Dragica Džono, kapetanica RK Podravke Vegeta- Htjela sam biti golmanica, volim ljubavne romane, a uživam u planinarenju

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Vrlo je neobična sezona iza rukometašica Podravke Vegete. Da im je netko prošle godine rekao da neće osvojiti naslov prvaka Hrvatske, vjerojatno bi ga malo čudno gledale, no pandemija koronavirusa učinila je svoje.

– Normalno da ostane žal. Odigrali smo većinu utakmica u ligi, ali onda se dogodilo to s koronom, na što ne možemo utjecati. Najbitnije je u svemu tome zdravlje svih nas od igračica, preko ljudi u klubu, pa do gledatelja – rekla je Dragica Džono, kapetanica koprivničke ekipe.

Dobro je Podravki išlo i u Europi.

– Već sam podatak da smo nakon 12 godina stigle do europskog finala dovoljno govori. Iz utakmice u utakmicu smo se dizali i bili sve bolji. Postojala je nada da bismo tu završnicu mogli odigrati naknadno, a otkazivanje me neugodno iznenadilo. Vjerujem da smo mogle još puno napraviti.

Koliko je trener Zlatko Saračević zaslužan za tu lijepu Podravkinu priču?

– Normalno da su njegove zasluge velike. Imamo doista posebnu atmosferu, pokušava nas držati opuštene, ali dok se radi, onda se radi. Ozbiljnost je iznad svega, no dakako da ima prostora i za zezanciju. Ta atmosfera nas drži, svi dišemo zajedno, i onda je sve skupa lakše. Uostalom, prošla je još jedna godina, to puno znači jer smo se bolje upoznali i lakše surađujemo.

Dragica je prije svega zadužena za obranu, a u tom dijelu igre bilo je dosta problema zbog velikog broja ozljeda.

– Svaka čast treneru koji je izvukao maksimum i u svakom trenutku obrana nam je izgledala dobro unatoč velikim problemima. Osjetilo se da nam se Ana Debelić ozlijedila, ona je puno značila u oba pravca, no uspjeli smo je nadomjestiti.

Kakav bi to bio razgovor, a da Dragica ne spomene i navijače, misleći pritom na vjernu im skupinu Kronikus.

– Zahvalila bih našim navijačima koji su putovali na naše utakmice u inozemstvo, a dakako i svima koji su nam došli dati podršku u našoj dvorani, svaka im čast na tome. Ne mogu riječima opisati koliko nas dižu navijanje i podrška. Tijelo gori u tom trenutku, hoće iskočit vanka i najradije biste ‘pojeli sve ispred sebe’. Daju nam dodatnu energiju i ponosna sam na njih. Mislim da smo među pet europskih klubova koji se mogu pohvaliti tako savršenim navijačima! Kao kapetanica, ona ima važnu ulogu u klubu.

– Čast je biti kapetanica, no ujedno je to i zahtjevna dužnost. Bitno je poštovanje reda, rada i discipline. Ne, ne osjećam se važnijom zbog toga, gledam na sebe kao na ravnopravnu članicu ekipe. Ponekad malo podviknem na terenu, ne smatram to ružnim, već nastojim motivirati igračice na bolji, jači angažman. Uostalom, komunikacija u obrani je najbitnija. Ipak, nema potrebu vikati previše?

– Dobra je to ekipa, slušaju, ha ha! Ova je 33-godišnja kružna napadačica u Podravki od 2014. pa smo je zamolili da izdvoji najljepše i najteže trenutke.

– Najteži je poraz u Kupu u Umagu prije tri godine, a najljepši ulazak u Ligu prvakinja nakon kvalifikacija 2018. Svakako među lijepe trenutke spada i svaki osvojeni trofej, srce je veliko kad na kraju sezone stigne nagrada.

Nije htjela ništa na temu najbolje utakmice za Podravku.

– Ja sam najviše kritična prema sebi. Smatram da uvijek mogu bolje, tražim to i očekujem od sebe.

Dragica je najviše kritična prema sebi

U Ligi prvakinja praktički neće biti slabog suparnika.

– Sve ovisi o tome koga ćemo izvući. Realno, svi su najbolji klubovi tu, razlike su u nijansama i bit će borba za prolaz do posljednjeg trenutka. Čeka nas 14 super utakmica, nadam se pred publikom. Želja mi je da se klub nastavi dizati i da napravimo još jedan korak više u novoj sezoni. Dragica je rodom iz Hercegovine. Odrasla je u Gabeli, a s 12 godina obitelj se preselila u Metković.

Uživa u planinarenju

– S rukometom sam počela s 12-13 godina. S 18 sam otišla u Ljubuški na godinu dana, nakon toga sam došla u zagrebačku Trešnjevku. Bila sam još dosta mlada i u tom trenutku to mi je malo bilo teško, ali sam se rano osamostalila pa na kraju to i nije ispalo loše. Od početka karijere je na crti, pivotkinja ili kružna napadačica, ali ima i jednu neostvarenu želju.

– Htjela sam biti golmanica, ali mi nisu dali. To mi je bolna rana, zezam se sa curama da ću po završetku igračke karijere prijeći u golmanice…

A dok rukometne aktivnosti miruju, Dragici nije dosadno. – Sjednem na bicikl ili odem u planinarenje. Lijepo mi je opuštanje otići pješice na planinu, najčešće su to Kalnik, Sljeme ili Ivančica koji su mi i najbliži. Ponekad s društvom igram neke igre, ali pretežito sportske, poput košarke ili nogometa. Da, volim čitati knjige, i to ljubavne romane – otkrila nam je Podravkina kapetanica.

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti
  • Više s weba

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI