Gost komentator Nenad Matić: Korona kao šansa za novi stil života

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Mnogi tvrde da sve više postajemo Amerikanci, a našim životima upravljaju korporacije kreirajući naše potrebe i naravno kasnije nam prodaju njihovo zadovoljenje. Sve aktualne politike Hrvatske to su prihvatile i polako smo uništavali svaki sektor vlastite proizvodnje.

Naravno da smo uvozom nadoknadili taj gubitak domaćih proizvoda pa su krajnji potrošači gledajući cijenu, a ne kvalitetu, imali supstitut koji je ponekad i jeftiniji. Uništili smo domaću poljoprivredu, ispraznili hrvatska sela, a nije nas niti zabrinjavao podatak da smo sa 60.000 proizvođača mlijeka pali na 5500 jer mlijeka imamo na policama. Struka se trudila nuditi rješenja, ali se većina predala i pomirila s činjenicom da smo zemlja koja će ovisiti o uvozu, a domaća poljoprivredna proizvodnja će biti minimalna jer tolika je i potražnja.

Pekarnice su postale najunosniji biznis jer više nitko nije pekao kruh kod kuće, a čak i mala djeca morala su se šišati kod frizera. S druge strane, svećenici su s oltara zazivali obiteljske vrijednosti, pozivali da budemo što više doma, razgovaramo s djecom i družimo se.

Djecu su roditelji sve rjeđe viđali, a ona su imala sve više virtualnih prijatelja. Uključenost u život djeteta bila je sve manja, teško je bilo kontrolirati noćne izlaske, a i kako znati što se tada događa. Učitelji u školama muku su mučili s neopravdanim izostancima, nepodopštinama učenika te domaćim zadaćama. Nekim je teško bilo izdržati doma i pivica s društvom bila je normalna na veselje njihovih supruga.  Policija je povisivala kazne, postavljala kamere i radila učestale kontrole kako bi smanjili broj prometnih nesreća, a kriminala je bilo sve više.  Nemoguća misija bila je zaustaviti sve te trendove. Migranti su nam napadali granicu koja je bila poput švicarskog sira, a njihov dolazak nitko nije mogao zaustaviti.

Pesimistični scenariji na svim ovim područjima naših života bili su neizbježni i samo je bilo pitanje vremena kada i u kojoj mjeri ćemo pokleknuti jer je rat izgubljen. Pokušaji da se državna administracija modernizira i digitalizira propadali su, jer tko će natjerati taj aparat da se pokrene? Sve se mora obavljati u neposrednom kontaktu i dolaskom, uz naravno plaćanje neizbježnih biljega i taksi. Raznorazni parafiskalni nameti preživljavali su sve vlasti i nije bilo sile koja će taknuti u te centre moći i interesa.  

Ali onda se odjednom pojavio mali virus koji je ugrozio naše zdravlje i živote te učinio da su sve prethodno nemoguće stvari postale normalne. Kupnja od domaćih OPG-a postala je obvezna, peći kruh kod kuće užitak, a uvidjeli smo ljepotu i cjelodnevnih druženja s obitelji uz nastavu online i rješavanje domaćih zadaća.

Poruka ‘ostani doma’ došla je i do migranata, lopovi nemaju gdje krasti jer smo svi doma, džepare uništio socijalni razmak od dva metra, a nikada se manje nismo vozili automobilima i činili prekršaje. Ne znam što je veća vijest, da se ozon oporavlja ili da smo uspjeli uvesti neke online usluge u državnu administraciju, ali obje me oduševljavaju. U svakoj životnoj situaciji pokušavam vidjeti pozitivne stvari, pa uz sućut svima koji su ostali bez svojih najbližih i podršku svima koji trpimo štetu od gospodarske krize, u ovih 50 dana mjera nacionalnog stožera mnogo smo naučili.

Nadam se da ovo nije naučeno samo za prolaznu ocjenu u ovom razdoblju, već da su ove promjene postale naš novi stil života.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI