Esterova ili Gospodska ulica bila je najšira ulica, a u blizini je bio i manji dvorac!

Piše dr. Hrvoje Petrić

Uz današnju Esterovu ulicu (ulica je današnje ime dobila po znamenitom koprivničkom učitelju i piscu Đuri Esteru), a nekadašnju Gospodsku ulicu, (jedno vrijeme je nosila naziv Ulica JNA), u srednjem je vijeku izgrađena župna crkva kao jezgra kolonističkog naselja koje su osnovali pridošli trgovci i drugi kolonisti sa zapada. U drugoj polovici 13. stoljeća tu su crkvu dobili (ili na njenom mjestu izgradili novu) franjevci i ona će biti posvećena sv. Mariji, dok je nova crkva sv. Nikole izgrađena na lokaciji gdje su kasnije bili izgrađeni gradski bedemi pa je to bio razlog njenog rušenja. Nakon što su franjevci napustili Koprivnicu, crkva je vraćena župniku Koprivnice i posvećena sv. Nikoli biskupu, a takvo je stanje ostalo i do danas. Dio ostataka srednjovjekovne crkve danas se nalazi u Muzeju grada Koprivnice, a moguće je da kamenje u podnožju paviljona u gradskom parku barem djelomično predstavlja ostatke njenih zidova. Vjerojatno su neki njeni ostaci ugrađeni u današnju crkvu sv. Nikole, koja je današnje dimenzije dobila u 17. stoljeću.

Gospodska ulica u Koprivnici (2)

Kada je zagrebački kanonik Andrija Vinković 8. ožujka 1659. godine pohodio koprivničku župu, zapisao je da je župna crkva sv. Nikole nekad bila crkva Blažene Djevice Marije u nebo uzete. Crkva je bila zidana među bedemima i dovršena prije 1657. godine, a 14. svibnja spomenute godine posvetio ju je zagrebački biskup Petar Petretić. Ostatku stare crkve bilo je dodano svetište sa svodom i još neki dijelovi sa stropom. Pod je bio potaracan opekom. Pred oltarom su bile klupe. Osim zidanog kora, crkva je imala još šest drvenih korova koji su se nalazili naokolo na gornjim dijelovima zidova. Četverokutni toranj bio je podignut od temelja, ali mu gornja kupola još nije bila prekrivena limom. U donjem se dijelu tornja nalazila nadsvođena sakristija. Onaj dio krova, koji se nalazio nad ostatkom stare crkve uz nasip, bio je prekriven crijepom, dok je krov nad svetištem i novoizgrađenim dijelom crkve bio pokriven daščicama. U crkvi su bila tri oltara: sv. Nikole, koji se nalazio u nadsvođenom svetištu, Blažene Djevice Marije u nebo uzete nalazio se na zidu sa strane epistole, a oltar sv. Mihaela na zidu sa strane evanđelja. Svi su oltari bili posvećeni. Crkva je imala četvora vrata. Dvoja su bila s ulične strane, treća su vodila s bedema na kameni kor, a četvrta iz župnoga dvora. Crkva je imala osam prozora, od kojih su tri bila okrugla, a pet ih je imalo oblik piramide. Na glavnom oltaru bilo je drveno svetohranište koje je izradio rezbar. U njemu se čuvao presveti oltarski sakrament. Od stare crkve preostale su drvena ispovjedaonica i drvena propovjedaonica. Kod svakih vrata nalazila se po jedna kamena posuda u kojoj je bila blagoslovljena voda.

Župni dvor

Uz crkvu je dodan župni dvor čije je prizemlje izgrađeno kada i crkva, a prvi kat nakon potresa 1778. godine, dok je najviši kat izgrađen u 19. stoljeću. Godine 1768. prigodom kanonske vizitacije, kanonik Matija Petrović je kao komarnički arhiđakon izjavio da bi grad Koprivnica trebao imati dostojniju crkvu od tadašnje župne crkve sv. Nikole, a smatrao je da bi trebalo podignuti nove oltare i umjesto drvenog stropa izgraditi zidani svod. Zagrebački biskup Tausi je djelovao prema Petrovićevom izvještaju na Gradski magistrat da se sagradi nova crkva. No nije se doduše pristupilo izgradnji nove crkve, već se prišlo znatnim pregradnjama povjerenim talijanskim graditeljima, koji su prema podacima iz 1778. godine nad svetištem ostavili zidani svod, dok je strop u lađi dobio krasnu štukaturu. Pod u crkvi potaracan je rezanim kamenom. Crkva je imala visok toranj sa šest zvona i urom. Kanonska vizitacija iz 1787. godine izvješćuje da crkva još nema zidanog svoda. Nova je bila propovjedaonica, a u crkvi su bile tri ispovjedaonice i tri grobnice. Sakristija se nalazila kod svetišta. Po zapovjedi Josipa II, morali su se mrtvaci u grobnici zazidati, a grobnice su morale imati limena vrata. U sakristiji je bio elegantan dvokrilni ormar za crkveno posuđe. Toranj je imao šest zvona i uru, ali je kupola bila oštećena te je prokišnjavala. Kasnije je prije 1804. godine izvršena obnova kupole. Višegodišnjom brigom zagrebačkog biskupa Alagovića podignut je novi velik oltar sv. Nikole dovršen 1840. godine, a postavljene su i nove velike orgulje za župnikovanja Adama Žuvića. Godine 1841. munja je udarila u toranj, a oštetila je uru i pozlaćene okvire na slikama sv. Nikole i sv. Ane. Župna crkva sv. Nikole sredinom 19. stoljeća znatno je gubila na svojoj nekadašnjoj skladnosti, a gradski magistrat zapustio je obnavljanje i popravljanje crkve, te je kroz duže vrijeme bio oštećen crkveni krov, zbog čega je stradao strop. Posebno je bio značajan potres 1880. godine. Dotrajalu i neodržavanu koprivničku crkvu sv. Nikole je 1880. godine pogodio potres. Koprivnički su građani zahtijevali temeljitu obnovu crkve sv. Nikole. Kako je grad bio u krizi, popravak se odlagao dvanaest godina. Vodila se dugotrajna rasprava o sudbini ove crkve. Dio građana bio je za temeljiti popravak crkve, a dio je tražio da se crkva sruši i izgradi nova. Godine 1890. vlasti su zbog izuzetno lošeg stanja zabranile ulazak u crkvu. Tek je 1892. župnik Antun Kovačić započeo obnovu crkve. Tako je krajem 19. stoljeća koprivnička crkva sv. Nikole dobila današnji izgled.

Nekadašnja Gospodska ulica vjerojatno je formirana kao jedna od najstarijih koprivničkih ulica upravo na putu od ugarskih prijestolnica do Jadranskog mora, no bez arheoloških istraživanja ništa se pouzdano ne može kazati ni o njenom izgledu ni o građevinama koje su bile u njoj izgrađene. Nešto više podataka imamo tek u 16. stoljeću kada se na vojnim planovima koprivničke utvrde vidi da je ona bila najšira ulica, a u njenom produžetku je negdje na prostoru dijela današnje Gupčeve ulice postojao i manji dvorac. Izgradnjom bedema došlo je do zatvaranja puta prema jugu.

Ulica je imala funkciju trga, a postupno je tržni prostor sužen na prostor današnjeg trga dr. Leandera Brozovića koji je odražavao tadašnju civilno-vojnu dvojnost Koprivnice. Naime, s jedne strane toga novoga kasnorenesansno-ranobaroknog trga nalazila se gradska vijećnica, a s druge strane zapovjedništvo koprivničke natkapetanije, a povremeno i generalata. Postupno je na trgu izgrađena grupa baroknih pilova (sv. Ivana Nepomuka, sv. Florijana, sv. Karla Boromejskoj i sv. Sebastijana) s Majkom Božjom u središtu.

Pogled na Gospodsku – Esterovu ulicu

Od 16. stoljeća Koprivnica je postala vojno uporište, što je utjecalo na primjene u Gospodskoj (danas Esterovoj) ulici. Vojska je imala utjecaj na to da su na samom kraju Gospodske ulice, uz nekadašnji franjevački samostan (danas dvorišni prostor župnog dvora župe sv. Nikole biskupa) izgrađene vojna ljekarna na mjestu koje je i danas prostor s istom namjenom te nasuprot nje zgrada vojnog spremišta (1893. porušena, a spominje se od 1660.) gdje je jedno vrijeme djelovala i gradska bolnica. U toj su se zgradi davale i prve kazališne predstave s time kako valja napomenuti da se prva kazališna predstava spominje još 1824. godine. Na drugom kraju ulice u drugoj polovici 17. stoljeća izgrađen je novi franjevački samostan s crkvom sv. Antuna Padovanskog pa je ulica dobila današnji izgled.

Do kraja 16. stoljeća završio je prostor zbijanja nekadašnjeg prostora srednjovjekovne Koprivnice u jezgru odnosno tvrđavu. Ujedno je raniji urbanizirani okolni prostor bio prepušten prirodi. Ovaj proces «zatvaranja grada u sebe» vrlo je vjerojatno morao imati dalekosežne posljedice koje su bile vidljive i na svakodnevnom životu stanovnika. U vrijeme aktivnosti glavnog graditelja Vojne krajine Domenica del Aglia (dell´Allia ili de Lalia) dolazi do gradnje nove koprivničke utvrde. Koprivnička renesansna utvrda počela se graditi 50-ih godina 16. stoljeća, ali ona nije obuhvatila cijelo srednjovjekovno naselje što se može zaključiti iz podatka da su neke crkve stradale prigodom podizanja utvrde. Graditelj H. Arconati je 1574. predložio kako bi se koprivnička utvrda mogla najlakše i najdjelotvornije poboljšati. Radovi su započeli 1578. godine, 1580. je jedan bastion bio gotovo dovršen, a na drugome se, izgleda, tek počelo raditi. Tlocrt Koprivnice J. Vitana iz 1582. pokazuje da je bio izgrađen samo sjeverozapadni bastion, 1583. započela je gradnja još dva nova bastiona, a 1589. i posljednjeg jugozapadnog bastiona na mjestu nekadašnjeg kaštela.

Hospital

U grupi manjih predmeta koji su očuvani iz tog razdoblja spominjemo crkveno zvono iz 1587. (kasnije je preneseno u toranj kapele u obližnjem Sokolovcu), jednu nadgrobnu ploču, mali top, drugo oružje i niz drugih arheoloških nalaza. Istovremenom s procesom «zatvaranja» došlo je i do prostornih promjena unutar utvrde. Izgleda da su prve zgrade koje je koristila vojska bili postojeći objekti koji su bili izvan funkcije. Skladište hrane nalazilo se u djelomično ruševnoj crkvi Blažene Djevice Marije i dijelovima susjednog franjevačkog samostana. U istu je svrhu vjerojatno poslužio hospital. Dio vojne posade bio je smješten u napuštenim prostorima grada, u stambenim objektima građana. Vjerojatno je već sredinom 16. stoljeća izgrađena zgrada vojnog zapovjedništva od drva ili pletera omazanog blatom. Uz tu se gradi još nekoliko vojnih zgrada, a sve su se nalazile uz zapadni dio utvrde u srednjovjekovnoj ulici-trgu (današnjoj Esterovoj ulici). Taj je prostor bio najudaljeniji od prostora utvrde koji bi prvi bio «na udaru» osmanskih napada.

Krajem 16. stoljeća koprivnička je tvrđava bila jedinstveni fortifikacijski sustav izgrađen u duhu renesansnog vojnog graditeljstva 16. stoljeća koje se gradilo u nizini uz prirodno ili umjetno stvorenu zaštitu tvrđavnih jaraka, u kojoj je središnja ulica bila upravo današnja Esterova.

Ovakvo stanje potvrđuje nacrt Alessandra Pasqaulinija iz 1598. godine. U unutarnjem prostoru utvrde vide se urbane insule s dvjema glavnim uzdužnim ulicama među njima. Svi bedemi i bastioni bili su dovršeni, a na dva zapadna bastiona bila su označena oštećenja za koja se neki istraživači pitaju jesu li ona nastala topovskom paljbom neprijatelja, neodržavanjem ili ta mjesta nisu ni bila dovršena.

Bastioni

Pri razmatranju oštećenja bedema ne bi smjeli odbaciti faktor tzv. Dugog rata (1593.-1606.). Koprivnička utvrda izdržala je sve napade i opasnosti toga rata, 1601. nadvojvoda Karlo je naložio da se krene u obnovu koprivničke utvrde. Prema izvješću iz 1603. dvorski bastion u ratnim godinama bio je jako oštećen pa se moralo pristupiti njegovoj ponovnoj gradnji. Početkom 17. stoljeća postojala su četiri bastiona: Varaždinski, Dravski, Đurđevački i Dvorski. Istovremeno su se rodile ideje o gradnji petog bastiona koje nikada nisu realizirane. Bastioni su, prema Pasqualinijevom tlocrtu Koprivnice iz 1598., nosili sljedeća imena: sjeverozapadni – «Warasdiner», sjeveroistočni – «Troysche», jugozapadni – «Castell» i jugoistočni – «St. Georgy». Stanje koprivničke utvrde te prijedlog njene pregradnje prikazuje jedan tlocrt iz arhiva u Dresdenu.

Pogled prema Gospodskoj ulici, današnjoj Esterovoj (2)

Koprivnica kao slobodni kraljevski grad nije potpadala pod jurisdikciju Varaždinskog generalata. Formalno pripajanje nije bilo moguće već zbog povlastice koje je Koprivnica imala kao slobodni i kraljevski grad. No, četvrt utvrde ipak je funkcionalno pripala teritoriju Varaždinskog generalata. Time su razvojne mogućnosti Koprivnice bile prilično ograničene, a njezin povlašteni položaj stalno su u pitanje dovodili kapetani koji su u njoj bili nastanjeni. Često su u Koprivnici mjesecima bile smještene veće vojne postrojbe. Kapetani su, kako smo već govorili, narušavali koprivnička autonomna prava odlučivanja građana, koja su postojala na papiru, zamjenjujući izabrane gradske suce sucima po vlastitom izboru, stavljali su izvan snage prava lova i ribolova u okolici grada ili su rekvirirali teritorije, koji su pripadali gradu, u vojne svrhe.

Oružje koje se dopremalo iz Štajerske čuvalo se u oružani (Zeug Haus), najznačajnijoj i najvećoj vojnoj zgradi u Koprivnici. Na mjestu današnje Oružane nalazio se jedan od ulaza u grad, a prema njemu je vodio most preko šanca. U drugoj polovici stoljeća u izvorima ta se vrata nazivaju Đurđevačka («das tor gegen S. Georgen»), pa je očito da je cesta s toga mjesta vodila dalje dravskom nizinom prema jugoistoku. Iako su kasnije zatvorena južna vrata, graditelj Pasqualini 1598. predlagao je zatvaranje zapadnih ili križevačkih vrata, što nikada nije bilo učinjeno.

Nakon odlaska vojske iz Koprivnice i stoljeće kasnije rušenja većeg dijela bedema, Esterova/Gospodska ulica prestaje biti dijelom „zatvorenog“ dijela grada. Još ranije, najvjerojatnije u 17. stoljeću, glavninu trgovačkih i drugih gospodarskih funkcija od Gospodske ulice preuzeo je novi barokni trg (danas Zrinski i Jelačićev trg). Usprkos tome, tamo su još jedno vrijeme ostale gradska vijećnica (danas Muzej grada Koprivnice), obje koprivničke crkve te još neke gradske zgrade javne namjene.

Prema starijim planovima Koprivnice može se zaključiti kako je ulica imala zapravo dva dijela, jedan je bio istočno od današnjeg Brozovićeva trga i on je bio manje gustoće s posebno istaknutom obiteljskom kućom Malančec građenom početkom 20. stoljeća, dok se prostor zapadno sastojao od dvije inzule gusto raspoređenih kuća. Dio danas sačuvanih kuća na prostoru nasuprot crkve sv. Nikole biskupa izgrađen je ili u 18. stoljeću (kuća nekadašnje licitarsko-medičarske obitelji Ujlaki-Sulimanović – tamo je 1906. umro poznati hrvatski književnik Josip Kozarac) ili početkom 20. stoljeća (ljekarna i palača izgrađena na mjestu nekadašnje kuće gradonačelnika Martina Ožegovića). Nažalost, prigodom eksplozije pučke škole 1945. srušena je medičarska radnja obitelji Ujlaki-Sulimanović u kući izgrađenoj u 17. ili 18. stoljeću. U novije vrijeme srušena je i susjedna stambeno-obrtnička kuća obitelji Ostrovski-Peršun-Horvat, najvjerojatnije građena u 18. stoljeću. Na kraju ulice, nasuprot crkve sv. Antuna Padovanskog, sačuvana je stara kuća iz 18. stoljeća koja je prepoznatljiva po osebujnom zabatu, koja je uglavnom imala stambenu namjenu iako je jedno vrijeme u njoj djelovao i mjernički ured.

Na prostoru nekadašnje upravne zgrade generalata u drugoj polovici 19. stoljeća izgrađena je nova zgrada pučke škole (u njoj je počela s radom i koprivnička gimnazija), ali je ona srušena na kraju Drugog svjetskog rata. Na njenom mjestu kasnije je izgrađena zgrada osnovne škole (bivša 2. osnovna škola) koja nije bila kvalitetno građena ta je prije nekoliko godina srušena.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI