ČUDO OD ČOVJEKA ‘Preživio sam 18 operacija, a bio sam i mrtav’

Ipak, prije 25 godina već je bio službeno otpisan i gotovo na putu u mrtvačnicu. To što je bio u prilici otići na nove operacije zahvaljuje jednoj iskusnoj medicinskoj sestri


Autor: podravski.hr — 26.09.2017. / 13:58 Stil

Melkior Posavec pije više od 20 tableta dnevno

Melkior Posavec pije više od 20 tableta dnevno

Ako je itko na ovome svijetu zahvalan liječnicima, onda je to sigurno Melkior Posavec iz koprivničkoga prigradskog naselja Jagnjedovec. Taj 75-godišnjak čak je osamnaest puta legao na bolnički krevet i primio narkozu, osamnaest puta išao je, kako se to kaže, pod nož.
Lakše bi bilo nabrojiti gdje ga kirurzi sve nisu rezuckali, nego gdje jesu.
– Triput sam imal zapletaj creva, onda mi je operirano slepo crevo, pa tumor na obadve sise. Imal sam i težak prelom desne noge, pukla je kost uzduž, a ove godine izvadili su mi levi bubreg, došel je tumor – nabraja Melkior.
Prvi je put pod nož legao prije više od pola stoljeća.
– Dobil sam svoj prvi zapletaj creva. Operiral me dr. Jurišić – više nije među živima – a išel sam doma k njemu, pa smo onda otišli v bolnicu. I sećam se da sam mu nekaj platil, onda je to išlo tak – veli medicinski fenomen iz Jagnjedovca, pacijent koji je nadživio polovicu kirurga koji su ga operirali.
Ipak, prije 25 godina već je bio službeno otpisan i gotovo na putu u mrtvačnicu. To što je bio u prilici otići na nove operacije zahvaljuje jednoj iskusnoj medicinskoj sestri.
Nakon što mu je izvađena prostata, ležao je u bolničkoj sobi, a stjecajem okolnosti na susjednom je krevetu ležao njegov kum. On je Melkioru kasnije ispričao kako je najednom potpuno pocrnio u licu. Prodrmao ga je, ali nije davao znakove života. Otrčao je do sestara i rekao: – Melkior je umro.
Sestre su potom uzbunile liječnika, koji je došao i pregledao ga, pokrio plahtom preko glave i rekao: – Za dva sata odvezite ga u mrtvačnicu.
– I onda je jedna sestra rekla kak je 12 godina radila u šok-sobi i da zakej me ne bi probali oživeti. Kum mi je pripovedal da je onda soba bila puna doktora i da su svakaj prikapčili po meni, kojekakve aparate, i po glavi i po srcu. I zvlekli su me – prisjeća se Melkior.
Teško mu je pala i, prema svemu sudeći, posljednja, osamnaesta operacija. Tumor je zahvatio bubreg i moralo ga se maknuti. Čak deset dana, veli, nije se budio iz anestezije. Sad je opet dobro. Ne žali se na zdravlje, a održava ga s pomoću dvadesetak tableta dnevno.

“I mene su ustaše mučili kad su mi obesili roditelje. Ritali su me, igrali z menom nogomet i potrli su mi glavu. Jedan ustaša je rekel drugome nek me hiti v zrak, a on me bu dočekal na bajunet”

– Sad mi je dobro, sve je v redu, samo mi je kralježnica problem, četri kralješka su oslabila. Trebal sam već ići na operaciju, ali onda je došel problem s bubregom, pa su mi njega najprije zvadili. Ja se opće ne bojim operacije, nakon tolko njih… Samo, doktori se boje da ne bi preživel još jednu, da se ne bi zbudil, tak da ipak ne bum operiral kičmu – govori Melkior mirnim tonom, kao da ne govori o ozbiljnim kirurškim zahvatima, nego o plombiranju zuba.
Veli da ga znaju svi doktori u koprivničkoj bolnici, koja već više od 50 godina ima ekskluzivitet na njegove operacije.
– Svi su jako dobri, nemam nikakvu primedbu. Kad dojdem u bolnicu, jako me imaju na brigi. Evo, moj treći zapletaj creva lani je operiral doktor Hammoud i svaki čas me je obilazil. Neko ogovarja doktore, da su oni krivi za sve, a kriva je bolest kaj je došla – zahvalan je jagnjegovački kirurški rekorder.
A kako su i zašto tolike bolesti udarile na Melkiora, koji u životu nije zapalio cigaretu ili popio čašicu alkohola? Tko bi znao, možda klica počiva u teškom ratnom djetinjstvu, u kojemu je kao dvogodišnjak ostao bez roditelja.
Objesili su ih 1944. godine ustaše, bobanovci, nakon što su kod oca pronašli pušku. Majka je imala tek 20 godina i taman je rodila Melikorova brata, koji je ubrzo umro.
– I mene su ustaše mučili kad su mi obesili roditelje. Ritali su me, igrali z menom nogomet i potrli su mi glavu. Jedan ustaša je rekel drugome nek me hiti v zrak, a on me bu dočekal na bajunet. Da nije došla suseda, ne bi me bilo. I baku su maltretirali, pitali su ju gde je tata nabavil pušku, a otkud bi ona to znala? I morala si je sama skopati grob, da ju buju streljali. Fala Bogu, spasil ju je jedan ustaša z Kamenice.
Prepušten sam sebi, Melkior je s 13 godina počeo sam obrađivati zemlju, očevinu. Svojemu sinu nasljedniku, koji je preuzeo posao, ostavlja jedno od najvećih jagnjedovačkih gospodarstava – staje pune blaga i garaže strojeva.
Jesu li godine odrastanja ostavile traga koji se manifestirao brojnim bolestima? Odgovor leži duboko u Melkiorovoj duši. Vidljivi su jedino tragovi koje su po njegovu tijelu ostavili skalpeli.
– Kad sam mu pokazal ožiljke, naš veterinar mi je rekel: Joooj, pa to ni ja nebi napravil da delam carski rez na kravi, da zvadim tele – kaže Melkior Posavec, čovjek koji je dobar dio života proveo u operacijskim salama. (hš)
FOTO: HRVOJE ŠLABEK

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn