FOTOREPORTAŽA Lijepa prigorska etnologinja koja obožava seosku idilu i miris zreloga kukuruza u polju

Nikad se nisam vidjela u gradu ili da živim u gradu. Živjela sam u gradu za vrijeme studija i nisam se uspjela prilagoditi - priča nam Ivana Ružić


Autor: podravski.hr — 06.11.2017. / 14:47 Stil

Ivana u svojem dvorištu s guskama

Ivana Ružić (31) iz Svetog Ivana Žabna kod Križevaca diplomirala je etnologiju i muzeologiju i to joj je velika životna strast. Istraživati i promovirati bogatu etnografsku baštinu svoga kraja.
No, Ivana je zapravo mnogo više od toga. Prošle je godine poput prave manekenke predstavila nošnju mlade snahe iz Marinovca u čijoj je izradi i sudjelovala. Bio je to plod njene strasti prema etnologijskom nasljeđu Prigorja i općenito ljubavi prema njenom zavičaju. I tu je skrenula pozornost medija na svoj rad, ali i sebe.

Ivana obožava šuštanje lišća i miris polja

– Nema mi ljepšega nego probuditi se ujutro i izaći popiti kavu na verandu dok slušam šuštanje lišća s drveća i osjećam miris zrelog kukuruza na polju. Nikad se nisam vidjela u gradu ili da živim u gradu. Živjela sam u gradu za vrijeme studija i nisam se uspjela prilagoditi. Ne kažem da se čovjek treba zatvoriti u selo i nigdje ne ići, ali dobro je vratiti se u svoje dvorište, svoju kuću, svoj mir – ispričala nam je Ivana Ružić.
Čak joj se i sviđa što ima obveza u i oko kuće. A da je tomu tako dovoljno je samo nabrojiti što sve uzgaja njena obitelj. Na dvorištu se mogu čuti kokoši, guske, patke, purani… Imaju i svinje, piliće, mačke, psa Bimbu, koji je kao član obitelji, a želja im je još kupiti ovce jer imaju pet rali zemlje gdje bi uživale. Osim životinja, imaju i polja kukuruza. Tu je i bogat voćnjak te velik vrt.

Ponosna je na prave pršute pripravljenje po južnjačkom receptu

– Proizvodimo dosta povrća za vlastite potrebe. Puno nas je i puno se troši. Tako sadimo pet kilograma lučice svake godine, 250 paprika i 80 rajčica. Proizvodimo i vlastitu zimnicu. Tu smo mama i ja majstori. Kiselimo paprike, krastavce, ciklu, papriku sa zeljem, zelje. Radimo sataraš, ajvar, cigansku salatu, lovačku salatu, babaganuš, umak od rajčice, kuhamo rajčicu, radimo razne pekmeze te sokove od jagoda, grožđa, bazge i ribizla – na brzinu je nabrojila Ivana Ružić.
No, specijalitet kuće su pršuti koje je Ivanin tata naučio raditi od punice Runovićanke, gdje je to autohtoni proizvod.
– Krasan su ures naše špajze gdje vise s greda i čekaju da napune dvije godine kad su zreli za konzumaciju. Ljudi se čude i čak su malo zlobni i komentiraju da pršuti ne mogu izdurati toliko u špajzi. Ali neka, ne smeta mi. Svatko može doći pogledati, ako dođe u pravo vrijeme, i kušati – objasnila je Ivana Ružić. (go)

Nijedan joj posao nije težak: od rada u polju do cijepanja drva

FOTO: NIKOLA WOLF

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn