Darko i njegov pratitelj Šnjofko: Živimo skromno i ništa nam ne fali

Sezona grijanja već je duboko u tijeku, i dok su više-manje svi koji se griju na drva odavno spremni s debljom metražom, naišli smo na sugovornika iz našeg kraja koji tijekom cijele zime ne potroši niti pet metara drva, što je za prosječnog Podravca daleko premalo.

Ova priča objavljena je u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

Nije to iz razloga što si ne može priuštiti, već zbog toga što mu jednostavno – više od toga ne treba. On je Darko Dotov, kojeg svi zbog prezimena i podrijetla znaju pod nadimkom Bugar, i koji već više od 20 godina živi u kući u Đelekovcu. Tu se doselio krajem 90-ih godina s majkom, a danas živi skromno od mirovine.

– Rodio sam se i odrastao u Koprivnici, a od 1999. godine živim u Đelekovcu. Nakon rastave sa suprugom tražio sam kuću i ovdje mi je bilo najpovoljnije – kaže Darko, kojemu je majka umrla prije nekoliko godina i sad živi sam.

Društvo mu pravi trogodišnji mješanac Šnjofko koji spava na fotelji pokraj njegovog kreveta. Njega je netko odbacio pa ga je Darko uzeo k sebi i odonda su nerazdvojni. Ono što nam je posebno zapelo za oko jest njegova tvrdnja kako mu je prozor sobe uvijek otvoren, čak i dok je vani oštra zima i minusi, te da si kuću gotovo uopće ne grije.

– Meni zimi uopće nije hladno. Čak mi smeta dok je toplo, nikako ne mogu zaspati kraj naložene peći. Grijem si samo kupaonicu dok se kupam – tvrdi Darko, kojemu je za cijelu zimu dovoljno pet metara drva. Da mu hladnoća ne smeta možda dovoljno govori činjenica kako se ne sjeća kada je zadnji put imao temperaturu ili je čak samo bio prehlađen. Iako živi sam, nikad mu nije dosadno te živi posebno aktivan društveni život. Tome svjedoče brojne medalje i zahvalnice koje je dobio kao nagrade za uspješna sudjelovanja na brojnim sportskim natjecanjima, od kojih se posebno izdvajaju one šahovske. Također je ponosan i na dane iz Domovinskog rata, u kojem je kao dobrovoljac i branitelj sudjelovao od samih početaka, a bio je i ranjavan.

– Bili smo u mjestu kraj Daruvara kada nas je zadesila eksplozija čim smo izašli iz kamiona. Meni je stradao nos, na jednu nosnicu od onda nemam osjet njuha, ali i po tijelu još i danas nosim rane iz tog razdoblja. Šrapneli i dijelovi eksploziva još mi se uvijek nalaze na kožnim izbočinama po prsima i trbuhu. One se ne vade kirurškim putem, već moraju same izaći iz tijela. Još i danas, nakon trideset godina, ponekad me zna zasvrbiti i nešto od toga mi izađe van – objašnjava Darko, nadodavši kako mu je nakon rata utvrđena 19-postotna invalidnost, dok je 20-postotna oštećenost organizma minimalna za ostvarivanje prava na naknade preko Ministarstva branitelja.

Iako bi se nekome uvjeti u kojima živi činili nedostatnim, Darku, kako tvrdi, ništa ne fali. Cijeli život živi skromno, a nije mu problem niti pomagati susjedima i prijateljima u poslu, bilo to oko pospremanja drva, kolinja ili pripremanja gozbe za domjenak. Često održava i kontakt s bratom koji sa svojom obitelji živi nedaleko od Koprivnice. Sve nam je to Darko pričao u dnevnom boravku svoje kuće u kojoj najčešće i spava, uz navinuti radio koji je priključen na televizor.

Optimističan i veseo po prirodi kakav je, svoj život živi gotovo bezbrižno, što bi se vjerojatno mnogima na njegovu mjestu činilo gotovo nezamislivim, pogotovo u današnjem vremenu globalne nesigurnosti i sveopćeg crnila, u kojem bi Darkov pogled na svijet mogao služiti drugima kao svijetao primjer.

FOTO Krešo Puklavec

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI