Domaći “diletanti” prve su priredbe priređivali po gostionicama i ubožnici

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Najstariji podatak o javnoj knjižnici u Podravini odnosi se na knjižnicu rimokatoličke Župe sv. Nikole biskupa u Koprivnici. Podatak je iz 1650. godine, a sačuvani inventar najbolje je mjerilo zanimanja za knjigu u Koprivnici na početku ranog novog vijeka.

Ovaj kulturni aspekt knjige u prošlosti podravskog kraja u ranom novovjekovlju još uvijek nije dovoljno istražen da bi se moglo stvarati dalekosežnije zaključke. Osim toga, tada u ostalim podravskim župama nisu zabilježene knjižnice. Popis naslova koprivničke župne knjižnice sadrži: četiri knjige (dvije u rukopisu) na njemačkom jeziku, devet knjiga sv. Augustina (među njima i znamenito djelo O državi Božjoj – De civitate Dei), knjigu psalama, klasično djelo Tome Akvinskoga Summa theologica, Rimski i Zagrebački brevijar, komentari evanđelja, dvije knjige iz filozofije, ritual, jednu povijesnu knjigu (o Žigmundu III., poljskom kralju itd.), dijelove Biblije, Komentari o galskom ratu Gaja Julija Cezara, dvije knjige Publija Ovidija Nazona (PretvorbaMetamorphoses i elegije), jednu knjigu njemačkog književnika Jacoba Bidermanna, osam Aristotelovih knjiga, dva Horacijeva djela te još 22 knjige uglavnom crkvenog sadržaja, no ima i svjetovnih djela.

Župne knjižnice

Ukupno je u koprivničkoj knjižnici Župe sv. Nikole biskupa bilo 59 knjiga. Broj i fond knjiga nisu se mijenjali nekoliko narednih desetljeća što se vidi iz popisa knjiga iz 1659. koji je identičan s onim iz 1650. godine.

Popis knjiga knjižnice župe Sv. Nikole u Koprivnici iz 1680.

Usporedbe radi, župna knjižnica u Imbriovcu 1659. godine posjedovala je 46, u Ivancu 25, a u Đurđevcu 16 knjiga. U 17. se stoljeću „vrlo velikom knjižnicom smatrala već ona koja je imala 100 do 200 knjiga, dok je većina knjižnica imala manje od 50 knjiga.“ Po tome bi u drugoj polovici 17. stoljeća koprivnička župna knjižnica spadala među one srednje veličine.

Osobito je zanimljiv popis knjiga u istoj knjižnici iz 1680. godine kada je popisano 78 knjiga. Osim ranije spomenutih, zabilježena su dva Rimska misala, Commentarii rerum memorabilium koje je napisao papa Pio II., tj. znameniti humanist Enea Silvio Piccolomini, Biblija pisana na mađarskom jeziku, jedno djelo Tome Sanchecza, čuveno djelo Ivana Lučića De regno Dalmatiae et Croatiae, Plinijeva Naturalis historia, Salzburški ritual, knjiga Jurja Rattkaya Memoria regum et banorum Regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae ab origine sua usque ad praesentem annum 1652. deducta itd. Prema ovim popisima vidi se da je veći dio spomenutih knjiga najvjerojatnije nabavljen u vrijeme neposredno nakon njihova izlaska iz tiska. Za usporedbu, podravske župne knjižnice iste su godine imale sljedeći broj knjiga: Molve 2, Sv. Đurđ 3, Kuzminec 3, Miholjanec 4, Martijanec 8, Drnje 8, Veliki Bukovec 11, Ivanec 17, Virje 18, Ludbreg 35 knjiga itd. Godine 1700. uz koprivničku župnu knjižnicu spominje se i knjižnica župnika Andrije Hajnovića.

Za usporedbu, spomenimo i podatke u obližnjim župnim knjižnicama – Imbriovcu i Drnju. Župna knjižnica u Imbriovcu 1659. imala je 46 knjiga. Posjedovala je Rimski misal u osam svezaka, homiliju, jedno djelo Petra de Palude, postilu, knjigu o riječi božjoj u tri sveska, knjigu Fabia Ineartiata, jedan katalog, djelo Tome de Kempisa, staru Bibliju, još jednu homiliju, knjigu o kršćanskoj doktrini, pasional, 13 knjiga o Augustinu, brevijare, Novi zavjet, jedno djelo Aristotela, jedno Ezopovo djelo, kantual s različitim pjesmama, jedan evangelistar na slavenskom jeziku (euangeliorum liber sclauonicus) i druge. Usporedbe radi, župna knjižnica u Koprivnici 1659. godine posjedovala je 59, u Koprivničkom Ivancu 25, a u Đurđevcu 16 knjiga. Broj knjiga imbriovečke župne knjižnice do 1700. porastao je na 58 svezaka. U idućih nekoliko godina broj knjiga znatno je smanjen, tako da je već 1706. popisano svega 35 svezaka. Ubrzo je došlo do obnove fonda knjižnice pa je 1716. popisano 45 knjiga, a 1733. zabilježeno 68 svezaka.

Srušena zgrada u kojoj se nalazilo kazalište u Koprivnici

Početkom 19. stoljeća (oko 1815.) u župnoj knjižnici su prema inventaru zabilježene svega 34 knjige. Imbriovečki župnik je 1850. zapisao: „Zvan nekojimalo knig bogoslovskih novešeh s latinskom abecedom i jezikom naštampanih nenahadjase nikakovih knig stareh jer ako su koje bile pred sto letmi skupa z hižum župničkom izgorele su.“

Problematika pismenosti

Prvi poznati popis knjiga iz knjižnice župe Drnje je iz 1680. godine. Tada su bile zabilježene ove knjige: dva komada Rimskog misala, te po jedna Agenda Strigoniensis, Matična knjiga krštenih, Opera Telegdi Hungarica, Biblia antiqua, Dormisecura (?) liber i Proptuarium (?) morale. Ukupno je bilo 8 knjiga. Godine 1700. uz župnu knjižnicu spominje se i osobna knjižnica župnika Jurja Đuričića.

U župnoj knjižnici bila je 51 knjiga, uz one koje se spominju 1680. godine nabavljeno je dosta novih izdanja, spominju se stara i nova matična knjiga krštenih i vjenčanih, nekoliko primjeraka Biblije, više rukopisa i tiskanih knjiga na latinskom, mađarskom i hrvatskom jeziku od kojih vrijedi istaknuti jednu hrvatsku knjigu znamenitog pisca i povjesničara Franje Glavinića od koje, na žalost, nije naveden naslov. Župnikova (osobna) knjižnica imala je 22 knjige. Dakle, drnjanske knjižnice 1700. godine imale su ukupno 73 knjige.     

Drnjanska župna knjižnica 1706. godine narasla je na oko stotinjak svezaka knjiga, a broj svezaka ostao je isti i 1733. godine. Tada su uz matične knjige popisana evanđelja na hrvatskom, razne knjige na latinskom i mađarskom jeziku uglavnom teološke problematike, rimski misal, njemačko-mađarski rječnik, itd. Do vremena župnika Ivana Krstitelja Paxyja broj knjiga znatno je narastao. Godine 1746. zabilježeno je oko 140 svezaka knjiga. Osim starih, zabilježeno je više novih izdanja rukopisa i tiskanih knjiga.

Posebno je zanimljiva Ratkajeva povijest te nekoliko hrvatskih i stranih izdanja. Kasnije nemamo detaljnijih i potpunih podataka o knjigama u drnjanskoj župnoj knjižnici. Iako su ovi podatci dosta šturi i nepotpuni, pružaju barem djelomični uvid u knjižnice koprivničkog kraja.

Uz knjižnu kulturu Koprivnice vezana je problematika pismenosti. Iz koprivničkih gradskih zapisnika vidi se da je bilježnik morao biti pismena osoba jer je morala razumjeti latinski i kajkavski jezik kojima su redovito bili pisani gradski zapisnici. Logično je pretpostaviti da su redovito pismeni zasigurno bili zapovjednici koprivničke utvrde, župnici, kapelani, koprivnički franjevci i učitelji. Najvjerojatnije su pismeni morali biti i fiskusi jer su po prirodi svoga posla morali poznavati pravne propise, a trebali su se, barem na elementarnoj razini, razumjeti i u financijsko poslovanje.

Rijetkost izvora upućuje nas na to da je gotovo nemoguće uopćavati podatke o pismenosti u Koprivnici u 17. stoljeću. Primjerice, u ispravi od 23. veljače 1686. plemkinja Doroteja Karlovary, udana za Nikolu Natuliu, nije se znala potpisati.

U Koprivnici su knjižnu kulturu, od druge polovice 17. stoljeća, počeli širiti i franjevci. Iako iz toga razdoblja nisu sačuvani popisi knjiga u franjevačkom samostanu, podatak da današnja knjižnica koprivničkog franjevačkog samostana posjeduje više od 200 naslova iz 17. stoljeća, koji tek čekaju detaljnu obradu i analizu, barem približno ilustrira njezino značenje u ranom novom vijeku.

Kasnije je Koprivnica imala bogat društveni život, u čemu su prednjačila kulturno-prosvjetna društva. Među najaktivnije stožere takvog djelovanja pripadale su narodne čitaonice i knjižnice. Njihove društvene prostorije bila su mjesto druženja i izvora informacija (iz svijeta i za svijet), odakle su se širile kulturne inovacije u okolna naselja i u smjeru kvalitativnog i kvantitativnog kulturnog i društvenog života u vlastitoj sredini.

Koprivnica središte

Za prometno povezivanje bilo je najznačajnije dovođenje željeznice (Budimpešta – Zagreb) do grada 1870. godine, što je omogućilo industrijalizaciju (npr. osnivanje kemijske industrije Danica). Početkom 20. stoljeća izgrađena je nova željeznička pruga prema Đurđevcu i Virovitici, a željeznička prometna povezanost bila je dovršena 1937. godine kada je Koprivnica željeznički povezana s Ludbregom i Varaždinom. To je omogućilo da se Koprivnica učvrsti kao vodeće središte regije Podravine.

Uz čitaonicu, najdužu tradiciju u Koprivnici imaju glazbena i kazališna amaterska društva. Tako se postojanje tzv. Građanske čete (Purgerski kor) spominje već 1809. godine, koja pravila dobiva 1814. godine, a u svom je sastavu imala limenu glazbu. Primjerice, 1841. godine limena glazba u svom sastavu imala je 21 glazbenika.

Vijest o pokretanju inicijative za osnivanje čitaonice u Koprivnici 1846.

U Križevcima je Narodni kasino (čitaonica) bio otvoren 1839. godine, a inicijatori osnivanja su bili Dragojlo Kušlan, Ljudevit Vukotinović i Antun Nemčić. Novinski dopis poznatog hrvatskog preporoditelja Stjepana Mlinarića (rodom iz Preloga) od 25. veljače 1840. pokazuje kako je bio organiziran rad križevačke čitaonice: «Premda je narodni naš kasino prošaste jur godine, dana najme 19. travnja kao na dan narodjenja nj. veličanstva sveljubljenoga kralja nešega Ferdinanda V. utemeljen, i dana 1. kolovoza (Aug) i.g. u naš život stupio, ipak je porad nekojih zaprekah, koje višeputa pri utemeljenju ovakovih ustavah vladaju, knjižnica sada stoprav odtvoriti mogla.

U tom poslu miloj domovini našoj radostno javljamo, da knjižnica naša 700 knjigah broji. Ove su se knjige dobrostivostju i domoljubljem naših domorocah u kratko doba sakupile. Osobito zahvalno je družtvo ravnatelju svomu gosp. Pervom podžupanu Ivanu Zidariću, koi u tom poslu pravu domorodnu revnost pokazuje. Ovo jedva čuvši naradnosti našoj poznato priklonjeni g.c.k. komornik i punovlasnik dravski Mirko Inkej Palinski, pokloni i on družtvu sve svoje važne knjige, koje na gospoštini Rasinji imadiaše. Plemeniti ovaj čin nas je više obzirah veoma razveselio i mi rečenomu gospodinu zahvalnost našu javno ukazujemo.»

Iz ovih podataka vidljivo je kako je u sklopu kasina u Križevcima bila osnovana knjižnica s fondom od 700 knjiga sakupljenih darovima ravnatelja kasina, podžupana Ivana Zidarića i vlastelina Mirka Inkeya koji je darovao knjige sa svog posjeda u Rasinji.

O tom darovanju postoji zabilješka sa sjednice uprave zagrebačke čitaonice koja je donijela zaključak o zahvali svom članu Inkeyu Palinskom „za obećane i darovane nekoje knjige narodnom kasinu križevačkom pod tom prigodbom da one, ako bi rečeni kasino, što Bog sačuvaj, razstavio se, našem društvu kao glavi svih drugih pripanu. Popis rečenih knjigah priobćen nam je od istoga presvetloga gospodina.“

Germanizacija i mađarizacija

Po prvi put je čitaonica u Koprivnici osnovana u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda odnosno ilirskog pokreta. S obzirom na tadašnju gospodarsku i demografsku razvijenost Koprivnice, kao logičan događaj bio je osnivanje kasina (čitaonice). O osnutku kasina (čitaonice) u Koprivnici četrdesetih godina 19. stoljeća nisu pronađeni izvorni dokumenti, već se moramo osloniti na novinske članke.

Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske u broju 97 donose dopis upravitelja pošte Vrančića od 25. studenog 1846. godine u kojem je svjedočio kako je toga dana održan pripremni sastanak za osnivanje kasina (čitaonice) u Koprivnici. „Upravo danas imali su ovdašnji domorodci sastanak, gde su se razgovarali, kako bi osnovati kazino, gde bi priliku imali sastajat se, i većat i razgovarat se o promicanju narodnih naših stvari“.

U nastavku dopisa Vrančić donosi i podatak o namjeri osnivanja obrtničke škole: „Jedan ovdašnji vredni i učeni domorodac, g. M. H., namerava ovdi urediti nedeljne škole za zantlijske detiće i šegrte (učenike), i nadamo se, da ovdašnji sl. magistrat blagotvorno ovo poduzeće neće prečiti. – Kazalište daklem, kazino i nedeljne škole – to su tri glavne stvari, kojimi se sada domorodci naši bave! – Zaista svakomu rodoljubu serce od radosti kucati mora, kad promisli lepo ovo napredovanje u malanoj našoj varošici, koja se je žalibože po staroj horvatskoj navadi već sasvime zanemarila bila.“

 U kazališnom životu snažni su bili utjecaji germanizacije i mađarizacije (npr. staro kazališno središte Varaždin izvodi svoju prvu predstavu na hrvatskom jeziku tek 1841. godine), a dramski amaterizam rano se javlja u Podravini, osobito u Koprivnici i Virju. U prvim desetljećima 19. stoljeća javljaju se skromne inicijative u amaterskom kazališnom stvaralaštvu u Koprivnici. Pretpostavlja se da su domaći “diletanti” prve priredbe priređivali po koprivničkim gostionicama ili u gradskoj ubožnici (ksenodohiumu), a uskoro je unutar gradskih bedema uređena i zasebna kazališna dvorana (Theatrum varashki).

Brozović spominje gostovanje jedne putujuće njemačke kazališne družine u dvorani gradskog kazališta već 1824. godine, a Gjerek 1832. godine spominje gostovanje kazališne družine “Kluger” s predstavama davanim na njemačkom jeziku. U Koprivnici se osniva Kazališno društvo, a vodilo je poslove održavanja kazališne zgrade. Godine 1837. kao ravnatelj tog kazališta spominje se Vilhelm Flor, a u to vrijeme započinje i djelovanje koprivničkih kazališnih amatera koji osobitu aktivnost razvijaju kada je kazališni inspicijent bio poznati koprivnički ljekarnik Ljudevit Šiketanec. No još 1839. godine ton kazališnom životu daju putujuće njemačke družine.

Društvo kazališnih dobrovoljaca daje prve predstave na hrvatskom jeziku već nakon 1840. godine izbacivši gotovo iz cijelosti iz svojeg repertoara komade na njemačkom jeziku, a i tadašnja novinska kritika piše pohvalno o njima – primjerice o komadu “Engleska roba” (6. veljače 1847.), “Vu dolini” (28. studenoga 1847.) i drugima.  U svibnju 1847. godine davane su predstave “Smrt Serežanima” i “Rastrešeni”, a Antun Nemčić Gostovinski hvalio je dobrovoljce, koji su  “unatoč kajkavštine svoju zadaću izvršili”. Prema tome vidi se da su se u gradu davale predstave na kajkavskom, što nije bilo u skladu sa hrvatskim narodnim preporodom. Sredinom 1847. godine potaknuta je bila i inicijativa za adaptacijom tada već ruševne kazališne zgrade u Koprivnici. Gradski magistrat je ljeti 1847. godine ustrojio komisiju od uglednih građana koja je pregledala zgradu i predložila neke značajne adaptacijske radove, koji su učinjeni već krajem 1847. godine.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI