I maloga Isusa na cijepljenje!

Piše Vladek Antolaš Mastermind

Inače sam živel u okolici Bjelovara. Sa svojih 47 godina u punoj snazi zdrav ko dren, kak bi ljudi rekli, naravno radil u Njemačkoj, kao i mnogi. Doma žena, djeca i unučica. Nije lagodan skroz život, ali ono ponosan i stabilan. Prije otprilike mjesec dana ničim izazvano dohvatila me jebena korona.

I kaj se desi? Umro sam! Umro sam za tjedan dana uz sve moguće napore doktora da me spase, no nije bilo sreće bi se reklo.

Ako se pitate, nisam bio cijepljen. Stvarno sam mislil da neko ovako zdrav i relativno mlad, ako i dobijem virus, ne bude me uzdrmal osim možda da izgubim njuh. Sad vas ja pitam dal sam možda ipak trebal se cijepiti? Kaj velite? Možda bi sad unučici pod borom poklone nosil?!

Baka sam s velikom familijom. Ono baka kraljica. Do zadnjeg dana sam stolovala i donosila odluke za širu familiju, ustvari, oni su me svi voljeli pa su mi davali na važnosti da sam si gizdava dok mislim da me svi slušaju.

Iz križevačkog kraja sam inače. Kaj reči, i ja sam na svu žalost podlegla nekim bolestima uz pripomoć korone. Nedavno je bilo to, prije mjesec dana otprilike. Nisam se cijepila (kad je već to tema) i čak sam svima u familiji govorila da je to smešna stvar. Moram vam priznati da sam bila protiv cijepljenja i nakon smrti. Eh ! Prije tjedan dana mi se sve naglavačke okrenulo jer je i moj voljeni muž prije ravno tjedan dana pošao za mnom na ovaj drugi svijet iz istog razloga i iste bolesti. Možda da se barem on išel cijepit, možda me nije trebal slušati. Velim, možda, jer si ne mogu zamisliti kako je djeci i unucima sad, sad kad su im i baka i deda otišli iz iste kuće u mjesec dana.

Dragi čitatelji, ovaj tekst se već neko vreme lomi u meni i iskreno sam skoro od njega i odustal jer kao ide Božić i tema je zapravo tužna, pa čak i naporna.

Tužna je jer svaki dan koliko brojke pokazuju umire cca 50 stvarnih ljudi oko nas pod istim nazivnikom te sulude bolesti. Danas i sutra 50 familija će imati usrani Božić zbog smrti nekog bližnjeg. Korona kao neka izmišljena bolest, kako je nazivaju razni teoretičari zavjere, ipak uzima stvarne ljude. Ljude koje sam i ja poznavao, ljude koje ste vi poznavali.

Ja ne govorim o zapetljanom stožeru, vlasti i političarima koji nameću stupidne propise kojih se ni sami ne drže. Je ne govorim da se netko mora ili ne mora cijepiti. Ja ne namećem temu i ideju cijepljenja djece. O tome svi vi možete isto tako promišljati sami za sebe. Ja samo ustravljen postavljam pitanje dal bi u ova dva (od mnogih) meni poznata slučaja možda ta inekcija prevagnula na stranu života. Na stranu sretnog Božića za te familije.

Možda?

Nekako sam ljut i na ljude koji glasno viču da cijepljenje ne pomaže i da je otrov pa nagovaraju druge da se ne cijepe. Te ljude molim da utihnu ili da se jave ovim familijama pa im daju garanciju da njihovi pokojni, i da su se cijepili, svejedno bi se preselili na drugi svijet. Svako nek za sebe odluči.

Zeznuta je ova situacija, ali eto jedno veliko „možda“ visi u obliku upitnika na mnogim božićnim drvcima ove godine.

I upamtite, dok se mali Isus rodi, njegova majka Marija ga tako malog dade cijepiti barem protiv ospica, zaušnjaka i rubeole, kak smo i svi mi dati na cijepljenje od strane svojih majki.  

 Sretan vam Božić svima, ali svima.

Vladek Antolaš Mastermind
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI