Daja: ‘Denes sem čuval Davida Žinolu, a zutra vjutro bum kombajneral’

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Uvijek je vedar, nasmijan, spreman za šalu, ali i za ozbiljne nogometne razgovore. Veseljak po prirodi, omiljen je u društvu, a ono je uglavnom nogometno. Kako bi drugačije i bilo jer Zdravko Međimorec posvetio je svoj život nogometu i Slavenu. Porijeklom je iz Kutnjaka, a nogometni put ga je preko Osvita iz Đelekovca doveo do koprivničkog kluba u kojem je proveo sve ozbiljne godine svoje igračke karijere.

– Imali smo tada dobru ekipu u Osvitu, s doktorom Mrazom koji je uz Pakasina bio možda i najbolji igrač s kojim sam igrao s ovog našeg prostora. Paja Orlović je tada bio trener, on me uz ostale nagovarao da ostanem, ali je ujedno bio i korektan, rekao je da trebam ići u Slaven ako želim nešto više – priča nam Daja.

“Kod Vrhovskog je plaća bila 200 njemačkih maraka”

I došao je u Slaven, gdje je 1989. upoznao Antuna Havaića koji će mu kasnije postati najbolji prijatelj iz nogometnog svijeta.

– Te sezone ispali smo iz Treće lige, a na Havaićev nagovor otišao sam na godinu dana u njegov Ludbreški Sigetec. Tamo su mi pukli prednji križni ligamenti i preko ludbreške Podravine sam otišao na operaciju u Banju Luku.

Nakon oporavka opet je igrao za Slaven, sudjelovao je u prijelazu iz Treće u Drugu ligu.

– Nije tad bilo novca, igrali smo iz ljubavi prema nogometu, dobivali smo samo neke putne troškove.

U Drugoj HNL klub se zvao Slaven Bilokalnik, konce je tada vukao Valent Vrhovski kojeg Daja iznimno cijeni. Kad je Belupo postao glavni sponzor, predsjednik je postao Nikola Felak, a trener Ivan Bedi.

– Malo smo više zarađivali, ne puno više. Kod Vrhovskog je plaća bila 200 njemačkih maraka, poslije su nam podigli na 400. Pod Bedijem je počeo profesionalizam, pa sam i ja dao otkaz u Podravskom pletarstvu i u potpunosti se posvetio nogometu.

Slaven je od nule stigao do Prve lige i Europe, Međimorec je cijelo vrijeme bio tu.

– Trener Ilija Lončarević razumije nogomet i nekima od nas koji nismo bili školovani igrači objasnio je kako se treba igrati profesionalni nogomet. Imali smo energiju, moć i snagu, ali nismo bili taktički obrazovani. Lončarević nas je usmjerio, uveo u Prvu B ligu, a morao je otići zbog nenogometnih razloga.

Odigrao je ukupno 162 utakmice za Slaven u Prvoj ligi, Kupu i Europi

Slavlje nakon ulaska u Prvu ligu zauvijek će pamtiti, no koja mu je najdraža pobjeda u HNL-u?

– Od svih pobjeda jedna od najdražih mi je ona prva, doma sa Zadrom. Moj prijatelj Mladen Gača zabio je prvi gol za Slaven u Prvoj ligi. Pobijedili smo Hajduk, ne i Dinamo. Sad je drugačije, dosta je stranaca. Mi smo imali ekipu iz koje je nakon treninga nas 10 ili 15 išlo zajedno na piće. Toga sad više nema…

Ne samo to, nekad su Daja i njegov prijatelj Josip Omrčen-Čeko imali kafić u centru Koprivnice, u kojem su se poneki igrači znali malo ‘zaigrati’. Bilo je tako i jedne večeri prije utakmice sa Samoborom. 

– Tada nas je ‘uhvatio’ trener Marijan Vlak, rekao nam je da zna što smo radili, a mi smo onda već na poluvremenu vodili s 3:0. Rekli smo ‘šefe, krivi smo, ali smo vam zauzvrat dali pobjedu’.

Odigrao je ukupno 162 utakmice za Slaven u Prvoj ligi, Kupu i Europi. Posebno pamti zamjenu dresa s Davidom Ginolom, francuskim napadačem koji je igrao za Aston Villu.

– Tu smo ih dobili 2:1, Crnac i Geršak su zabili golove. Ginola je poklonio svoj dres Geršaku koji je odigrao fenomenalnu utakmicu i zabio gol za pobjedu. Ja sam ga pitao ‘changing’ poslije utakmice u Birminghamu, a poslije toga sam na hrvatskom rekao: ”Denes sem čuval Davida Žinola, a zutra vjutro bum kombajneral”, ha ha!

Ii dalje je nogometno aktivan u veteranima Osvita

Pobjeda protiv Aston Ville najdraža mu je u Europi, ipak je to bivši europski prvak. Protiv Stuttgarta je kao zadnji vezni čuvao Balakova, bio je i u Sjevernoj Irskoj na prvoj Slavenovoj tekmu u Intertoto kupu. Krasila ga je velika startna brzina, ali nije uspio pobijediti pokojnog Miljenka Kovačića u utrci na 100 metara. Teške ozljede su ga zaobišle, kaže da su pomogli jaki mišići, valjda malo i domaća prehrana. Kad su im neki treneri pokušali mijenjati prehrambene navike, on i dečki bi poskrivečki jeli kobasice, špek ili grah.

Uz brigu o zelenim površinama na stadionu, Daja se kod kuće bavi poljoprivredom, a i dalje je nogometno aktivan u veteranima Osvita.

– Hvala dragom Bogu, zadovoljan sam, sretan, zdrav. Volim Slaven i idem na sve utakmice na koje mogu ići. Klubu sam dao dosta, ali je i klub meni isto dao puno. Klub voli domaće igrače i uvijek bismo htjeli da igraju domaći. Ja bih s time bio najsretniji. Međutim, nema toliko domaćih…

FOTO Podravski list

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI