Gračan: Hrvati nisu baš financijski pismeni, a najgore stoje mlađi od 19 godina

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Tomislav Gračan, sin negdašnjeg đurđevačkog gradonačelnika Slavka Gračana, već je gotovo deset godina član uprave Zagrebačke burze. S friškom diplomom pravnog fakulteta najprije se zaposlio na đurđevačkom sudu, ali uskoro se otputio u financijski sektor – počeo je u Zagrebačkoj banci, radio je u Diokiju kao savjetnik uprave, pa u leasing kućama…

Bavio se reorganizacijama, restrukturiranjem, pripajanjima i preuzimanjima. U travnju prošle godine dobio je povjerenje za treći mandat člana uprave Zagrebačke burze. S Gračanom razgovaramo o njegovoj karijeri, o vezama koje su ostale s rodnim gradom, o burzovnim pitanjima, a dat će i osnovna pravila za sve one koji zažele „zaigrati“ burzovnu utakmicu.

PL: Što je pravnika poput vas usmjerilo u financijsko-korporativni sektor?

– Sebe sam nekako uvijek vidio u korporativnom svijetu. No, nakon fakulteta procijenio sam da, ako kao pravnik želim igrati neku značajniju ulogu u tom svijetu, najprije trebam ‘ispeći zanat’ u svojoj struci. Zbog toga sam se iz Zagreba vratio u Đurđevac, gdje sam dobio priliku raditi na Općinskom sudu. Na sudu sam bio jedini vježbenik, zbog čega sam zaista mogao ne samo puno naučiti, nego i raditi sve što su radili i suci. To učenje i praktičan rad omogućili su mi da, po mom mišljenju, postanem dobar pravnik i da odmah po stjecanju uvjeta položim pravosudni ispit. Nakon polaganja, ostao sam na sudu još neko vrijeme i pripremao se za ponovni odlazak u Zagreb, ovaj put da bih nastavio karijeru u korporativnom svijetu.

Gotovo cijelu karijeru nakon suda proveo je u svijetu financija

PL: No, izgleda da ste imali svijetlu budućnost i u pravu. Vaša knjiga ‘Ovršni zakon u praktičnoj primjeni’ doživjela je nekoliko izdanja. Upravo je aktualna polemika o novom ovršnom zakonu, kako to komentirate, jesu li nova rješenja pomak u dobrom smjeru?

– Nakon polaganja pravosudnog ispita bio sam imenovan sudskim savjetnikom na Općinskom sudu i predsjednik suda mi je predao u rad ovršne predmete. U to vrijeme Ovršni zakon još je bio relativno novi propis, bilo je vrlo malo sudske prakse postupanja po tom zakonu, puno nejasnoća i gotovo nikakve literature koja bi nam pomogla u primjeni tog propisa. Tako sam, da bih pomogao samom sebi u poslu koji sam tada radio, počeo pisati bilješke, proučavati dostupnu sudsku praksu, zvati kolege s drugih sudova kako bih s njima razmijenio iskustva i iz svega toga je nastao radni materijal od petstotinjak stranica. Jedan dan sam te bilješke pokazao tadašnjem predsjedniku suda, gospodinu Želimiru Hrvatiću, koji je u njima prepoznao potencijal za knjigu, za priručnik koji bi mogao pomoći drugim kolegama koji primjenjuju taj isti propis. Kontaktirao sam jednog izdavača i oni su odmah nakon što su vidjeli moj radni materijal pokazali interes za knjigu i tako je vrlo brzo iz bilješki za posao nastala knjiga, koja je doživjela tri izdanja. S obzirom na to da radim potpuno drugu vrstu posla, već duže vrijeme ne pratim propise koji se odnose na ovrhu, tako da ne mogu procijeniti što će donijeti novi Ovršni zakon, no kao poslodavac i stranka u ovršnom postupku kod naplate potraživanja priželjkujem da ti postupci budu jeftiniji, brži i efikasniji od onih vođenih po postojećem zakonu. 

PL: Kako je tekla vaša karijera nakon odlaska sa suda?

– Gotovo cijelu karijeru nakon suda proveo sam u svijetu financija, radio sam u bankama i leasing društvima, a sada već duže vrijeme radim na tržištu kapitala. Uz posao sam se i kontinuirano educirao pa sam tako, između ostalog, završio i Executive MBA. Moj posao se, osim uobičajenih pravnih poslova, sastojao od i poslova organizacijskog i troškovnog restrukturiranja poslovanja, organizacije i vođenja poslova preuzimanja, spajanja i pripajanja firmi, radu na implementaciji novih poslovnih modela, vođenja raznih projekata i slično, dok se danas moj posao uglavnom odnosi na poslove višeg menadžmenta, što znači definiranje strategije i ciljeva, planiranje, budžetiranje i praćenje ostvarenja zacrtanih planova.

PL: Član ste uprave Zagrebačke burze u trećemu mandatu, gotovo deset godina. Koliko se hrvatsko tržište kapitala promijenilo u tom razdoblju?

– Tržište kapitala doživjelo je velike promjene. Zadnje desetljeće bilo je snažno obilježeno posljedicama krize, iz koje je Hrvatska izašla među zadnjima. Financijska tržišta izuzetno su osjetila te promjene, osobito manja tržišta poput našeg. Možemo reći da je u tom periodu velika promjena bila i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, sve rigidnija regulativa radi sprječavanja novih kriza, ali i izrazite tehnološke promjene. Izuzetno sam zadovoljan što je Zagrebačka burza sve te izazove dočekala spremna i ostala regionalni lider u uslugama tržišta kapitala.

PL: Kolika je trenutačna tržišna kapitalizacija svih kompanija listanih na ZB-u? Imate li procjenu koliki je to postotak ukupne vrijednosti svih hrvatskih kompanija?

– Tržišna kapitalizacija, odnosno vrijednost kompanija na Zagrebačkoj burzi iznosi više od 255 milijarda kuna. Međutim, ono što bi moglo biti bolje jest udio tržišne kapitalizacije u BDP-u, koji je u Hrvatskoj 38 posto. U odnosu na regiju, hrvatsko tržište čak i nije loše prema tom pokazatelju, međutim, na razvijenim tržištima Europe on je redovito veći od 50 posto.

PL: Za koga je, uopće, burzovno ulaganje? Samo za bogataše, investicijske fondove ili i za ‘obične’ građane?

– Za sve, no moramo znati da svaka od tih kategorija investitora ima neke svoje specifičnosti. Burzovno ulaganje odličan je način ulaganja za pojedince s viškom sredstava jer može omogućiti vrlo dobre prinose, naravno, uz odgovorno i savjesno upravljanje ulaganjem. Fondovi imaju svoje investicijske ciljeve i vrlo strog regulatorni okvir.

PL: Jesu li Hrvati dovoljno educirani o burzovnim ulaganjima? Nalazite li tu deficit u obrazovnom sustavu?

– Edukacija je možda najvažnija jer svaka vrsta investicijske aktivnosti traži neku razinu znanja. Izuzetno je važno ulagati samo u ono što pojedinac razumije, a to znači razumjeti na koji način investicija može donijeti zaradu, kakvi su povijesni povrati te kakvi su gubici mogući. Nerealno je očekivati prinos bez ikakvog intelektualnog angažmana. U Hrvatskoj je registrirana prilično niska razina financijske pismenosti općenito. Prema nedavnom istraživanju prema metodologiji OECD-a, prosječna ocjena financijske pismenosti građana Hrvatske iznosi 11,7 od mogućeg 21 boda, a pritom najnižu pismenost imaju mlađi od 19 godina. Ujedno je zabilježena i slaba korelacija između financijskog znanja i financijskog ponašanja jer građani Hrvatske, iako su relativno svjesni koristi, ali i načina financijski odgovornog ponašanja, takvo znanje ne primjenjuju uvijek u svakodnevici. U pojedinim je srednjim školama nedavno eksperimentalno uvedena financijska pismenost kao izborni predmet, no dok se takva edukacija ne institucionalizira na razini države, teško je očekivati veće pomake. Kroz Akademiju Zagrebačke burze pokušavamo popuniti te ‘rupe’ u obrazovnom sustavu te smo do sada o financijskim tržištima educirali gotovo devet tisuća pojedinaca kroz razne oblike edukacija, a oko 70 posto tih edukacija je besplatno i primarno namijenjeno mladima. Nastavit ćemo s takvom praksom jer vjerujemo da je takav način društveno odgovornog ponašanja kroz pružanje besplatnih i dostupnih znanja građanima, osobito mladima, naša obveza.

PL: Možete li dati raktičan savjet za osobu koja poželi dio ušteđevine prvi put uložiti na burzi – što da učini? Postoje li ‘zlatna pravila ulaganja’?

– Važno je držati se nekoliko postulata: ulagati samo višak sredstava, diverzificirati svoje ulaganje, osvijestiti razinu rizika koju smo spremni podnijeti i imati realna očekivanja vezano uz vremenski horizont ulaganja i prinose. Mogao bih dati osam ‘zlatnih pravila’. Prvo, investirajte samo ono što je višak. Ne investirajte sredstva koja su vam potrebna za život. Drugo, investirajte samo u ono što razumijete. Ako je potrebno, dodatno se educirajte ili potražite savjet stručnjaka, odnosno investicijskog savjetnika. Ne povodite se savjetima prijatelja, poznanika ili raznih internetskih investicijskih ‘stručnjaka’ na društvenim mrežama. Treće, imajte jasne investicijske ciljeve, odnosno definirajte zbog čega točno investirate. Četvrto, imajte jasnu ideju o razini rizika koji ste spremni preuzeti. Peto, odredite koja razina prinosa bi vam odgovarala i pri tom budite realni. Šesto, razmišljajte dugoročno. Investiranje je u pravilu dugoročna aktivnost te budite spremni da ćete na povrat investicije možda morati čekati dulje vrijeme. Imajte realna očekivanja vezana uz vremenski horizont ulaganja. Sedmo, ne paničarite. Kratkoročne turbulencije tržišta su uobičajene. I osmo, budite svjesni da je investiranje aktivnost koja traži vrijeme i angažman. Financijska tržišta temelje se na informacijama i znanju, a ne na sreći. Budite aktivni u upravljanju svojom investicijom, informirajte se i educirajte kontinuirano.

PL: Može i malo ‘reklame’ – biste li toj osobi preporučili i svoju drugu knjigu, Tržište kapitala?

– Knjiga Tržište kapitala bila je namijenjena prije svega profesionalcima koji rade na tržištu kapitala. U toj knjizi sam pokušao na jednostavniji način pokazati kako bi se trebala tumačiti i primjenjivati tada nova, dosta kompleksna europska regulativa i brojne uredbe koje su pratile tu direktivu, tako da ta knjiga ipak ne bi bila od neke koristi prosječnom ulagatelju na tržištu kapitala.    

PL: Pripremate li koji novi naslov?

– Zaista volim pisati, no u zadnje vrijeme ne nalazim dovoljno slobodnog vremena da bih se mogao posvetiti pisanju knjige. Ipak, svake godine objavim nekoliko stručnih radova, sada uglavnom vezanih za tržište kapitala ili općenito financije pa time na neki način ispunjavam svoju strast za pisanjem.

PL: Kako gledate na najave analitičara – doduše, sve tiše – da je uskoro moguća nova svjetska kriza poput one otprije desetak godina?

– Priroda samog života je ciklička pa tako i gospodarstva i financijskih tržišta. Ništa ne može vječno ići uzlaznom putanjom, i to je činjenica. Ono što je važno, jest razumno upravljanje – bilo kompanijom, državom ili financijskim sustavom – koje će u slučaju novih kriza minimizirati gubitke. Krize su realnost i uvijek će ih biti, važno je samo da iz njih učimo i u svaku sljedeću uđemo bolje pripremljeni.

“Đurđevac ima isti problem, a to je nedovoljno radnih mjesta”

PL: Daljnji planovi u razvoju Zagrebačke burze?

– Nastavit ćemo razvijati usluge i proizvode tržišta kapitala da bismo svim sudionicima pružili što kvalitetniju, efikasniju i ekonomičniju uslugu.

Portfelj naših usluga vrlo je širok, i uz svoju osnovnu funkciju – a to je centralno mjesto trgovanja vrijednosnicama u Hrvatskoj – pružamo i velik broj specijaliziranih operativnih i tehnoloških usluga tržištu i nastavit ćemo ih razvijati. Vlasnici smo Ljubljanske burze, suvlasnici u kompaniji sa sjedištem u Skopju, gdje dijelimo vlasništvo s Makedonskom i Bugarskom burzom, te kompaniji Funderbeam South-East Europe, koju držimo zajedno s partnerima iz Estonije, a koja operira platformom za trgovanje udjelima u startup kompanijama. Već 28 godina, koliko postoji Zagrebačka burza, uvijek smo predvodnici trendova na regionalnom tržištu te nam je cilj zadržati lidersku poziciju.

PL: Rodom ste Đurđevčanin, sin bivšeg gradonačelnika. Kakve su danas vaše veze s rodnim gradom?

– Moji roditelji, brat i njegova obitelj, kao i neki prijatelji žive u Đurđevcu, tako da rado dolazim u Đurđevac da bih proveo vrijeme sa svima njima.  

PL: Kako gledate na razvoj Đurđevca u zadnjih dvadesetak godina?

– Kao i sve manje sredine u našoj zemlji, i Đurđevac ima isti problem, a to je nedovoljno radnih mjesta da bi mladi ljudi ostali ili se nakon školovanja vratili tamo. Ali život u Đurđevcu ima i prednosti pred životom u velikom gradu, osobito za odgoj i odrastanje djece. Posljednjih godina primjećujem da se u Đurđevcu stalno nešto radi i gradi, i to me zaista veseli. Impresioniran sam novim sportsko-rekreacijskim centrom, koji se nastavlja izgrađivati, vidim da se sada obnavlja dom kulture, a nadam se da će novi poduzetnički inkubator donijeti i nova radna mjesta.

PL: Jeste li optimist kad je u pitanju razvoj Hrvatske. Pali smo na dno Europske unije, standard nam je daleko ispod prosjeka… Vidite li pozitivne trendove?

– Zadnjih nekoliko godina hrvatska ostvaruje gospodarski rast, imamo povijesno nisku nezaposlenost, no ono što nam treba da bi nastavili s gospodarskim rastom i poboljšali životni standard građana jesu provedba strukturnih reformi, osobito reforma javne uprave. Potrebno je nastaviti s privatizacijom te nastaviti sa započetom reformom poreznog sustava, ali ovaj put s posebnim naglaskom na njegovo pojednostavljivanje. U slučaju da krenemo u tom smjeru, imamo se pravo nadati da možemo doseći standarde zemalja zapadne Europe.    

PL: Što radite kad niste u uredu? Knjiga, kino, rekreacija, putovanja…

– Zadnjih dvadesetak godina za mene je najbolji način opuštanja odlazak u planine. Kao alpinist i planinar prošao sam planine na nekoliko kontinenata. Zadnjih godina u planinarskom društvu Željezničar, zajedno s još jedim Đurđevčaninom, Slavkom Patačkom, vodim visokogorsku planinarsku školu i prenosim svoje znanje i iskustvo na buduće visokogorce. Osim toga, volim igrati tenis, a kako je Đurđevac stvarno sportski grad, svaki dolazak u Đurđevac znači i igranje tenisa.

FOTO ZSE

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI