DRAMATIČAN APEL STRUČNJAKA Domaća mrkva, peršin, luk i bob pred izumiranjem

Domaća heljda, proso i konoplja već su nestale iz Podravine, a zbog prekomjernog uvoza sumnjivog sjemena ugroženo je i drugo povrće, upozorava dr. sc. Zdravko Matotan


Autor: podravski.hr — 13.02.2013. / 15:04 Aktualno

OSIJEK, KOPRIVNICA – Domaće, autohtone sorte mrkve, peršina, boba i luka doslovce su pred izumiranjem, a sjeme pojedinih poljoprivrednih kultura gotovo je nemoguće pronaći. Ukoliko se uskoro ne pronađe novac za razvoj i očuvanje banke sjemena, odnosno genetskog materijala, lista ugroženih sorti mogla bi biti poduža.
Heljda, proso i konoplja biljke su koje su do polovice prošlog stoljeća bile sastavni dio poljoprivredne proizvodnje u Podravini. Heljda i proso koristile su se za ishranu stoke, dok se konoplja koristila u industriji. Podravina je nekad bila središte uzgoja konoplje, a danas se te biljke sjećaju jedino stariji ljudi.
– Posljednja biljka koju smo spasili od nestanka je domaća lucerna koju je obitelj Picer iz Torčeca uzgajala više od stotinu godina. Sjemenski materijal dobio sam od Ivana Picera prije dvije godine – kaže dr. sc. Zdravko Matotan, jedan od najzaslužnijih za očuvanje autohtonih sorti povrća i biljaka
Genetski materijal domaćeg povrća u Hrvatskoj čuva se na dva mjesta. Nacionalna banka biljnih gena smještena je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a bogata kolekcija postoji i na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Već tri godine, upozorava, od države nije dobivena ni jedna jedina kuna, a sjemenski materijal još nije propao samo zahvaljujući entuzijazmu nekoliko ljudi.
– Ukoliko se nešto uskoro ne promijeni, sav trud oko prikupljanja i čuvanja genetskog materijala mogao bi propasti. I to zbog nebrige države. A riječ je o iznimno vrijednom nacionalnom blagu – ističe Matotan.
Tradicionalnih vrtova u Podravini, ali i ostatku Hrvatske, ima jedino u tragovima, a domaće sorte povrća najviše je ugrozio nekontrolirani uvoz sjemenskog materijala sumnjive kvalitete s kojim su na naša polja došle i različite bolesti kojih još prije desetak godina uopće nije bilo. Na inicijativu dr. Matotana, od 2007. godine prikupljeno je gotovo 10.000 uzoraka sjemena koje se čuva u kolekciji biljnih gena u Križevcima. Plan je bio da se projekt proširi na područje cijele Hrvatske, ideja se svidjela svim županijama i Ministarstvu poljoprivrede, no nitko ne da novac za taj projekt.
– Sramota je za Hrvatsku da se još 2002. godine sjeme 26 vrsta povrća proizvodilo na 308 hektara, dok je prošle godine proizvodnja sjemena pala na jedva 4,5 hektara. Proizvodi se samo sjeme paprike, luka i u svijetu poznatog varaždinskog zelja – zgraža se Matotan.
Koliko uvoz uništava domaću proizvodnju, kaže Matotan, najbolje se može opisati upravo na primjeru luka jer se, kaže, uvozi čak 1500 tona lučice. U Hrvatskoj, dodaje, više nema ni jedne tvrtke koja bi se ozbiljnije bavila proizvodnjom sjemena.
– Nekad su sva kućanstva u vrtovima imala bob, no tog povrća danas nema, barem ne domaćeg. Državna sramota također je činjenica da se uvozi sjeme varaždinskog zelja koje nema veze s našim autohtonim zeljem. Prije pet godina na tržištu je bilo sjemena od 28 proizvođača, a iz svake vrećice izraslo je drukčije zelje. To, na žalost, nikome ne smeta, zakonom nisu regulirane kazne za takvo što, varaždinsko zelje nije zaštićeno i polako gubi autohtonost – žali se Matotan.
Izvještava: MARKO MURKOVIĆ
matotan zdravko
– Dr. Zdravko Matotan u nacionalnoj banci biljnih gena u Osijeku