ČUVENI SEOSKI PEKAR Josip Čižmešija: Ribič sam više od 60 godina i nema ničeg ljepšeg od toga

Najviše pamtim soma od 23,5 kilograma kojeg sam ulovio na perutnicama na Dravi 1992. godine. Som je bio dug 1,4 metra - otkrio je Josip


Autor: podravski.hr — 25.10.2017. / 12:29 Stil

Josip Čižmešija sa svojim patentom - zvoncem koje mu dojavljuje kad riba zagrize

Josip Čižmešija iz Sigeca, mjesta u općini Peteranec, legendarni je seoski pekar zbog čijeg su kruha mještani Sigeca znali stajati u redu kako bi kupili svježi, domaći kruh. Josip je u mirovini i konačno se može posvetiti velikoj ljubavi – ribičiji na obali Drave.
Josip je strastveni ribič više od 60 godina, a prvi je put u ribičiju otišao sa sedam godina starosti i otad je stalni član ŠRK-a Ivan Generalić iz Sigeca.
– U mojoj dugoj karijeri ribiča najviše pamtim jednog soma od 23,5 kilograma kojeg sam ulovio na perutnicama na Dravi 1992. godine. Som je bio dug 1,4 metra – otkrio je Josip.
Ulovio je i štuku od pet kilograma što je također kapitalni ulov. Kaže kako je supruga zadužena za pripremu ribe, on je samo očisti i nasoli, a prava ‘majstorica’ za pečenje je ipak njegova žena.
Kaže kako se Drava kroz desetljeća mnogo promijenila. Tekla je drugim tokom, bliže Sigecu, a i ribe su se lakše lovile.
– Na ribičiji sam skoro svaki dan. U zadnje vrijeme riba jako slabo grize, vodostaj je nizak i riba jednostavno ne želi gristi. Ove sam godine ulovio tek jednu štuku, a loša je bila i prošla godina – žali se gospon Čižmešija.
Kako kaže, na području gdje on lovi ima mnogo kormorana koji love i plaše ribu pa ona pobjegne negdje drugdje. Josip za ribolov koristi i neke starinske patente, poput zvonca koje je montirao na štap, a koje je nekad visjelo nad vratima pekare.
– Zvono se čuje na daleko, bolje od modernih signalizatora. Kad postavim štapove, sjednem malo dalje od njih i uzmem sa sobom novine, obavezno je to Podravski list, i ako se malo udubim u čitanje, to zvono tako glasno zvoni da ga moram čuti – objasnio je Josip i dodao da uvjerenje ribiča da u ribičiji mora biti tišina nije pravilo.
– Ovi kaj love šarane i amure kažu da treba biti tiho. No, kad ja lovim soma, onda ga treba probuditi, imam bućkalicu i lopatu kojima lupam po vodi kako bi on čuo i onda ga je lakše uloviti – otkriva svoju tajnu.
Pohvalio se i uspjesima na ribolovnim natjecanjima, a posebno je ponosan ovogodišnjim uspjehom.
– Na našem klupskom natjecanju udicom na plovak ove sam godina bio prvi u kategoriji starijih od 65 godina, a moj unuk Danijel bio je najbolji među mlađim uzrastima. To je zaista rijetkost i baš sam ponosan na unuka koji ide u treći razred osnovne škole i veliki je zaljubljenik u ribičiju – zaključio je Josip. (sm)
FOTO: NIKOLA WOLF

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn