Predstvljanje monografije i osvajanje dvije prestižne nagrade svakako je bio povod da sjednemo na kavu i popričamo s Darkom Bakližom, slikarom i likovnim umjetnikom, ali i dugogodišnjim redovnim profesorom na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Pored monografije koja je krajem prošle godine konačno predstavljena, i to domaćoj, koprivničkoj publici, Bakliža, inače sa zagrebačkom adresom, prošle je godine dobio čak dvije značajne nagrade, i to u SAD-u za svoj rad na animiranim filmovima, čime se, između ostalog, i bavi.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
Međutim, monografija sa svojim podnaslovom „Od akta do akta“ ukazuje na bavljenje jednim aspektom Bakližina rada, i to u ovom slučaju umjetničkim prikazom golog ljudskog tijela, koji čini značajan dio opusa ovog svestranog autora, kojim je fasciniran kroz cijelu svoju karijeru.

– Formalno, to je monografija, međutim, knjiga je zamišljena kao znanstveni rad autora, povjesničara umjetnosti Vladimira Rismonda, a u njoj je obrađen tretman ljudskog tijela u različitim medijima: od crteža, slike, fotografije do animacije. Dakle, to nije klasična monografija koja se bavi općenito sa mnom i mojom biografijom, djetinjstvom i odrastanjem u Koprivnici, iako sadrži i nešto od toga. Autor kroz moj rad ustvari potvrđuje tezu koju je postavio i to isključivo kroz aktove koje radim, u svim „agregatnim stanjima“, odnosno kroz sva ta četiri medija – pojašnjava Bakliža.
Samom činjenicom da je kroz njegove radove potvrđivao znanstvene teze Bakliži je ujedno odao priznanje – smatra Bakliža, koji nam je usput otkrio kako je do monografije ustvari i došlo:
– Svake nedjelje u tom jednom društvu igramo košarku. Dva sata igramo, onda tri sata sjednemo u neku birtiju, družimo se i raspravljamo o raznim temama. U jednom trenutku jedan je prijatelj iz tog društva, inače izdavač, predložio da napravi biografiju o meni. Zatim se javio Rismondo koji je rekao kako će on to drage volje napisati i bio je još jedan zadužen za dizajn, itd. Međutim, tu se javio jedan treći kolega, inače poznati kipar, koji mi je rekao: „Pa što će ti monografija, to je za mrtve“. Međutim, na to smo odmahnuli rukom, a ja sam dečkima dao dozvolu da naprave što hoće, ja se nisam htio petljati u taj posao, a moje radove imaju. Oni su, dakle, išli raditi svoje autorske radove, a ja sam im bio samo povod. I sve bi bilo u redu da se to nije razvuklo, ja sam nešto obolio, a onda je došao i lockdown. Knjiga je izdana još 2019., ali nikako nismo mogli održati predstavljanje – rekao je Bakliža, koji se tada uplašio kako su riječi kolege kipara pomalo postale i proročke.
Međutim, knjiga je predstavljena prošle godine u prostorima koprivničke gimnazije, na inicijativu udruge Gekoma, odnosno Generacije koprivničkih maturanata, zajedno s monografijom drugog velikog koprivničkog umjetnika, ujedno i Bakližina mentora, Zlatka Kauzlarića Atača.
– Stvarno nisam bio najzdraviji, nego tek poslije kako je predstavljanje održano, mogu reći da sam počeo s ozdravljenjem. Na neki način, mogu reći kako me je to predstavljanje u Koprivnici spasilo od prokletstva. Konačno sam se izvukao – kroz smijeh objašnjava Bakliža.

Iako je na spomenuto predstavljanje bio spriječen doći, javio se videom koji je bio prikazan na projektoru, a tom su prigodom o njegovoj knjizi govorili bivši ravnatelj gradskog muzeja Marijan Špoljar, kao i sam Atač, koji je iznenadio dirljivim priznanjem kako je Bakliža u svom radu ispao bolji od njega, spomenuvši nagradu koju je Bakliža dobio prije desetak godina u Španjolskoj za jedan od svojih animiranih filmova, što je otprilike u rangu Oscara za animirane filmove. Kako smo napomenuli u uvodu, samo je prošle godine za svoj rad nagrađen, i to s čak dvije nagrade:
– Nakon što je monografija konačno bila završena, bio sam slobodnih ruku i mogao sam se baviti nekim drugim projektima i idejama. Napravio sam jedan serijal od 13 epizoda koji je u Los Angelesu dobio drugu nagradu za najbolji animirani serijal na svijetu, a prvu nagradu publike u New Yorku. Međutim, spomenuti serijal nije prikazivan nigdje u svijetu ni kod nas jer su htjeli puno više epizoda, a mi za to stvarno nemamo kapaciteta. Zasad je taj projekt na ledu, ali putuje po festivalima – objašnjava Bakliža, koji i dalje ne miruje.
Trenutno radi na nekoliko umjetničkih projekata, a spomenut ćemo samo jedan, koji radi s jednim drugim poznatim koprivničkim umjetnikom, a o kojem ćemo pisati u jednom od idućih brojeva, bliže datumu njegove realizacije.
FOTO Nikola Wolf