HALE ČELIKA IPAK NISU “MRTVE”: Nekad je tu bila košnica, danas radi 50-ak ljudi

Podravski list profile

Čujte, bolje je da se ovdje nešto radi, nego da pogoni zjape prazni – kazao nam je Stjepan Višak, jedan od malobrojnih radnika koje smo zatekli u halama negdašnjeg gradskog metalurškog diva u Tomislavovoj ulici.

On se u Čeliku bio zaposlio davne 1981. godine – dobro se sjeća datuma: 4. veljače – i prošao je kako dane slave tog poduzeća do konca tog desetljeća, tako i sve silne stečajeve, padove i pokušaje ponovnog uzdizanja u idućih četvrt stoljeća.

Otac i sin: Otac i sin Stjepan i Antonio Višak

– Radilo je tu više od tisuću ljudi, svi smo živjeli od Čelika, djecu odgajali, sve. Plaća je bila redovna, živjelo se normalno. Onda smo otišli u stečaj, dobili otkaze, pa su se neki vratili na posao. I onda se nekoliko puta poduzeće pokretalo i padalo. Je li mi žao što je na kraju propalo? Ja sam dijete Čelika, u ovom pogonu radim 37 godina, normalno da mi je žao. Tu smo proveli i lijepe i loše trenutke, bili smo velika familija – pripovijeda nam Višak, danas zaposlenik tvrtke Promid, koja drži u najmu dio hala.

Čelik je bio perjanica križevačke industrije, koja je tijekom tranzicije prebrisana kao spužvom. Čelik, Križevčanka, Mlinar… Konačan kraj nastupio je 2012. godine, kada je proglašen posljednji u nizu stečajeva, a napuštene Čelikove pogone 2015. godine kupilo je poduzeće Vladeks-promet. Kako doznajemo, kompleks je na prodaju, navodno za oko dva milijuna eura, a u međuvremenu se pogoni iznajmljuju.

Osim Promida, tamo su još poduzeća Sc metalne konstrukcije i Tehnodiv, koja se, kao i Promid, bave sličnim poslom kao i negdašnji Čelik – izradom transportne industrijske opreme, za šljunčare, prehrambenu industriju i slično. Velike pokretne dizalice, tako, iako su stare, još su u funkciji.

U negdašnjem restoranu društvene prehrane, pak, smjestile su se švelje iz tvrtke Tehnologik. Sveukupno, odoka, niti pedesetak radnika u kompleksu koji ih je nekad zapošljavao 20 puta više.

– Nekad je tu bila košnica. Evo, u ovim odjeljcima radile su četiri ‘brigade’, deset radnika u svakoj. Da se razumijemo, bilo je i onda teško živjeti, ali bio sam mlađi, pa možda i zato imam jako lijepih sjećanja – kazuje Višak.

I njegov sin Antonio nastavio je tradiciju, u Čeliku se zaposlio prije 15 godina, kad je tvrtka već zapošljavala samo stotinjak ljudi.

– Ja sam vam montirao zadnju Čelikovu pužnicu za vađenje šljunka, na jezeru Jegeniš – veli Antonio.

Nakon konačnog kraha i on je prešao u Promid. Otac i sin, tako, i dalje rade skupa. No, sadašnja situacija nije dugoročno održiva. Negdašnje Čelikove hale nagrizao je zub vremena i ako se ne nađe netko tko će ih preuzeti i uložiti veliki novac u obnovu, u Tomislavovoj će prije ili kasnije zamrijeti svaka poslovna aktivnost.

FOTO Nikola Wolf

  • Podijeli na društvenim mrežama
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email
  • Najnovije vijesti

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati.
Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. Pravila privatnosti