Đurine kobile prava su atrakcija: Šaricu i Zoricu svatko može jahati!

Đuro Novačić iz Svetog Đurđa ponosni je vlasnik Šarice i Zorice, dvije kobile koje je nabavio prije devet godina i s kojima odlazi na brojne izložbe i konjičke igre pa su tako bili i u Sloveniji i na Mariji Bistrici, a često ih stavi u njihovu omiljenu zapregu pa ih ‘prošeće’ i do 50 kilometara.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Konje volim oduvijek, a njih dvije sam kupio tu u obližnjem Hrastovskom i imam ih već devet godina. Imale su u tom razdoblju i pomladak, ali smo prodali jer nismo mogli toliko držati. Imamo ih i za vožnju i za jahanje, a u odličnoj su formi jer sam stalno negdje s njima. Najviše vole kada stavim kočiju pa odemo negdje jer ne možete imati konje i držati ih u štali, to nije život za njih – rekao nam je Đuro.

Dodao je i kako su nekad puno odlazili na razne priredbe i igre te da su odradili i vožnju mladenaca, no dolaskom korone sve se odgodilo i promijenilo. Ipak, Šarica i Zorica su i dalje njegovane i u formi jer se Đuro i supruga Brankica brinu da uvijek imaju sve što im treba.

– Stalno sam s njima jer sam sada u mirovini. S njima je prekrasno biti i boraviti, no to je velika briga i odgovornost. Evo, za danas sam ih pripremao dva sata, kupao kao malu djecu jer se valjaju po blatu i prašini, a u ljetno vrijeme ne možete na spavanje prije nego im date vode, makar to bilo i u deset ili jedanaest navečer – rekao je Đuro.

Kaže kako danas u tom kraju sve manje ljudi ima konje. Da se navikne na svoje konje te ih nauči vožnji Đuri su trebale dvije godine, a kaže kako izgleda da će ih uskoro morati prodati.

– Nažalost, kako je došla starost, sve se teže brinuti o njima, a djeca nisu zainteresirana da preuzmu brigu. Nekad je aktivna bila i udruga ‘Ludbreški konjari’ koja sada postoji više-manje samo na papiru. Jako malo ljudi ima konje, osim u Hrastovskom, te u Hrženici jedna jahaća kobila. S njima treba i puno vremena i volje da se nauče, meni je trebalo dvije godine da se naviknemo i ja na njih i one na mene i da sve nauče – rekao je Đuro.

Dodao je i kako jedu sijeno, a od poslastica vole mrkvu i zob te da treba paziti koliko im se hrane daje s obzirom na količinu aktivnosti. Rekao je i kako su Šarica i Zorica prave prijateljice jer su zajedno odrasle, a posebnost je i Đurina kočija koja je iz 1924. godine.

– Kočija je posebna priča, dovezena je iz Austrije, a ja sam je kupio u Vidovcu od čovjeka koji je isto držao konje. Mi smo je malo renovirali i osposobili te zamijenili drvene kotače za gumene i sada ide bez problema – rekao je za kraj Đuro.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI