Franičević: Država je preregulirana, a najgore prođu oni koji se drže svih pravila

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Ivan Franičević (37), sin jednog od osnivača uspješne tvrtke Rasco iz Kalinovca pokraj Đurđevca, u ovoj tvrtki radi devet godina, a od 2015. godine na funkciji je Predsjednika uprave. U to vrijeme tvrtka Rasco rapidno je rasla po broju zaposlenika i prihodima. Ovaj diplomirani elektrotehničar nakon fakulteta i kaljenja u drugim tvrtkama te dodatnog školovanja u London business school preuzeo je vođenje obiteljske tvrtke koja se bavi proizvodnjom strojeva za održavanje komunalne infrastrukture, prvenstveno prometnica. S njim na čelu i uz dobru podlogu koju je naslijedio, Rasco je u velikom investicijskom ciklusu vrijednom 71 milijun kuna, a sama tvrtka danas ima oko 400 zaposlenih, dislociranu proizvodnju u Srbiji i postala je prepoznatljiva po cijeloj Europi, ali i šire jer su njezini strojevi dospjeli čak i do Australije.

PL: Priča o Rascu je priča o uspjehu. Iz kućne radionice do tvrtke s prihodom većim od 150 milijuna kuna. Možete li ukratko reći kako je sve počelo i koji su bili ključni trenuci u razvoju kompanije?

Točno je da je sve počelo u radionici Darka Paviše, koji je s mojim ocem Franom Franičevićem radio u Bilokalniku. Ta dva inženjera u Darkovoj radionici popravljala su poljoprivredne strojeve. Tu je posla uvijek bilo jer je ovo poljoprivredni kraj. Početkom rata obratila im se đurđevačka Bistra kako bi im popravili ili nabavili neke rezervne dijelove za kosilice. Ubrzo su došle i neke cestovne tvrtke koje su također tražile popravke i rezervne dijelove za svoje strojeve. Moj otac i Darko tada su uvidjeli da mogu i sami napraviti dijelove, ali i sastaviti neke jednostavnije strojeve i tako je vrlo brzo nastao prvi posipač soli, pa onda snježni plugovi. Od tog trenutka Rasco je počeo rasti prema asortimanu koji ima sad, a to je široka lepeza strojeva za održavanje prometnica svih vrsta. No, i danas je Rasco obiteljska tvrtka koju takvom smatraju obje obitelji osnivača Rasca.

PL: Koji su vaši glavni proizvodi? Koliko znam, ima tu strojeva koji su vaša čista inovacija.

Glavni proizvodi danas su strojevi i oprema za zimsko održavanje prometnica. Tu dakle postoji ono što mi zovemo ljetni asortiman, a to su kosilice kojima se kose bankine pored prometnica. Rastući segment našeg poslovanja je i segment opreme za čišćenje prometnica. Možemo reći da Rasco danas ima najširi asortiman ovih vozila u svijetu. Osim toga, proizvodimo 100 vozila godišnje, a radi se o našem malom komunalnom vozilu Muvo.

PL: Muvo je, dakle, vaš izum?

Ne bih ga baš nazvao izumom. No, svi strojevi i oprema, bez iznimke, koji se proizvode kod nas, nastali su u našem razvojnom centru. Slično vozilo kao što je Muvo već je postojalo. No, mi smo ga unaprijedili rješenjima koja ga su učinila posebnim. Glavno je reći da su svi naši proizvodi nastali ovdje u Kalinovcu, gdje su ih osmislili naši inženjeri. Oni su ovdje testirani i pušteni u proizvodnju. Eto, možemo reći da se naš Muvo prodaje diljem svijeta, a nedavno je prodaja počela i u Australiji.

PL: Svoje proizvode prodajete u Hrvatskoj, ali i diljem Europe. Što je potrebno da se bude konkurentan na tako zahtjevnim tržištima? Gdje ostvarujete većinu prihoda, koja su vam glavna tržišta?

Mi smo prvo snažno rasli na domaćem tržištu. Od završetka rata, dakle od 1995. godine pa sve do 2003. ili 2004. godine, Hrvatska je imala vrlo velika ulaganja u cestovnu infrastrukturu. Mi smo tada funkcionirali isključivo na domaćem tržištu. Znajući da se trend ogromnih ulaganja ne može nastaviti, znali smo da ćemo u budućnosti samo padati. Tada smo se okrenuli i vanjskim tržištima. Prvo  prema regiji, a kasnije prema Njemačkoj. To je bio vrlo težak put.

Prvo što naučite kada počinjete poslove u DACH regiji, a radi se o Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, jest da morate voditi brigu o detaljima. Mi, pa i rijetko tko u Hrvatskoj tada, nismo imali iskustva poslovanja u zapadnim zemljama, i to smo morali brzo naučiti. Budući da smo uvijek proizvodili kvalitetne proizvode s uzorom na proizvođače iz zapadne Europe, to nam je bila prednost. Mi smo u isto vrijeme željeli, ali smo i bili prisiljeni raditi vrlo konkurentne proizvode. To je dovelo do toga da danas imamo tržište u 40 zemalja. To uključuje cijelu Europu osim Bjelorusije i Albanije. Naša su tržišta izrazito rasprostranjena, a prisutni smo i u Kini te Rusiji, a veličina prodaje po tržištima varira od godine do godine, ovisno o javnim natječajima gdje se nabavlja oprema koju mi proizvodimo.

PL: Imate iskustva u poslovanju u razvijenim zemljama zapadne Europe. Možete li usporediti poslovanje u tim zemljama i u Hrvatskoj.

Mi u Hrvatskoj Njemačku vidimo kao vrhunac organiziranosti poslovanja i administracije. To je u nekim stvarima točno, a u nekima nije. Jedan od naših partnera je u Njemačkoj u pokrajini Baden-Württemberg, koja je najrazvijeniji dio Europe, krenuo u izgradnju proizvodne hale. Oni su procijenili da će im trebati godinu dana da dođu do građevinske dozvole. Mi smo za sve što smo ovdje radili istu dobili za manje od mjesec dana. Kod tog dijela poslovanja kod nas nema problema, čak su i poticaji koje poduzetnik dobije ako se odluči na investiciju vrlo dobri. Možete dobiti, uz poticaje, i čisti novac za svoju investiciju. Te su stvari kod nas dobre i tu ne zaostajemo za razvijenijim zemljama.

PL: No, mnogo se govori o birokratskim zaprekama i financijskim  nametima kod poslovanja u Hrvatskoj. Koje je vaše mišljenje o tome, jesmo li zaista toliko lošiji od razvijenih zemalja?

Tu dolazi drugi dio priče. Eto, uzmimo poreznu upravu. U Njemačkoj, kada podnosite mjesečnu poreznu prijavu koju oni koriste u statističke svrhe, prvo, tamo ta prijava nema četiri stranice i 200 podatka. Ne morate brojke pogoditi točno u lipu. Kod nas se to mora, a ako napravite i najmanju pogrešku, onda vam vrate prijavu i kazne vas jer ste zakasnili. Na Zapadu je sam pristup poduzetništva drugačiji. Kod nas je svaki poduzetnik, ne znam zbog čega, ali imam neke svoje sumnje, označen kao netko tko želi prevariti sve, od države, partnera, radnika, vlasnika, a to onda u startu nije dobro za poduzetništvo. Vani je taj pristup sasvim drugačiji i poduzetništvo i poduzetnici su dobrodošli. Tamo vas puste da u sklopu pravila koja postoje, i nisu preopširna radite što vam je volja. Tek kada prekršite ta pravila, koja ne moraju biti čak ni pisana, već su uvriježena u ponašanju, onda vas se kažnjava. Kod nas je situacija obrnuta. Tu se kazne pišu unaprijed. Kod nas u Hrvatskoj sve je preregulirano, mi sve moramo imati propisano, i u tim zakonima onda stoje zapriječene zakonske kazne od 50.000 do pola milijuna kuna. E, sada je pitanje koliko se takvih kazni napiše i koga se kazni. Tako tvrtke, kao što je naša, koje se drže svih pravila, imaju ogromne administrativne troškove, što dakako smanjuje konkurentnost poslovanja. Mi u tvrtki imamo desetak zaposlenika koji se bave samo regulativom, to je taj višak u hrvatskom gospodarstvu, koji realno ne služi ničemu. Isto tako, mi smo porezno jedna od najopterećenijih zemalja u Europi. Koliko znam, prema podacima na Eurostatu, prosječna porezna stopa kod nas je 35 posto, što mislim da je najviše u Europi.

PL: Ima li znakova napretka?

Ima i odličnih stvari kod nas, a to su poticaji na investicije. Kada kao investitor i dođete u neku gospodarsku zonu, dobijete povoljno zemljište, olakša vam se u komunalnim naknadama. Ako idete u veće investicije, dobijete i izravne poticaje. No, one druge loše stvari o kojim smo pričali su značajnije i zasjenjuju dobre. Što se tiče napretka, Hrvatska je u gospodarskom rastu koji se odvija na krilima brzog gospodarskog rasta u zemljama istočne Europe, mnogo bržeg nego kod nas. Mi se vozimo na tome valu, a kad on stane, stat će i hrvatsko gospodarstvo. Zapravo je taj napredak virtualan. Osim toga, naše gospodarstvo bi moglo stati i prije, jer vidimo da su podaci o turističkoj sezoni i ne baš dobri. Stoga smatram da su ove deregulacije i smanjenje nekih naknada bile samo kozmetičke. Rasterećenje je bilo je dobro za povećanje plaće, ali ako vi ne dirate u bruto 2 koji poslodavac isplaćuje, to s aspekta poslodavca nema nikakve koristi. Dobro je što bi prosječna plaća narasla za recimo sto kuna. No, pitam ja vas, koliko je onih koji se misle iseliti, a koje bi povećanje plaća od sto kuna zadržalo ovdje. Ona reforma kojom se smanjilo za 0,74 posto davanja na bruto1 plaći, nama koji isplaćujemo 30 milijuna kuna godišnje za plaće, donijela je uštedu od svega stotinjak tisuća kuna, a sve to je nedovoljno za neke velike promjene. Gledajte, mi svi u Hrvatskoj znamo koje reforme treba provesti, samo je pitanje tko će ih provesti. Bliže se izbori, a onda opet od reformi ništa.

PL: Kako smo spomenuli, vaša kompanija nije samo orijentirana na generičku proizvodnju, već i na inovacije, a za njih je potrebna i kvalificirana radna snaga. Imate li probleme s tim, što je slučaj za poslodavce Hrvatskoj u posljednje vrijeme?

Naša je situacija specifična da mi imamo problem s pronalaskom kvalificirane radne snage, ali mi smo taj problem imali oduvijek. Naš kraj nije imao metalsku industriju, nije ju imao barem trideset godina, tako da smo se mi oduvijek morali potruditi. Naravno da nam je sada još teže, ali mi svake godine stipendiramo 10 ili 15 studenta, što nam je izvor mladih inženjera. Imamo četrdesetak praktikanata iz srednjih škola od kojih će pola sigurno ostati s nama. Teško je, ali se nekako snalazimo.

PL: Rasco je u većem investicijskom zahvatu. Možete li reći nešto o tome?

Mi smo još prošle godine započeli jedan velik investicijski ciklus vrijedan 71 milijun kuna, a dio toga odnosi se na razvoj. Drugi dio odnosi se na proširenje proizvodnih kapaciteta te gradimo tri zgrade, a treći dio odnosi se na nabavku nove opreme i nove tehnologije za proizvodne procese. Uz to, nabavili smo i solarnu elektranu snage 442 kilowata tako da sami proizvodimo električnu energiju. Jednu zgradu već smo nadgradili, a radi se o bravariji, a upravo smo u pregovorima za početak radova na još dvije zgrade. Sve to će se učiniti ovdje u Kalinovcu. Isto tako, zakoračili smo i u segment električnih vozila i u izradi je  prototip o kojem sada ne bih govorio, jer je još u razvoju. Osim toga, bavimo se i umjetnom inteligencijom u proizvodnom procesu.

PL: Koji su vam dugoročni, a koji kratkoročni ciljevi. Gdje vidite Rasco za deset godina?

Pa recimo ovako, mi smo 2022. trebali biti 410 posto veći nego danas. Sve ove investicije namijenjene su ovom rastu, a on bi trebao doći i od novih tržišta i  novih proizvoda. Velik dio ove investicije, a radi se oko 30 milijuna kuna, odnosi se na razvoj novih proizvoda, a jedan dio na razvoj novih tržišta. Dugoročan plan nam je zauzeti vodeću poziciju, preciznije, plan nam je doći do broja tri u Europi, a da bismo došli do toga, trebalo bi doći do razine prihoda oko 50 milijuna eura. Mi rastemo tako da uzimamo tržišne udjele konkurenciji, jer veće potražnje nema, osobito se to odnosi na zimsku službu jer je snijega sve manje. Uspjeli smo to našom kvalitetom, ali i manjim troškovima vlasništva naših kupaca. Iako smo možda u startu nešto skuplji, naši su strojevi kvalitetni i drže vrijednost, tako da je korištenje naših strojeva pet ili sedam godina za njihove vlasnike jeftinije, a i oni vrijede nešto više od konkurencije ako bi se prodavali kao polovni strojevi. Na sve to možemo reći da su naši zacrtani ciljevi ostvarivi, a već smo pokazali da u kratkom roku možemo višestruko rasti.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI