Epidemije i bolesti: Kod Drnja niknula velika karantena, jednostavnije kirurške zahvate radili su brijači

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: dr. Hrvoje Petrić, Iz povijesti Podravine i Prigorja. Čitajte svaki ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista.

Još je sredinom 16. stoljeća poznata prva epidemija kuge koja se na prostor Križevačke županije proširila iz teritorija Osmanskog Carstva. Kuga je u listopadu 1553. zabilježena na zagrebačkom području, a u lipnju 1554. u križevačkom kraju (Križevcima, Vrbovcu, Sv. Petru i Gradecu) i Međimurju. Od kuge je stradalo mnogo stanovnika, čime se oslabila obrana od Osmanlija.

Osim kuge, spominju se i druge epidemijske bolesti, «tako je crveni vjetar na strašan način pogodio vojsku Ferdinanda I. ispred Budima. Kuga je u Podunavlju godine 1645. odnijela mnoge živote.»

Kuga je na vojnokrajiškim prostorima bila zabilježena 15. srpnja 1599. godine. Prema jednom izvješću iz rujna 1599. godine, kugu su navodno prenijeli Vlasi. U zaključcima Sabora koji se održao 21. listopada 1599. zabilježeno je da su zbog kuge koje «već počela bjesnjeti opustjele mnoge kmetske kuće». Istovremeno je narod patio zbog oskudice hrane i krme jer je te godine bila strahovita suša. Neki istraživači smatraju da je kuga 1599. u Križevcima navodno „pokosila oko 600 ljudi“.

Ljekarnik u ranom Novom vijeku

Strah i od poreza

Nevolju zbog suše i kuge isticao je i Hrvatsko-slavonski sabor koji je ban Ivan Drašković za 1. veljače 1600. godine sazvao u Varaždinu, jer je u Zagrebu vladala kuga. Na saborskom zasjedanju 8. svibnja 1600. u Zagrebu postojao je strah da će se od poreza moći sakupiti mali prihodi «jer je kuga uništila domove». Kuga je tijekom ljetnih mjeseci bila proširena po mnogim mjestima.

Hrvatsko-slavonski sabor koji se sastao u Krapini 13. lipnja 1600. donio je zaključak: «Pošto kuga dulje vremena bjesni u gradu Gradecu (Zagrebačkom) i na raznim drugim mjestima, određuje Sabor, da iz okuženih mjesta ne smije nitko sa svojom robom izaći, a iz zdravih mjesta ne smije nitko u okužena ući, da robu kupuje. Neka se (od trgovine) suzdrže svi u okuženim i u zdravim mjestima. Tko učini drugačije, neka mu se oduzme sva roba i neka se izbatina».

Kuga se proširila po podravskom dijelu Križevačke županije na jesen 1600. godine kada je od nje umrlo mnogo ljudi. Zbog toga određeni kmetovi nisu mogli graditi nove utvrde u Sv. Petru (kraj Velikog Bukovca) i Đurđevcu, niti pojačati utvrde u Ludbregu i Đelekovcu te očistiti grabe oko bedema u Varaždinu, što se vidi iz saborskih zaključaka sa zasjedanja od 16. studenoga 1600. u Sv. Križu Začretju. Na saborskom zasjedanju 25. siječnja 1601. spominje se da je epidemija kuge prestala.

Iduća pojava kuge je iz 1629. godine i to na cijelom području hrvatskih zemalja «i to takvom žestinom da je jedva koje mjesto ostalo pošteđeno. Umro je velik broj ljudi.»

Poznata je kuga na širem prostoru Podunavlja 1645. godine kada su hrvatski krajevi dodatno stradali od dugotrajne suše, a u primorskim područjima zabilježena je šteta od skakavaca. Na jesen iste godine u Međimurju se pojavila kuga koja je proširena iz Ugarske. Da kuga ne prijeđe preko rijeke Drave, donesen je zaključak da se na rijeci Dravi postave guste straže koje će paziti da preko rijeke ne prelaze ljudi iz krajeva gdje je vladala zaraza. Na jesen 1647. godine izbila je epidemija kuge u okolici Koprivnice.

Liječenje u ranom Novom vijeku

Franjevac Luka Ibrišimović u siječnju 1678. godine javio je biskupu Martinu Borkoviću da se čini da je gotovo cijelo Osmansko Carstvo bilo zahvaćeno kugom, ali bolest nije prešla na habsburško područje. Ubrzo se kuga pojavila na hrvatskom prostoru. Od kuge je osobito stradala Štajerska (veći broj ljudi je umro u Grazu i Ptuju). Iz Štajerske je zaraza kuge prešla u Hrvatsko zagorje, a nakon toga je prešla u dijelove Križevačke županije i Varaždinskog generalata.

Prema zapisima kranjskih staleža kuga je na vojnokrajiškom području bila zabilježena 4. rujna 1681. godine. Hrvatsko-slavonski sabor u studenom 1682. godine donio je odredbe o stražama protiv širenja kuge koja se pojavila u okolici Koprivnice i dijelovima križevačke krajine, te u Križevcima. Kuga se proširila i u okolicu Varaždina «gdje je pomorila mnogo ljudi u selima: Vidovec, Ivanec, Križovljan i Gornja Voća. Od kuge su trpjela također neka zagorska sela, naročito Zajezda i Hrašćina.» Kuga se proširila na druga područja (npr. slovenske zemlje), a vijest o njoj došla je do Bologne. Prema povijesti zagrebačkih isusovaca kuga je 1682. zahvatila župu Novake nedaleko od Varaždina, otkuda je bila donesena i u grad. Čini se da je do smirivanja širenja kuge došlo početkom siječnja 1683. godine.

Sredinom kolovoza 1691. došlo je do zatvaranja škola «zbog prijeteće kuge». Škole su ponovno bile otvorene tek krajem studenoga. Te se godine kuga pojavila u Pokuplju i Pounju. Kuga je bila raširena u Karlovcu i okolnim selima sve do Plaškoga i Vrhovina, a dalje se širila prema Sisku, Petrinji, Zrinu i Kostajnici, kamo su je prenijeli vojnici tijekom ratnih operacija. Na saborskom zasjedanju 21. prosinca 1691. zaključeno je da Sabor zamoli štajersku vladu u Grazu neka u Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo pusti liječnika Ivana Adama Rumora, koji je na glasu kao učitelj zdravlja, te je uspješno liječio ljude prigodom posljednje epidemije kuge u Grazu.

Borba protiv kuge

Prema povjesničaru medicine Luji Thalleru, bubonska kuga javljala se u Vojnoj krajini 1691., 1726., navodno 1752., onda 1794. i 1812. „Kuge je bilo prije, a bilo je viesti o kugi i u druga vremena ovih godina, no valja paziti, da se moglo raditi i o drugim infekcioznim bolestima, koju je nevješt kirurg mogao pobrkati s pravom kugom. Borba je protiv kuge u zemlji bazirala na principu i ranu bolest prepoznati i bolestniku njegovu kuću, selo i kraj gdje je on, izolirati.“

Sabor je u prosincu 1709. godine «zbog čuvanja zdravlja u domovini odredio», da se izgrade karantene u Križevcima, Koprivnici i Varaždinu u suradnji kirurga, gradskih poglavarstava (magistrata) i podžupana. Da se kuga ne prenese u Hrvatsko-slavonsko kraljevstvo bili su obustavljeni svi sajmovi. Prema Slavoniji bila je određena crta od Koprivnice do Križevaca koja se nije smjela prelaziti. Veliku opasnost predstavljala je pojava kuge u Ugarskoj, pa je godine 1710. održan sastanak saborske vlasti s predstavnicima Štajerske i Varaždinskog generalata glede poduzimanja mjera protiv kuge. Sačuvana je uputa izaslaniku Adamu Oreškom koji je zapovjednika Varaždinskog generalata trebao zamoliti za suradnju kod zatvaranja prijelaza prema Ugarskoj kod Legrada i Drnja kod Koprivnice.

Na Hrvatsko-slavonskom saboru u ožujku 1712. godine pročitan je nalog Karla VI. kojim se u Drnju kod Koprivnice imala urediti karantena u koji su došljaci iz Ugarske zbog opasnosti prenošenja kuge morali provesti određeno vrijeme. O pojavi kuge su proglasom u prosincu 1712. godine bili obaviješteni stanovnici Torčeca i Đelekovca u okolici Koprivnice. Kasnije su u kolovozu 1713. godine bile poduzete mjere za obranu od ove pošasti u Ludbregu, Torčecu i Đelekovcu. Krajem listopada iste godine Juraj Czinderi Hrvatsko-slavonski sabor obavijestio je posebnim dopisom kojim traži da se pooštri prismotra prijelaza kod Drnja i Legrada.

Postoji razmišljanje kako se kraj kuge u Europi duguje čovjekovom djelovanju. Naime, provođeno je izoliranje bolesnika od zdravih ljudi, zabranjeni su ulasci i izlasci iz zaraženih gradova, a također sve kvalitetnija higijena i raznovrsnija prehrana također su mogli odigrati ulogu u tome. Ostali uzroci bili su prije svega ekološke naravi i vidljivi su kroz dolazak sivog štakora iz srednje Azije 1727. koji je potisnuo crnog štakora. Postoji razmišljanje kako je možda i jedna benigna bolest osobito raširena među djecom, pseudotuberkuloza, pridonijela da im organizam bude gotovo 100 posto imun na bacil kuge.

Prikaz liječenja u ranom Novom vijeku

Uprave Križevačke županije i Vojne krajine nastojale su na djelovanje mikroorganizama dati odgovarajuće odgovore, ali je teško reći koliko su oni pratili trendove zaštite od epidemija na širem okruženju. Tijekom 17. stoljeća (ranije, pa i kasnije) nedostatak formalnog školovanja i stručne spreme medicinskih praktičara nije bio zapreka za obavljanje ranarničke, kirurške, primaljske pa i ljekarničke prakse.

Na zasjedanju Hrvatsko-slavonskog sabora 1598. bilo je zaključeno da u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji mnogi umiru od kuge jer nema nijednog liječnika. Zbog toga je 1603. na prostor Hrvatsko-slavonskog kraljevstva stigao dr. Daniel Théri de Rosenberger kao «doctor, medicus Regni Slavoniae». On je umro 8. kolovoza 1628., a prije smrti se pobrinuo da ga naslijedi dr. Justus Spada kojega je 1627. Sabor izabrao za «redovitog liječnika ove kraljevine», a «staleži i redovi kraljevine obećavaju da će mu ime godišnje plaće od poreza kraljevine plaćati 200 forinti, računajući od prvoga dana mjeseca veljače 1627. godine.» Spada se nije dugo zadržao u Hrvatskoj, jer već 20. kolovoza 1628. Sabor donosi zaključak: «gospoda staleži i redovi uzimaju za redovitog liječnika ove kraljevine preuzvišenog gospodina Dominika Branioli, doktora filozofije i medicine, s otprije običajnom godišnjom plaćom.»

Poslije Braniolija 1641. državni su liječnici postali Jeronim Puljičić i Antun (Hanibal) Butonini, no Butonini je već 1649. ostao bez službe. Na saborskom zasjedanju koje se 17. svibnja 1650. održalo u Varaždinu odlučeno je da se umjesto nedavno umrlog državnog ljekarnika Jakova Gasparinija zaposli novi ljekarnik. Također je donesen zaključak: «Budući da liječnik ne može u bolesti pomoći bez lijekova i bez ljekarnika, doznačuje mu se stara godišnja plaća od 40 ugarskih forinti za ljekarnika, koga treba ponovno uvesti.»

Nameti

Osim državnog liječnika, bilo je i drugog osoblja koje se bavilo liječenjem. Npr. jednostavnije «kirurške» zahvate obavljali su «barberi» (brijači), kao primjerice u Koprivnici 1645. godine. Među gradskim naseljima Hrvatske, Koprivnica je rano dobila svog liječnika-kirurga. Prema trenutnim spoznajama, najraniji podatak o liječniku u Koprivnici je vijest o kirurgu Wolfgangu iz 1659. godine. To pokazuje da je na vojnokrajiškom prostoru bila organizirana zdravstvena služba, a isto se može vidjeti i iz izvješća kranjskih staleža od 12. do 16. rujna 1673. i 5. kolovoza 1674. godine. U Križevcima se prvi kirurg Ivan Adam spominje 1667. godine.

Iz kajkavski pisanih privilegija slobodnog kraljevskog grada Koprivnice pisanih 1669. godine vidi se da su osim kirurga Koprivničance liječili i brijači (barberi), na što indirektno ukazuje postojanje nameta «barberine». Da su brijači liječili i kasnije potvrđuje podatak iz 1677. godine. Te je godine zabilježena parnica između Živka Ambrašića iz Kukavice (danas Sokolovac), tužitelja, protiv Petra Benčaka, optuženika, zbog tučnjave i izbijenih zuba. Istragom je utvrđeno da je tužitelj pijan dvaput dolazio u optuženikovu kuću pitati je li tu njegov dužnik i optuženikova žena mu je odgovorila da nije. On joj nije vjerovao pa su se počeli psovati i svađati, ona ga je pokušala udariti metlom, ali ju je on uzeo iz njenih ruku  i htio je pretući, nakon čega joj je muž priskočio u pomoć i udario tužitelja iz sve snage. Odlučeno je da je tužitelj sam izazvao tučnjavu tako da se optuženi oslobađa krivnje, jedino ga nije trebao tako jako udariti zbog čega je određeno da plati troškove koje je tužitelj imao kod brijača za liječenje rana. Iz ovog se podatka vidi da su osim kirurga Koprivničance liječili i brijači. Koprivnički ranarnik se spominje i u jednoj parnici iz iste, 1677. godine, a u dvije parnice iz 1681. spominje se plaćanje troškova liječnika odnosno ranarnika.

Bilo je razdoblja bez stalne prisutnosti liječnika u Koprivnici, kao primjerice 1696. godine kada je gradski sudac Mihalj Grubačević morao radi liječenja ići u Zagreb. Nakon Wolfganga se 1704. spominje Ivan Gogoj, kao drugi po redu, za sada poznati, koprivnički kirurg. Idući poznati kirurg je bio Franjo Knezović, koji je bio zabilježen 1706. godine.

Podatak o koprivničkom liječniku (kirurgu, ranarniku, vračitelju) potječe iz 1767. godine, a odnosi se na kirurga Feichtingera. Nakon njega u 18. stoljeću poznati su kirurzi bili: Antun Blaž Schneider (1777.), Johann Schmuck (1785.), Antun Nestner (1786.), Nikola pl. Rattach (1789.-1790.), Ivan de Pauli (1792.), Antun David (1796.), Georgius de Pauli (do 1804.), Josip Marinković (od 1804.), dr. Pavle Bastasich (1823.-1848.), Lep i Jakov Vinter (1847.), a pedesetih godina 19. stoljeća dr. Andrija Ivanović. Zanimljivo je da je gradski kirurg Nikola Rattach molio Gradski magistrat u Koprivnici da Ivanu Fuenklu zabrani držanje cimera kao kirurgu, a nekome Simonu neka uopće zabrani kirurški rad, jer to nisu bili iskušani kirurzi.

Da je krajem 17. stoljeća postojala organizirana briga za porodništvo možemo samo pretpostavljati jer su o tome prvi podaci tek od početka 18. stoljeća. Iz 1706. godine imamo podatak da su u Koprivnici postojale organizirane primalje (babice) koje je župnik Andrija Hajnović podučavao u krštenju novorođene djece za slučaj potrebe. Ipak, žene na selu su pri porodima bile upućene na samopomoć ili na pomoć samoukih osoba.
MN: Ljekarničke službe

Od pojedinačnih podataka za ilustraciju života kirurga-brijača iz druge polovice 16. stoljeća može nam poslužiti životopis Franje Sveršića (Franciscus Zwersych) rođenog 1567. u Križevcima. Brijački i kirurški zanat učio je kod kirurga Dysclera u Požunu. Krajem 16. stoljeća djelovao je u Varaždinu gdje je više puta biran za gradskog suca. Umro je 27. studenoga 1600. od kuge u Varaždinu.

Moguće je pretpostaviti da su koprivnički franjevci imali neku vrstu ljekarne krajem 17. stoljeća. U 18. stoljeću spominje se ljekarna za potrebe koprivničke vojne posade. Kasnije je poznat njen naziv «K Crnom Orlu».

Kako su franjevci tijekom 17. stoljeća imali samostan u Križevcima, istraživački ostaje otvorenim pitanje nisu li za svoje potrebe uveli ljekarničku službu još u 17. stoljeću. Osim franjevaca, i pavlini su bili zaslužni za razvitak ljekarništva na ovim prostorima. Izgleda da je ljekarnička djelatnost bila razvijena u križevačkom pavlinskom samostanu. Pavlinski redovnik iz Križevaca, Juraj Gradesak (Georgius Gradeszak) 1723. napisao je tzv. ljekarušu (Cura experimentalis) u kojoj je sakupio iskustva liječenja narodne medicine (i vjerojatno nekih starijih liječnika).

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Eurojackpot 5+0 pogođen u Ludbregu

U 44. kolu igre Eurojackpot dobitak od 370.460,46 kuna osvojen je u Ludbregu. Listić je uplaćen na prodajnom mjestu Hrvatske lutrije. Ovakvih 5+0 dobitaka bilo

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI