Kod najvećeg broja žena miomi ne daju nikakve simptome i otkriju se rutinskim ginekološkim pregledom u drugoj polovici generativnog perioda kada je većina žena već ispunila svoje reproduktivne želje. Kod njih, miome je potrebno pratiti redovitim kontrolama, kliničkim i ultrazvučnim dvaput puta godišnje. Ako se pojave simptomi, ili ubrzani rast, tada se stigne blagovremeno intervenirati.

Ako se operacija mora poduzeti najčešće se odstrani cijela maternica (histerektomija), a jajnici, ako su uredni, ostaju. Ako se radi o mlađoj ženi koja još želi zanijeti i roditi, pokuša se odstraniti samo jedan ili više miomatoznih čvorova i tako sačuvati ostalo zdravo tkivo maternice odnosno njezinu kasniju funkciju. To najčešće i uspije. Sve više se danas kod mlađih žena u tu svrhu koriste tzv. endoskopske tehnike operiranja (histeroskopska i laparoskopska) zbog manjeg oštećivanja zdravog tkiva te tako manjih postoperativnih posljedica. Uz sve ovo puno je raniji i povratak svakodnevnim aktivnostima, ističe ginekolog Darko Husar.

FOTO Ilustracija

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Gradonačelnik Janči razveselio mališane

Đurđevački gradonačelnik Hrvoje Janči posjetio je Dječji vrtić Maslačak i u sklopu tjedna posvećnog zdravlju i brizi o zubima razveselio mališane prigodnim poklonima. Vrtićarci su

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI