Draganov put od 18 mjeseci: Zbog ljubavi gura tačke od Njemačke do Izraela

Podravski list profile

Dragan Gašić, 42-godišnjak rodom iz Bosne, posljednja četiri mjeseca putuje prema Izraelu. I to ne bilo kako, pješice selo po selo, od Njemačke do Koprivnice, dokle je došao u nedjelju.

Na terasi koprivničke pivnice pojeo je ručak, a njegova pojava, tačke u kojima nosi svoje stvari, križ s raspetim Kristom, te vojničko odijelo s Božjim imenom kao oznakom svog poslanja, izazvala je nemalo zanimanje Koprivničanaca. Iako je isprva kategorički odbijao bilo kakvu medijsku eksponaciju, na kraju je nevoljko pristao. 

U razgovoru s našom novinarkom

– Katolik sam iz Bosne i vraćam se djevojci u Izrael, koju ću potom oženiti. Ona je trenutno u Tel Avivu, a zajedno ćemo potom u Jeruzalem. Želio sam otići iz Njemačke, bio sam predugo ondje, nije to svijet za mene. Imam njemačku putovnicu i sve, ali odlučio sam otići zbog tamošnjeg stremljenja materijalnom – objasnio nam je razloge svoga putovanja Dragan Gašić. Na svome putu posjećuje župne urede, no često bude potjeran, a pomažu mu obični, mali ljudi u mjestima kroz koja prolazi.

– Sad ću prema Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj. Ne bojim se ničega jer kad se vraćaš  voljenoj, ništa ti nije teško. Nemaš što izgubiti. To je kao da ideš u rat, možeš umrijeti ili pobijediti – priča Dragan.  

Draganove tačke

Spava pod vedrim nebom jer su mu šator ukrali u Austriji u crkvi u Grazu. Veli, u Hrvatskoj je toplo pa mu ni ne treba. U Izraelu kani biti za 15 mjeseci.

– Došao sam iz Mađarske, gdje me cijelo vrijeme pratila policija jer sam im bio sumnjiv. Svi misle da sam kriminalac kad sam u vojničkom odijelu, ali pravi kriminalci vam izgledaju obično, ni po čemu se ne razlikuju od običnih ljudi. Tu u Hrvatskoj je divno, to je moj Balkan – objašnjava.

Priča kako se za hranu snalazi kako zna.

– Nekad mi netko da ručak, a kad dobijem kakav novac, kupim si i sam. Kad nemam novca, onda gladujem. Živim od danas do sutra, polako putujem i upijam krajeve kroz koje idem. Nekad napravim desetak kilometara, nekad više. Kako mi je već volja – priča Dragan Gašić. Kazuje kako mu već pomalo smeta zapušten izgled, no u jednoj crkvi odbili su mu molbu da se okupa.

Raspelo kao suputnik

– Morao bih i oprati odjeću, ali nitko mi to ne nudi, niti da se istuširam. Neugodno mi je moliti – skromno je dodao ovaj mladi čovjek i objasnio da mu  ovo nije prvi put da pješice putuje tako daleko, putovao je i prije šest godina i svašta doživio.

– U Međimurju me župnik također otjerao, a ljudi su me nahranili. Netko je bogat duhom, netko materijalno, i to je tako. Nikome ništa ne zamjeram. U Velikom Otoku su me lijepo primili, dobri su to ljudi. Ne treba mi puno, od dana do dana – kazao je Dragan Gašić.

Kud god prođe prolaznici ostaju u čudu

Sada će put Đurđevca, pa kroz Pitomaču prema Osijeku. Stoga, ako ga sretnete, neka vas ne uplaši hebrejsko pismo na njegovu rukavu i njegova pojava. Pokažite svoju veličinu.

U Međimurju me župnik također otjerao

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

  • Pročitaj sljedeće...

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI