Đurđevački limitator: Leteći policajci za zube pod sicom!

Piše Vladek Antolaš Mastermind

Okupana suncem, Picokijada prošli vikend rušila je nove rekorde ako ne u posjećenosti, onda barem u temperaturi, žegi i omari. I vetrić je popujaval nemrem reći, al ko da si fena uključil. Ljudi su mrvu manje šetali zbog vrućine, ali nas je malo i korona uzdrmala, no opet smo glavna priredba Hrvatske. Nemre se zatrti nekaj kaj živi u srcima ljudi.

Ringešpil je vrtel cele dane, obrtnici i umjetnici tradicionalno združeni u Starogradskoj. Koncerti i velebna pozornica ove se godine vratila na trg kao super potez poglavarstva da se izbjegne gungula oko korone. Taman eto sve super kao pokazna vježba za cijelu regiju da se može kad se hoće održati tradicija. Koprivnici i Križevcima može biti samo žal da nisu imali hrabrosti kakvu ima Đurđevac da se bace u koštac s organizacijom usprkos nedaća ludih vremena koje diktira nesretni COVID.

Oh, skoro da ne spomenem kolače i slatke Virovke koje su svoje prkače donesle na sraz svih slastica podno zvonika u našem parku. Bravo i za paprikaše i sve druge i priredbe.

Scenski prikaz Legende opet veleban i raskošan, no o toj temi od strahopoštovanja prema sudionicima i važnosti institucije Legende ne bum pisal u kratkim crticama, to zaslužuje cijeli jedan dvobroj našeg lista, a ne kolumnu.

Jednostavno jutros dok pišem ovaj tekst ne osjećam se dostojan.

Nakon svih spomenutih i nespomenutih atrakcija prošlog vikenda svima nam u srcu ostala jedna sasvim slučajna i mala neobična zabava koju sam spomenuo u samom naslovu.

U naš Đurđevac sletili su preko noći neki marsijanci i ostavili svoje „tragove u žitu“. Probudili se ljudi, krenuli na posao i kojekud svojim poslom. Dočekalo ih novo veselje, utjelovljeno u obliku novih ležećih policajaca razasutim širom naših ulica.

I tu dolazimo do momenta kad su se ležeći policajci pretvorili u leteće zbog kojih su nam zubi popadali pod sic.

Nema valjda duše u Đurđevcu koja vozi auto da nije klopila, skočila i letjela zrakom zbog novog poklona gradu. U isto vrijeme smijeh i suze.

Mnogi letači su završili i viralno na snimkama skokova u dalj koje su revno snimali razdragani promatrači i svjedoci.

Navodno je jedan deda s ursusom traktorom ofarbanim u plavo tak nadrocnol tam na Novom Selu da mu je baba z bucalke frknola van, al velim, samo sam čul.

Ja sam suknol preko njih tak daleko ko Primož Ulaga na novogodišnjoj turneji skijaških skokova sa skakaonice u Garmiš-Partenkirhenu.

Auti su valjda pet dana jumpali i bumpali preko novih ležećih regulatornih usporivača brzina nove horizontalne regulacije prometa.

Kakva atrakcija i kakvo veselje. Smeh.

Uopće nije upitno dal nam usporivači prometa trebaju, ali su nespretno na prvu označeni, a od strane vozača neuočeni.

Ostaje za raspravu dal su na pravim mjestima i treba li ih još jer nakon izletanja nekog mladog pelikana u dvorište privatne kuće preko puta vrtića može se raspravljati o tome. Ne može se utjecati na takve vozače, pogotovo ako su pijani ko treske, ali ležeći policajci mogu ih barem obuditi.

Eto, tak je doba ovogodišnje Picokijade dobilo novi dodatni sadržaj, a mi temu za raspravu u idućim danima.

He he, bilo je veselo na svim frontovima.

Vladek Antolaš Mastermind
Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI