Dr. Gudek: Iako danas o njoj znamo puno, krv je i dalje vrlo mistično tkivo

Podravski list profile
Neofen Ni traga boli 940x176

Dr. Jadranka Gudek završila je specijalizaciju iz transfuzijske medicine 1992. godine, a na čelu je Odjela za transfuziju koprivničke Opće bolnice zadnjih sedam godina. Transfuzija je jedna od najmlađih medicinskih djelatnosti, a u laičkoj javnosti obično se misli kako je riječ o jednostavnom poslu – odrediš krvnu grupu i „šibneš“ krv u žilu kad je to potrebno. Istina je jako udaljena od toga. Dr. Gudek govori o tome koliko su napredovali znanost i tehnologija kad je riječ o transfuzijskoj medicini.

Što sve uključuje posao na vašem odjelu?

– O transfuzijskoj se djelatnosti manje zna u široj javnosti. Mi surađujemo sa svim medicinskim djelatnostima, a prvenstveno kirurgijom, ginekologijom, jedinicom intenzivnog liječenja i internističkim djelatnostima, dakle sa svim granama medicine u kojima se spašavaju ljudski životi. Redovni posao nam se sastoji i od testiranja pacijenata na hepatitis B i C te AIDS i sifilis. Također nam dolaze trudnice, kod kojih, osim krvne grupe i rezus faktora, određujemo i testove na krvlju prenosive zarazne bolesti, a šest tjedana prije termina poroda i indirektni antiglobulinski test. Ako se otkrije kakva senzibilizacija, učestalije se radi taj test te prati titar protutijela kako bi bilo što manje komplikacija koje bi mogle ugroziti dijete.

Kad je uopće transfuzija ušla među medicinske grane?

– Interes za krv postoji otkad je čovječanstva, a raznih pokušaja transfuzije bilo je u povijesti, poput izravne transfuzije krvi iz žile u žilu, ali to nije bilo uspješno u doba kad još nisu bile poznate krvne grupe. Transfuzijska djelatnost počinje 1900. godine upravo s otkrićem krvnih grupa. Četrdeset godina potom otkriven je i Rh sustav. Već u Prvom svjetskom ratu transfuzijama krvi spašavani su brojni ljudski životi. U Zagrebu je Zavod za transfuziju osnovan 1945. godine, a deset godina potom u Koprivnici je osnovan Kabinet za transfuzijsku medicinu, za što su najzaslužniji dr. Teodor Femec i dr. Krešimir Švarc.

Koliko je transfuzijska medicina napredovala odonda do danas?

– Transfuzijska djelatnost je mlada djelatnost u usporedbi s, primjerice, kirurgijom ili internom medicinom. U zadnjih dvadesetak godina je silno napredovala, može se govoriti o pravom znanstvenom ‘boomu’. Prije davanja transfuzije krvi morate ispitati sve moguće imunološke reakcije u organizmu primatelja. Prije no što će dobiti krv, uzima se uzorak njegove krvi i uzorak krvi koju bi trebao primiti te se radi takozvana križna proba, da se vidi je li krv odgovarajuća. To se radi prije svake transfuzije. Kad se planira obaviti operacija, kirurg će naručiti, recimo, šest doza. Za svaku dozu ćemo napraviti križnu probu, premda se možda rijekom operacije sve doze i neće upotrijebiti.

Općenito se zna da se moraju podudarati krvna grupa i rezus faktor. To nije sve?

– Nikako. Upravo u tome je znanost jako napredovala. Danas znamo za oko 650 eritrocitnih krvnih grupa.

A koliko se promijenila aparatura koju koristite?

– I tehnologija je znatno napredovala. Dostupne su nam nove metode. Naš mali odjel vrlo je dobro opremljen.

U laboratoriju Odjela za transfuziju

Koliko se na godišnjoj razini u koprivničkoj bolnici upotrijebi krvnih pripravaka?

– Prema podacima za prošlu godinu, upotrijebljeno je 3815 eritrocitnih doza, 751 trombocitna doza, 650 doza svježe smrznute plazme, koja se najčešće koristi kod opeklina i 31 doza krioprecipitata, koji se upotrebljava prilikom jakih krvarenja. No, 2018. godina nije bila reprezentativna možda zbog obavljenog manjeg broja velikih planiranih operacija. Obično godišnje upotrijebimo oko 8000 doza pripravaka krvi.

Koliko je krvi u ljudskom organizmu i gubitak koje količine je fatalan?

– U ljudskom je organizmu oko pet i pol litara krvi. U slučaju brzog gubitka krvi, fatalan je gubitak od oko polovice cirkulirajućeg volumena. Krv hrani mozak i sve ostale organe.

Može li se kod vas ‘naručiti’ kompletna transfuzija, izmjena sve krvi, kao što su to znale raditi neke rock zvijezde?

– Haha, mislite Keith Richards? Nismo dosad imali takvih upita.

Čitav sustav zapravo počiva na dobrovoljnom darivanju krvi. Je li to točno?

– Do 2008. godine na našem odjelu uzimali smo krv dobrovoljnim davateljima, a imali smo i proizvodnju krvnih pripravaka. Od te godine više ne uzimamo krv, a pripravke naručujemo iz zagrebačkog Zavoda za transfuzijsku medicinu. Naravno da je sustav dobrovoljnog darivanja krvi jako važan i njegova propaganda je jedno od polja našeg djelovanja. Bez davatelja transfuzija ne postoji. Kod nas je sustav dobrovoljan i ne dobiva se nikakva naknada, kao što je to u nekim drugim zemljama. Tome nisam sklona. Kada bi se krv plaćala, može se pretpostaviti da bi je često davale skupine poput ovisnika i siromašnih, možda izgladnjelih ljudi i pitanje je kvalitete krvi koja bi se tako dobila i ugroženosti zdravlja i života takvih davatelja . Nikako nisam za privatizaciju transfuzijske djelatnosti.

Kakva je situacija sa zalihama krvnih pripravaka u koprivničkoj bolnici, je li zadnjih godina bilo manjka?

– Ne, nemamo problema. Eritrocitni pripravci traju 35 dana, dakle, uvijek moraju biti ‘friški’. Osim toga, krv se mora čuvati u strogo kontroliranim uvjetima – ako temperatura varira više od dva stupnja Celzijeva, oglasit će se alarm na odjelu. Dakle, u ovome poslu mora se jako dobro planirati. Ne pamtim da je u Koprivnici bilo nestašice krvnih pripravaka.

Odjel za transfuziju trenutačno radi u prilično skučenom prostoru. Hoće li se to promijeniti nakon velike investicije koja je u tijeku u bolnici?

– Nadam se da hoće, to nam je obećano. Laboratorij nam je doista premalen i neadekvatan premda raspolažemo svom potrebnom opremom.

Do kakvih reakcija može doći u organizmu ako primi neadekvatnu krv?

– Čak i do fatalnih. U javnosti se misli kako je krvna grupa 0 univerzalna u smislu davanja, no nije baš tako. Zbog rizika, u hitnim situacijama možemo dati do dvije doze, dok ne detektiramo pravu krvnu grupu primatelja. Čak i vrlo mala količina neadekvatne krvi može biti jako opasna. Zbog toga je kod nas vrlo važna identifikacija pacijenata jer mnogi imaju isto ime i prezime. Zbog toga se uza svaki uzorak, osim datuma rođenja osobe, veže i matični broj osiguranika. Zabune ne smije biti.

Kolika je maksimalna količina krvi koju pacijent može primiti?

– Ovisno o slučaju, može se raditi i o deset doza u jednom naletu, ako je riječ o hitnim operacijama kad je pacijent vitalno ugrožen.

Čitav život bavite se krvlju, koja je prilično mistična tekućina. Je li ona danas potpuno objašnjena i istražena ili još uvijek skriva neke tajne?

– Krv je tekuće tkivo. Još uvijek je mistična i još uvijek nije sa sigurnošću utvrđeno, primjerice, što znače krvne grupe. Iz prakse, recimo, mogu reći da su ljudi s krvnom grupom 0 skloni ulkusima želuca, s krvnom grupom B malignim limfomima, s krvnom grupom A leukemijama, no to nije znanstveno dokazano. Krv se i dalje istražuje i nije do kraja razjašnjena. Mogu vam reći ono što sam napisala u svojoj knjizi Šezdeset godina transfuzijkse djelatnosti u Koprivnici: – Krvlju se brani čast, zapečaćuju paktovi i prijateljstva, vode ratovi; krv se prolijeva i daruje, njome se i voli i mrzi; zavađuje, ali i pripada!

FOTO: Hrvoje Šlabek

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti