HALE ČELIKA IPAK NISU “MRTVE”: Nekad je tu bila košnica, danas radi 50-ak ljudi

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Čujte, bolje je da se ovdje nešto radi, nego da pogoni zjape prazni – kazao nam je Stjepan Višak, jedan od malobrojnih radnika koje smo zatekli u halama negdašnjeg gradskog metalurškog diva u Tomislavovoj ulici.

On se u Čeliku bio zaposlio davne 1981. godine – dobro se sjeća datuma: 4. veljače – i prošao je kako dane slave tog poduzeća do konca tog desetljeća, tako i sve silne stečajeve, padove i pokušaje ponovnog uzdizanja u idućih četvrt stoljeća.

Otac i sin: Otac i sin Stjepan i Antonio Višak

– Radilo je tu više od tisuću ljudi, svi smo živjeli od Čelika, djecu odgajali, sve. Plaća je bila redovna, živjelo se normalno. Onda smo otišli u stečaj, dobili otkaze, pa su se neki vratili na posao. I onda se nekoliko puta poduzeće pokretalo i padalo. Je li mi žao što je na kraju propalo? Ja sam dijete Čelika, u ovom pogonu radim 37 godina, normalno da mi je žao. Tu smo proveli i lijepe i loše trenutke, bili smo velika familija – pripovijeda nam Višak, danas zaposlenik tvrtke Promid, koja drži u najmu dio hala.

Čelik je bio perjanica križevačke industrije, koja je tijekom tranzicije prebrisana kao spužvom. Čelik, Križevčanka, Mlinar… Konačan kraj nastupio je 2012. godine, kada je proglašen posljednji u nizu stečajeva, a napuštene Čelikove pogone 2015. godine kupilo je poduzeće Vladeks-promet. Kako doznajemo, kompleks je na prodaju, navodno za oko dva milijuna eura, a u međuvremenu se pogoni iznajmljuju.

Osim Promida, tamo su još poduzeća Sc metalne konstrukcije i Tehnodiv, koja se, kao i Promid, bave sličnim poslom kao i negdašnji Čelik – izradom transportne industrijske opreme, za šljunčare, prehrambenu industriju i slično. Velike pokretne dizalice, tako, iako su stare, još su u funkciji.

U negdašnjem restoranu društvene prehrane, pak, smjestile su se švelje iz tvrtke Tehnologik. Sveukupno, odoka, niti pedesetak radnika u kompleksu koji ih je nekad zapošljavao 20 puta više.

– Nekad je tu bila košnica. Evo, u ovim odjeljcima radile su četiri ‘brigade’, deset radnika u svakoj. Da se razumijemo, bilo je i onda teško živjeti, ali bio sam mlađi, pa možda i zato imam jako lijepih sjećanja – kazuje Višak.

I njegov sin Antonio nastavio je tradiciju, u Čeliku se zaposlio prije 15 godina, kad je tvrtka već zapošljavala samo stotinjak ljudi.

– Ja sam vam montirao zadnju Čelikovu pužnicu za vađenje šljunka, na jezeru Jegeniš – veli Antonio.

Nakon konačnog kraha i on je prešao u Promid. Otac i sin, tako, i dalje rade skupa. No, sadašnja situacija nije dugoročno održiva. Negdašnje Čelikove hale nagrizao je zub vremena i ako se ne nađe netko tko će ih preuzeti i uložiti veliki novac u obnovu, u Tomislavovoj će prije ili kasnije zamrijeti svaka poslovna aktivnost.

FOTO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI