DRAGICA KAO PUTOKAZ Nema vodu, živi u straćari, ali ne žali za ničim što posjeduje većina nas

Svaki drugi dan odlazi kod susjeda te iz dubokog bunara, jer je njezin presušio, sama vuče teške kante vode kako bi imala dovoljno za svoje potrebe


Autor: podravski.hr — 25.12.2017. / 9:34 Aktualno

Dragica Dragašić ide po vodu do bunara

Cijeli život Dragica Dragašić (85) iz malog naselja Duga Rijeka u općini Rasinja mukotrpno je radila. No njezin blagdanski stol i ove godine bit će i više nego skroman.
Pomagala je u radovima na zemlji, kuhala i prala za šumske radnike u šumariji, sama othranila i školovala kćer koja je sada medicinska sestra. No i danas Dragica živi u maloj trošnoj kući koju je sama stekla, bez vode. Preživljava uz socijalnu pomoć. No uz sve to i život popraćen teškim radom i odricanjem Dragica se, začudo, ništa ne žali.
Svaki drugi dan odlazi kod susjeda te iz dubokog bunara, jer je njezin presušio, sama vuče teške kante vode kako bi imala dovoljno za svoje potrebe.
– Imam kćer koja živi u Koprivnici i ima svoj život. No, svaki tjedan dvaput me dolazi pogledati i nije me zaboravila te sam zbog toga sretna. Ipak, ja još uvijek mogu sama i ne želim nikome biti na teret. Znam da i ona ima kredite i velike troškove – skromno nam priča Dragica.
Iako je daleko zakoračila u deveto desetljeće života, Dragica bez imalo samosažalijevanja nosi teške kante vode, radi u vrtu, a navečer se voli opustiti uz dobar televizijski program. Dragičin život odiše jednostavnošću i skromnošću koji su današnjem užurbanom svijetu strani.
– Imam svoj vrt, tamo si uzgojim razno povrće. Tako ne moram kupovati krumpir i grah niti u zimskim mjesecima, a to je opet za moje mogućnosti velika pomoć – objasnila je Dragica dok je vukla vodu iz susjedova bunara.
Uz sve to, Dragica ni za čim ne žali jer, kako nam kaže, ni u čemu ne oskudijeva. Nije žedna niti gladna, a veseli je što još uvijek može sama raditi, posebice u vrtu. Ipak, uspjeli smo je ‘nagovoriti’ da se oko nečeg malo požali. No, niti ovoga puta ova skromna starica nije zaželjela ništa materijalno.
– Boli me noga i zato teže hodam. Znate, kad nosim kantu s vodom po zaleđenom tlu bojim se da mi noga ne popusti te da se poskliznem. Sve ostalo mi je manje važno – zaključila je Dragica. (md)