ĐURĐEVAČKI LIMITATOR: Imamo brzu cestu, ali ne do Zagreba nego do gorica

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Kolumnist Podravskog lista: Vladek Antolaš – Mastermind

Već duže su vrijeme brze ceste i komunalna infrastruktura udica koju politika i političari redovito bacaju narodu, koju ovaj isto tako redovito proguta. Ovaj put je možda drugačije, udica je iz vode izvađena i bez ribe i bez mamca.

Naime, vinska cesta i “gorični” putovi na radost mnogih Đurđevčana su asfaltirani, i trenutno su, izgleda, jedina brza cesta u našem kraju, čak i prebrza jer mnogi goričari ne mare i stišću gas tim vrludavim i uskim asfaltiranim puteljcima.

Dokaz tome je i nesretni slučaj koji se prije desetak dana dogodio na jednom od tih putova, a u kojem je nastradao naš sugrađanin. Obična sitna duša, ili bolje rečeno čovjek bez duše, pregazio ga je autom i ostavio ozlijeđenog ležati u mraku goričkog klanca. Najtužnije je to što se radi o vozaču hitne pomoći koji za život zarađuje spašavajući živote. Da nije tužno, bilo bi smiješno, jer ispada da sam sebi nalazi mušterije.

Iako, imam osjećaj da su oba aktera tog nesretnog događaja možda samo debelo prekoračila osobne limite pri konzumaciji manje ili više kiselog vinskog nektara koji je pomaknuo prst sudbine koja ih je doslovce sudarila na našoj cesti. 

Osporavana od nekih goričara, ta je cesta već i prije postala predmet razdora, i to već onda kad je trebalo sufinancirati asfaltiranje nekih odvojaka. Već tada su se vredni međaši preko stola gledali, a ispod stola bockali, da bi na kraju kao i uvijek naivni platili, pa im se oni koji se cestom najviše voze i koji su za stolom bili najglasniji protiv sufinanciranja još u sebi smiju kad se kao gospoda voze asfaltom do svojih gizdavih gorica.
Generalno, neke ljude stvarno nije briga, oni bi pili i pijani vozili i da je šodrani put. Briga njih ako se netko potrudio i kakvog takvog asfalta platio.

Za neke bi jednostavno bilo bolje da i dalje gaze blatom i žutim šodrom. 
Sad se neki od vas pitaju kako to narod u ovoj situaciji nije progutao udicu s početka priče.

Politika može donositi zlato i tamjan, prostirati svilu kud narod hoda, no ljudi zadržavaju svoje isključivo pravo da koriste te blagodati, a da ni ne trepnu te s voljom i dalje traže dlaku u jajetu. Usporedim li još iz ovog sudara našeg vozača hitne i politiku, onda je vidljivo to da ako radiš za opće dobro, nemaš puno mjesta za greške, a kamoli za život na starim zaslugama jer badava sve ako napustiš svoje „mjesto nesreće“. No, vino sve popravi, ljudi si nazdrave, rastoče tih zadnjih sto litara koje su čuvali za berbu, a ja si sad na kraju mislim: „O Isus, a kaj bu tek dok mošt zavri ?!“

Vladek Antolaš – Mastermind
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI