HOĆEMO LI NA IZBORE Najsnažnija kritika Vlade stiže od onih od kojih se to najmanje očekuje

Zakoračio sam ovih dana u dnevni boravak baš u času kad je krenuo doista dojmljiv politički promidžbeni spot


Autor: podravski.hr — 07.11.2017. / 6:46 Aktualno

Hoćemo li opet na izbore, pomislih na početku promidžbenog spota

Ipak idemo na izbore!
Zakoračio sam ovih dana u dnevni boravak baš u času kad je krenuo doista dojmljiv politički promidžbeni spot. Vrhunska produkcija, sjajno pogođena glazbena podloga, snažne političke poruke s razornim djelovanjem na aktualnu Vladu.
Vjeruj u sebe, ali i druge i drugačije, govorio je narator dok se polako stapao s masom koja je nadirala sa svih strana da se, poput snažnih pritoka, slije u bujnu maticu i preplavi veliki trg.
Ova zemlja treba ljude koji vjeruju u znanost, odjekivala je snažna kritika aktualne konzervativne vlasti pod čijim se skutima upravo kuha uredba o zabrani izučavanja Darwinove teorije evolucije u školama, zabrani pobačaja i obveznog cijepljenja djece.
Ravnopravnost, umjetnost bez cenzure, sloboda govora, bez govora mržnje – nastavljao je narator nizati biserje kojim je optočeno svako slobodno građansko društvo. Ono koje se poput plime valja da potopi retrogradne snage snažno poduprte rigidnim klerom i korupcijskim kružocima koji raspiruju ksenofobno-turbodomoljubnu retoriku. Glas kontra ataka na riječki HNK i Noć muzeja, kontra onih kojima su manjine krive za sva zla ovog društva.
Ova zemlja treba ljude koji vjeruju u ljubav, koji se usude, ljude koji vjeruju u sebe – sipale su jasne i nedvosmislene poruke dok su krupnim planom defilirale transrodne osobe, gej par koji se drži za ruke, hipici i punkeri, Židovi i Arapi.
Ipak, dakle, idemo na izbore. Tu je tvoja zemlja, tu sagradi dom – slagao se refren božanskoga glasa Vice Vukova kao poruka mladima i nevoljnima da ostanu jer se, eto, isplati boriti. Vice je političku karijeru 2003. godine završio kao nezavisni saborski zastupnik izabran na listi SDP-a, a nakon nezgode na saborskom stubištu nikad se nije oporavio. Umro je sam i zaboravljen.

Velikom Vici veliki je Arsen Dedić – obojica su rođena i odrasla u istoj šibenskoj varoškoj ulici – nakon tog pada na stubištu i kome iz koje se Vukov nikad nije uspio probuditi, posvetio antologijsku, svevremenu i tako aktualnu pjesmu.
„Nisam ti dospio reći / ili to nisam znao,
Svjetlost pada u more / onda je zastor pao.
Sad sam na pustoj zemlji / nered je u duši,
Kiša lije i lije / moja se kuća ruši“.
Tu su Arsen i Vice, tu je glas razuma, poruka da ima nade. Šef SDP-a Bero, pomislih, ipak je pogodio s američkim čarobnjakom Alexom Braunom koji opet odrađuje dobar posao. Spot je dokaz da se isplati svaka kuna uložena u tog čudotvorca političkog marketinga.
A onda – hladan tuš! „Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe. I banku koja vjeruje u njih“. Kraj spota kojim se reklamira – Erste banka! Toliko snažnih i važnih političkih poruka, toliko razuma i nade u sjajno osmišljenom i odrađenom spotu. Banka, a ne stranka.

„Svatko ima priliku ostvariti se kao pojedinac, bez obzira na dob, spol ili etničku pripadnost. I bez obzira na vjeru, političku opredijeljenost i bračni status“, poručuje nam ova banka svoju dvostoljetnu mantru. Šteta što ne ide na izbore jer moj bi glas sigurno imala.
I tako, živimo u državi u kojoj najsnažniji i najjasniji oporbeni manifest, zapravo politički glas razuma artikulira jedna – banka. Državi u kojoj šef konzervativne Vlade boga moli i mise plaća da čelnik najjače opozicijske stranke što dulje ostane na toj funkciji. Državi u kojoj neponovljivi Vice Vukov, veliki domoljub i hrvatski proljećar, svoj glas razuma i nade mora ‘posuđivati’ onima koje sirotinja uglavnom prezire – bankarima.
„Sad sam na pustoj zemlji / nered je u duši,
Kiša lije i lije / moja se kuća ruši“.
Piše: Robert Mihaljević
FOTO: ARHIVA

Podijeli:Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn