Đurđevački limitator: Spajanjem Pelješkog mosta mi smo i službeno nigde

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše Vladek Antolaš Mastermind

Velebno spajanje mosta ganulo me do suza da nam je domovina u jednom komadu te zbog činjenice da smo sad i službeno jedino mi ostali prometno nepovezani tj. u slijepom crevu, da ne velim v riti.


Pamtim dane mog puta u srednju školu kad sam stopiral za Bjelovar (bokte), u vihoru rata je naša Podravska magistrala bila žila kucavica koja je spajala sjever i jug, derale su je nepregledne kolone kamiona koje su hranile more iz Slavonije i nanašale oružje na istočni front. Ta naša D2 bila je kičma rata i gospodarstva. Njome su naši momci odlazili braniti druge dijelove zemlje, a neki od njih se vraćali kao statistički gubitak, a za nas kao poginuli heroji.


Tih dana kod nekadašnje Đurđevčanke trebalo je po pol vure da se prejde preko puta, auti su izgledali ko spojene desetice na krunici, dok se za svaki deseti držal jedan kamion. To je išlo dan-noć 24/7.
Rat je prešel, promet se postepeno preselil na nove koridore, nama ostale rupe i zakrpe, od Osijeka do Varaždina.
Nove su nas strategije odbacile daleko od brzih cesta i autoputa, na red su došli južni krajevi i istarski ipsiloni, sve podređeno turizmu, a nama figa.


Zamazali nam oči „Sulimančevom prugom“ kao jedinim megaprojektom. Pruga koja od nikud ne vodi nikam i nikad nije zaživjela staru slavu koju je sanjal Stjepan Sulimanec i na čiji je zagovor tadašnja vlast odrešila kesu.
Mnogi su od tada bili blizu vatre, blizu Tuđmana, blizu sih koji su vedrili i oblačili ovih 30 godina. Bilo je tu raznih politika i saborskih zastupnika koji su manje ili više držali za jajca državni vrh, a svi skupa uspjeli su u 30 godina dovleči brzu cestu do Farkaševca, ajd i Križevcov. Do Farkaševca gde Plenković ima gorice valjd. Pruge su nam još navek na dizelu, neelektrificirane, a galaksijama daleko od vlaka na kat kakve sam viđao tamo daleko u Europi.
A jesu nas sredili.


Nisu nam pola vratili koliko smo u par godina rata dali, a kamoli sve ove godine dok čekamo na red da nas malo pomaze. Dobili budemo prugu do Mađarske, ali ne radi nas, nego radi mađarske veze z morem. Na naš kraj, da se njih pita, vozil bi i dalje šinobus. Cesta, ako prebije, prebila bu na Viroviticu prije nego do Koprivnice jer se već mudri Pitomačani nazivaju Slavoncima. Nije za bezveze Virovitica utvrda HDZ-a. 


I onda ko mi more reći da nismo u dupetu povezanosti i bitnosti naše Hrvatske. Dobra smo baza svim strankama za proboj u drugoj izbornoj jedinici, fale nas dok pobede i jedni i drugi, nakon toga muk. Evo tak i sad, nekak mi se vidi da ni sad nema bitnog pomaka osim obećanja. Imali smo na nišanu Plenkovića kroz Lackovića, Felaka i Hrga i došli do Farkaševca, druže. Danas kroz Sobotu, a mogel bi i Jakšić pomoći. Nemremo otpisati ni župana Korena. Dečki, zbrojite se morate svi skupa ko Hercegovci, a ne ovak, ko da vas je voda donela. Vlečite svak za sebe ak je pak u pitanju naš podravski kraj, magistrala i brza cesta, vlak na struju, budite jedno. Bacite egoistična sranja taj tren.


Divan je osjećaj imati spojenu domovinu, ali iskreno sam se naduril i došlo mi zlo jer mi ko ovi Kinezi, gledamo sa strane.

Vladek Antolaš Mastermind
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI