Djeca “pate” zbog roditelja, njihove nedaće genetski se prenose na djecu

Novo istraživanje pokazalo je kako ljudi koji dožive emocionalno zanemarivanje i nedaće dok su djeca mogli bi prenijeti neurobiološki otisak anksioznosti i straha na svoju djecu.

Ovi transgeneracijski otisci, pokazalo se, utječu na razvoj mozga djeteta što rezultira promijenjenoj moždanoj povezanosti između amigdale (dijela mozga odgovornog za procesuiranje straha i anksioznosti) i druge dvije regije mozga, prefrontalnog korteksa i dorzalnog anteriornog korteksa – obje regije su zadužene za donošenje odluka i regulaciju emocija.

Otkrića su objavljena u medicinskom časopisu Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging.

– Ovi rezultati pokazuju da razvoj našega mozga nije oblikovan samo događajima u našem životu, nego na njega utječu i događaji koji su se dogodili našim roditeljima prije nego smo začeti – napisala je u izjavi autorica studije dr. Cassandra Hendrix.

Autori studije proučavali su 48 parova majki i djece afroameričkog podrijetla kroz prvo tromjesečje trudnoće. Majkama je dan upitnik o njihovim traumama i nedaćama u djetinjstvu koje je uključivalo iskustvo emocionalnog zanemarivanja i zlostavljanja rano u djetinjstvu. Sve su majke ispitane o trenutnim, prenatalnim razinama stresa, uključujući trenutnu depresiju i anksioznost.

Mjesec dana nakon poroda njihova djeca podvrgnuta su skeniranju mozga u fazi odmaranja koristeći funkcionalnu magnetsku rezonancu, pretragu koja nije invazivna i može biti korištena na djeci dok ona spavaju.

Znanstvenici su otkrili kako su djeca majki koje su doživjele jače emocionalno zanemarivanje, sudeći prema upitnicima koje su majke ispunjavale, imali jače veze između amigdale i kortikalnih dijelova mozga. Uzimajući stres u obzir otkriveno je kako je, što je majka doživjela jače emocionalno zanemarivanje, to je više djetetova amigdala bila povezana s frontalnim korteksom mozga.

Kako god, nije još potpuno jasno kakav utjecaj ima snažnija povezanost amigdale i frontalnog korteksa kod djece čije su majke doživjele jače emocionalno zanemarivanje.

– Neuralni zapis koji smo proučavali kod jednomjesečnih beba majki koje su bile emocionalno zanemarivane mogao bi biti mehanizam koji vodi povećanom riziku za razvoj anksioznosti ili bi mogao biti kompenzacijski mehanizam koji dovodi do veće otpornosti u slučaju da dijete također dobije skrbnika koji neće dovoljno dobro odgovarati na njegove emotivne potrebe – pojasnila je dr. Hendrix.

– Kako god bilo, emocionalno zanemarivanje koje je majka doživjela ostavlja neuralni otisak na bebi koji može pripremiti dijete da spremnije detektira prijetnju u svojoj okolini gotovo odmah od rođenja. Ovo istraživanje naglašava potrebu i važnost emotivne podrške u ranim fazama života, čak za sljedeće generacije – kaže dr. Hendrix.

Rezultati ilustriraju da se međugeneracijski otisci straha i anksioznosti mogu prenijeti s majke na dijete, no posljedice takvog prijenosa još nisu posve jasne. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se otkrilo što takav prijenos točno uključuje, a tome će pomoći daljnja longitudinalna istraživanja u kojima će se pratiti razvitak ove djece.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI