Tukao policajca, bježao s lažnom putovnicom, dizajnirao plakate, bio u ratu. Njegov život je filmska priča

Ovaj zagrebački fakin danas živi u Kostadinovcu, malom križevačkom prigradskom naselju bez asfalta, i crta ženske aktove


Autor: podravski.hr — 21.07.2018. / 16:08 Aktualno

Leonard Grgurić (72) sa svojim djelima

Zagrebački fakin koji je 60-ih dizajnirao plakate za tadašnje plesnjake i nastupe rock-sastava emigirao je 1970. godine u Austriju kako bi izbjegao zatvor, u Beču je stekao zvanje kožarskog majstora i pokrenuo vlastiti biznis da bi sve ostavio kako bi otišao braniti Hrvatsku, a onda je od nule u Zagrebu ponovno stvorio obrtničku karijeru i danas živi u Kostadinovcu, malom križevačkom prigradskom naselju bez asfalta, i crta ženske aktove.
Nevjerojatna je to skica životopisa 72-godišnjeg Leonarda Grgurića, koja bi bila dobra podloga za film ili roman.
Njegov otac držao je krojačku radnju u Zagrebu, koja mu je nakon rata oduzeta, a 1948. godine završio je u zatvoru. Leonard tada ima dvije godine i sjeća odlazaka u posjet utamničenom ocu. Dvadesetak godina potom završava Grafički fakultet i postaje poznat kao dizajner plakata, a onda biva osuđen zbog mladenačkog incidenta te napušta zemlju.
– Milicajca sam na Zrinjevcu ‘opizdil’ nogom u glavu zato jer je on mene prvi mlatnuo. Mokrio sam pred američkom ambasadom. Nisam još imao 24 godine, a dobio sam dvije godine Golog otoka. Dao sam si napraviti lažnu putovnicu i prošao sam granicu bez problema. Bilo je to 10. rujna 1970. godine. Drugi dan sam se čuo s tatom, koji mi je kazao: Noćas su bili po tebe – pripovijeda Leonard.
Nije se bilo lako snaći samome u tuđini, u velikom Beču, bez znanja njemačkog jezika. Uz malo sreće dobio je posao pomoćnog radnika u obiteljskoj tvrtki koja je izrađivala kožnu galanteriju u maniri čuvene bečke škole. Ekskluzivna je roba, radilo se i za kraljevske kuće. Nakon dvije godine Leonard napreduje u predradnika, a onda uspijeva proći vrlo zahtjevne ispite i testove te polaže majstorski ispit i dobiva austrijsku obrtnicu. Sredinom 80-ih se osamostaljuje, nalazi životnu partnericu i dobiva dvojicu sinova. No, sve to ostavlja na krvavi Uskrs 1991. godine i vraća se s puškom u obranu zemlje.

Skrasio se u malom križevačkom selu i tamo slika

– Zašto? Čujte, čovjek mora jedanput biti blesav. Mogao sam imati vilu u elitnom bečkom kvartu, ali meni to nikad nije bilo važno. Kak’ sam novce zaradil, tak’ sam ih i potrošil. Danas mi nije žao, premda država nije ispala onakvom kakvu sam očekivao – ne hvali se svojim iznimnim domoljubnim činom, nakon kojega ga je napustila supruga.
Nakon što je završio rat, Leonard karijeru ponovno počinje ispočetka. U Zagrebu radi u poznatoj radionici ekskluzivne kožne galanterije Završki u Jurišićevoj ulici.
Još u vrijeme bečke pečalbe bavi se crtanjem i slikanjem, a i izlagao je u austrijskoj prijestolnici, i to na elitnim lokacijama. Ljubav prema slikarstvu nikad ga nije napustila, pa ni nakon što se s drugom suprugom preselio na njezinu očevinu u Kostadinovcu, gdje sada uživa u umirovljeničkim danima.
– Tempera i akvarel moj su izričaj. Erotski motivi? Da, i to tako da se ne vidi previše, ali dovoljno – reći će Leonard o svojim aktovima, koji pretežu u njegovu opusu.
Golemoga životnog iskustva, među ostalim i onoga o životu u inozemstvu, smatra da će još mnogo vode proteći Dravom prije no što se život u Hrvatskoj približi onome u Austriji.
– Ondje se rad i radnik iznimno cijene. Nije važno u kojoj si stranci, nego kako i koliko radiš. Kod nas se situacija još dugo neće promijeniti, barem dok ne pomru generacije koje su živjele u socijalizmu – zaključuje Leonard Grgurić, čovjek impresivne biografije. (hš)
FOTO: NIKOLA WOLF