Đelekovčani su zaključili da su im djedovi bili veliki ‘razbojnici’ pa je selo po tom dobilo ime

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: dr. Hrvoje Petrić

Prostor Đelekovca imao je relativno bogatu naseljenost i prije srednjega vijeka. Iako je teško odgonetnuti što se događalo u ovom dijelu Podravine prije prvih pisanih tragova, možemo pretpostaviti da je srednjovjekovni Đelekovec nastao na vrlo povoljnom prijelazu preko rijeke Drave, na srednjovjekovnom prometnom pravcu koji je povezivao područja s obje strane ove rijeke.

Srednjovjekovno groblje Đelekovec

Groblje pripadnika tzv. bjelobrdske kulture (Ščapovo) nalazi se stotinjak metara od starog meandra rijeke Drave, što ukazuje na to da je tamošnje seosko naselje nastalo na samoj desnoj obali rijeke Drave. Postojanje pogodnog riječnog prijelaza potvrđuje izgradnja kaštela u 16. stoljeću, što bi indirektno moglo ukazivati na mogućnost da je prijelaz postojao i ranije.

Današnjim je stanovnicima najvjerojatnije slabo poznato da se u imenu Đelekovca krije zagonetna srednjovjekovna baština. Iako u modernoj povijesnoj znanosti o razdoblju srednjega vijeka prevladavaju drugačiji trendovi od puke rekonstrukcije povijesnih činjenica, uz sve ograde smatramo da je, u slučaju Đelekovca, vrlo važno prvo objasniti što se i gdje događalo, da bi se kasniji istraživači mogli usmjeriti na pokušaje izučavanja društvenih i gospodarskih procesa na širem podravskom području. Trenutno su spoznaje naše historiografije o srednjovjekovnom selu i seljaštvu relativno skromne, pa je svaki, pa i najskromniji doprinos dobro došao.

Nagađanja

Iako je moguće odabrati različite načine obrade srednjovjekovnog sela Đelekovca, smatram da je korisno poći od objašnjavanja imena jer se obično u imenima sela skriva njihov početak, često vremenski mnogo stariji od prvih pisanih imena u dokumentima. Do sada su postojala razna nagađanja o imenu Đelekovca – od toga da dolazi od mađarske riječi «gyikos», do postojanja navodne crkve Sv. Duha (mađarski Szent Lélek) i davanja imena mjesta prema njoj (od Lelekovec do Đelekovec), što je zapisao vrijedni istraživač povijesti nekih podravskih župa Franjo Brdarić – inače župnik u susjednoj župi Koprivnički Ivanec.

Teza o davanja imena sela prema navodnoj crkvi Sv. Duha nedovoljno je argumentirana, ali vrlo maštovito razmišljanje ivanečkog župnika između dva svjetska rata Franje Brdarića. On o tome piše: «Sjeverno od Đelekovca bliže Legradu leži polje «cirkvišće» zvano. U jednoj listini od 1722. (archiv: bar. Inkey) to se polje naziva «cirkvišće Sv. Duha» zapravo «cirkvišće Szent Lélek». Ta se crkva sv. Duha ne spominje u popisu od 1334. niti poslije, i znak je da je još prije 1334. propala. Vjerojatno je ta crkva Sv. Duha propala iza provala Tatara. Kad se Drava zimi 1241. na 1242. smrzla, Tatari su prešli Dravu i Muru i opustošili sav okoliš. Tom zgodom propade i nedaleko Drave ležeća crkva «Szent Lélek» s obližnjim kaštelom, na što danas sjeća «gradišće i cirkvišće». Po crkvi Sv. Duha «Szent Lélek» nazove se naseljeni kraj Lelekovec mijenjajuć početni konsonanst često puta.»

S iskapanja srednjovjekovnog groblja u Đelekovcu 1970-tih

Franjo Brdarić je 30-ih godina 20. stoljeća u Spomenici župe Drnje, koja se čuva u Župnom uredu Drnje, na str. 126 zapisao: «Đelekovčani, koji svojega sela sami izvode od «gylkos», što znači u hrvatskom jeziku razbojnik. Seljaci đelekovački samo nastojali su da odgonetnu značenje naziva svoga sela «Đelekovac». Svakako su držali, da mu je korijen madžarski. A jer je tolika sličnost između madžarske riječi «gylkos» (đilkoš) i Đelekovca, pa su zaključili da su djedovi njihovi bili veliki «razbojnici» pa im je selo dobilo po tom i ime.

To je nedovoljno argumentirano, ali vrlo maštovito razmišljanje ivanečkog župnika između dva svjetska rata Franje Brdarića.

Iako su vrlo maštovita, ova domišljanja o nastanku imena Đelekovca trenutno nam se ne čine pouzdanima. Ipak postoji mogućnost, premda vrlo mala, da je na spomenutom Cirkvišću postojala nekad (nemoguće je bez arheoloških istraživanja odrediti kada) kapela ili crkva Sv. Duha, ali ne bismo se složili da je ona imala ikakve veze s nazivom Đelekovca. Argument da je ova moguća kapela ili crkva mogla biti sastavni dio đelekovečke župe mogli bismo tražiti u tome da se spomenuto cirkvišće nalazilo na području današnje katastarske općine Đelekovec koja najvjerojatnije obuhvaća i srednjovjekovni, a svakako ranonovovjekovni đelekovečki teritorij. Tatari su stvarno opustošili ovaj kraj, što potvrđuju arheološka istraživanja srednjovjekovnog groblja u središtu Đelekovca (stari naziv ulice je Ščapovo, a to je danas ulica Mihovila Pavleka Miškine), gdje je potvrđen prestanak ukopa sredinom 13. stoljeća, no ista su arheološka istraživanja utvrdila kontinuitet naseljenosti (odnosno uporabe groblja) u današnjem središtu Đelekovca od vremena bjelobrdske kulture (do sredine 13. stoljeća) do prve polovice 16. stoljeća.

Položaj sondi tijekom arheoloških istraživanja srednjovjekovnog groblja

Groblje

Arheolozi su istraživali samo dio srednjovjekovnog groblja koje se protezalo do prostora današnje župne crkve u Đelekovcu pa bi se novim istraživanjima na širem prostoru moglo dobiti još više podataka o tamošnjem srednjovjekovnom naselju i njegovim stanovnicima. To potvrđuje zapis župnika Ivana Malančeca iz 1904. godine koji je u đelekovečkoj župnoj spomenici zapisao o nalazu kostiju kod đelekovečke crkve: «Kod kopanja jama za stupove iskopali su u dubini od pola metra čitave ljudske glave – znak da je ovdje bilo groblje.»

Istražujući prve vlasnike posjeda Đelekovca, Franjo Brdarić bio je na dobrom tragu zabilježivši: «Koncem XIII. stoljeća vlasnik je Đelekovca plemić Gardun, na kojega podsjeća rudina Gradun. Od njega prijeđe posjed na plemiće Gutkeled i postane integralnim dijelom imanja rasinjskog.» To bi značilo da je posjed Đelekovec prvobitno bio samostalan, a tek se kasnije uključio u sastav vlastelinstva Rasinje.

I Mihovil Pavlek Miškina zabilježio je svoja razmišljanja o starom Đelekovcu: «Tako npr. na jednom brežuljku zvanom Batjan, za koji neki kažu da je dobio ime zato što se na njem utaborio Batuhan, dugi vele da je to riječ ilirskog korijena, nastala od riječi bat, što znači brežuljak – uzdignuta zemlja, a narod priča da je tu propala crkva. Jedno polje nosi naziv Cirkvišče i u spomenici župe spominje se da je tu postojala crkva. Na drugoj strani sela zove se jedna uvalina Gradun, a priča hoće da je tu bila crkva. Koliko u tome ima istine, ne znam… Na istim poljima, u neposrednoj blizini crkve, postoje jame i bare i kojekakvi kutovi koje narod poznaje kao sjedišta zlih duhova ili mjesta za sastanak vila…»

No, kako doći do što točnijeg objašnjenja imena Đelekovca i ujedno rekonstruirati najstarije podatke o ovome selu? Jedini pravi put je povratak izvorima. Srednjovjekovniposjed Đelekovec prvi se put spominje u jednom dokumentu iz 1332. godine. Srž je isprave da Čazmanski kaptol svjedoči da je Stjepan sin Opojev (Opoji su bili preci plemićkog roda Bočkaj-Bocskay, koji je u Podravini postojao do druge polovice 17. stoljeća), iz obitelji Gút-Keled čekao svoje protivnike u jednoj parnici koju je imao sa sinovima Osla, velikog župana Županije Veszprém.

Posjed

Opoj iz obitelji Gút-Keled bio je veliki župan ugarske Županije Somogy. Prema Hrvatskom biografskom leksikonu 1236–1239. bio je ban »cijele Slavonije«, a na brežuljku Budimu u okolici Rasinje dao je sagraditi grad Opoj (od kojeg su sačuvani tragovi ruševina). Njegov sin Opoj (spominje se 1248.–97.) i unuci, sinovi mlađeg Opoja, Ekcs (spominje se 1290.–93.) i Stjepan (spominje se 1316.– 42.), u historiografiji nazivani Opoji “imali su u Hrvatskoj posjede na području Rasinje, dio posjeda Đelekovca (Kedhely; tada se zvao Gardun) i posjed između rijeka Plitvice i Drave u široj okolici Varaždina. Stjepan je 1320. dobio od kralja Karla I. Roberta potvrdu posjeda, a 1326./27. sudjelovao je s banom Mikcem Mihaljevićem u sukobima sa sinovima bivšeg bana Stjepana IV. Babonića, koji su nakon sklopljenog mira 1327. izgubili posjed i grad Steničnjak (poslije Sjeničak, a grad Roknićeva gradina), a dobili neke druge posjede. Stjepan se 1332. parničio sa sinovima Osla, velikog župana Županije Veszprém oko posjeda Đelekovca.” Opoji su bili preci plemićkog roda Bocskay koji je dugo živio u Rasinji i upravljao velikim vlastelinstvom.

U ispravama vezanima uz obitelj Gút-Keled spomenut je posjed «Gelekouch» koji se nekada zvao «Gardun» odnosno «possessionis olym Gardun nunc uero Gelekouch vocate». Istovremeno se na ovom prostoru spominje član obitelji Gy(e)leti. Očito je prezime ove obitelji mađarskog podrijetla i najvjerojatnije se izgovaralo Đ(e)leti. Najvjerojatnijim nam se čini da je od ove obitelji došao naziv Đelekovec. Po genezi bi možda izvorno ime moglo glasiti i «Đeletovec» (ili u podravskom slučaju iskrivljeno «Đelekovec») s time da u zapadnom Srijemu postoji selo Đeletovci, a spomenuli bismo i toponim Đelekert kod Kneževih Vinograda u Baranji. Napominjemo da se i iz isprave od 18. lipnja 1348. godine, o kojoj će kasnije biti još riječi, indirektno može iščitati da je obitelj Gyeleti iz Požeške županije bila vlasnik barem dijela posjeda Đelekovec. Po tome bi današnji naziv sela – Đelekovec imao svoje ishodište u imenu jednog od njegovih gospodara.

Đelekovec i okolica u srednjem vijeku

Tatarske provale

Spomenuti dokument iz 1332. važan je i zbog toga što se iz njega jasno vidi da je stariji naziv posjeda, a vjerojatno i sela Đelekovec, bio Gardun. U drugoj polovici 13. stoljeća postoji plemić Gardun i moguće je da je prvi naziv za selo došao od njega. Moguće je da je promjenom vlasnika početkom 14. stoljeća došlo i do nove promjene imena koje se, nepoznatim spletom okolnosti, zadržalo do današnjih dana.

Ako je stvarno najstariji poznati naziv sela, Gardun, došao od vlasnika, onda je logično da se selo prije zvalo drugačije. No, postoji i drugačija mogućnost tumačenja naziva Gardun, tj. da on dolazi od riječi Gradun. To je vjerojatno jer južno od Đelekovca postoji toponim Gradun, a uz njega je i toponim Sela. Postoji mogućnost da se plemić Gardun izgovarao ponekad i kao Grdun (npr. 1280. spominje se kao Gardun, a 1291. Nada Klaić ga imenuje kao Grduna, no pri svakom izjednačavanju ovih osoba treba biti oprezan), pa bi današnji lokalitet Gradun možda dolazio od imena vlasnika, tj. plemića Garduna koji je i dao, za sada, najstarije poznato ime Đelekovca.

No postoji i druga mogućnost, da naziv Gardun etimološki označava nešto ružno (kajkavski – «grdo») pa bi Gardun stoga trebalo pisati kao «Grdun». U starohrvatskom jeziku se slovo «r» između dva konsonanta izgovaralo kao «ar» ili kao «er» pa je tako Grdun mogao postati Gardun.

Izgleda da je jedno od imena za Đelekovec bio i Getrinovec jer se 1615. spominje se crkva «olim Getrinovicz nu(n)c (…) de Gielikovicz». Je li Getrinovec možda jedan od starijih (ili paralelnih) naziva za Đelekovec, teško je reći, a nije isključeno i da se u podatku iz 1615. jednostavno radi o pogreški. Možda je rekonstukcijom otkriveno spominjanje posjeda Gardun-Gradun u drugoj polovici 13. stoljeća moguće povezati s ponovnim naseljavanjem ovog seoskog prostora nakon tatarskih provala sredinom 13. stoljeća te s vjerojatnom stabilizacijom feudalnih odnosa u ovom kraju, odnosno konstituiranja više ili manje jasne posjedovne mreže.

Prema trenutnom stupnju istraženosti, nemoguće je utvrditi kako se zvalo selo koje je na području današnjeg Đelekovca postojalo prije tatarskih provala. To je selo barem djelomično stradalo u njima, što potvrđuje prestanak pokapanja sredinom 13. stoljeća na groblju u središtu današnjeg Đelekovca.

U ispravi od 1332. ne spominje se selo nego samo posjed Đelekovec. Prvi spomen sela (ville) Đelekovca (Gyelekewcz) je u ispravi pisanoj u Budimu 18. lipnja 1348. godine. Tada se spominje istoimeni posjed koji se nalazio u Križevačkoj županiji, «possessionem Gyelekewch vocatam in comitatu de Keres». Isprava govori o tome da je kralj Ludovik Anžuvinac objavio kako se pred njim očitovao o mirazu dobivenom od udovice Nikole Gyeleta njezin suprug Ivan Lovrin od Kaniže (de Kanysa).

Brestovac

Đelekovec se kao posjed «Gelekouch» spominje 21. travnja 1349. u prijepisu isprave koju je 10. ožujka 1349. godine izdao ban Nikola u Zagrebu. Tada se spominju ljudi i kmetovi iz posjeda Đelekovec, kojega su vlasnici bili najvjerojatnije iz obitelji Bočkaj, Epoy (Opoj) sin Stjepana i Andrija. Dana 3. listopada 1349. došlo je do spora oko vlasništva nad Đelekovcem. U jednoj ispravi čazmanskog kaptola od 17. siječnja 1408. spominje se  «iobagiones Ade filii Nicolai de Gelelouch», odnosno Ade sin Nikole od Đelekovca.

U blizini današnjeg prostora Đelekovca nalazila su se još neka sela. Gornji i Donji Vidak odgovarali bi današnjem polju Vidak južno od Đelekovca. Pod nazivima Felsze Vydek i Also Vydek spominju se 1502. godine kao dio Rasinjskog vlastelinstva. Vrbinec je popisan 1517. godine, a Brestovec imamo prvi put dokumentiran 1357. godine. Kralju Matijašu Korvinu u Budim su u veljači 1459. godine došli magister Blaž, sudac Stanislav i plemeniti Emerik «de Brezthowcz», sva trojica «cives et inhabitatores civitatis nostre Kaproncza».

Cilj njihova posjeta bio je da im kralj Matijaš potvrdi privilegije koje im je ranije dao kralj Ludovik, a potvrdio kralj Žigmund. Posebno je zanimljivo da se spominje Emerik od Brestovca, koji je ujedno bio građanin ili stanovnik Koprivnice. On je vjerojatno bio plemić ili možda čak vlasnik Brestovca. Zanimljivo je da je vjerojatno imao koprivničko građansko pravo, a možda i nekretninu u Koprivnici. Moguće je pretpostaviti da je Emerik Brestovcem upravljao iz Koprivnice. Brestovec se nalazio zapadno od Đelekovca i danas više ne postoji. Na njega podsjeća jedino naziv polja između Imbriovca i Đelekovca. Zasigurno je napušten, kao i sela Vidak i Vrbinec, u vremenima osmanskih pustošenja ovih krajeva.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI