Indijski radnici podižu kredite samo kako bi mogli doći raditi u Podravinu!

Poznato je da hrvatske tvrtke iz godine u godinu sve teže pronalaze radnike za poslove u proizvodnim pogonima. Prošla su i vremena kada su na ta mjesta dolazili ljudi s prostora bivše Jugoslavije, jer i njima su neke druge države, poput Njemačke i Austrije, postale poželjnija odredišta. Stoga su naši poslodavci bili prisiljeni radnike početi tražiti na drugom kraju svijeta, u nekim potpuno drugim kulturama. Novi rasadnik radnika postala je tako daleka Indija, država na jugoistoku azijskog kontinenta u kojoj živi više od 1,3 milijarde ljudi i druga je najmnogoljudnija država u svijetu. Radnu snagu tamo je našla i drvna industrija Požgaj grupa iz Velikog Bukovca.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Danas imamo zaposlenih 50-ak stranih radnika iz Indije koji su tu već više od tri godine. Sad su već solidno integrirani u naše poslovne procese i na taj smo si način osigurali dugoročni temelj za rast i razvoj naše tvrtke. Znači, već prije tri godine bilo nam je potpuno jasno da je radnike za rad u proizvodnji, u našoj okolici i državama koje nas okružuju, gotovo više nemoguće pronaći i okrenuli smo se Indiji, jer, kako god to možda grubo zvučalo, tamo su radnici redovna izvozna djelatnost te zemlje – ističe Nikola Požgaj, generalni direktor Požgaj grupe.  

Do radnika u Indiji dolazi se preko raznih tamošnjih agencija koje pronalaze ljude kakva pojedina tvrtka zahtijeva te ih predstavlja poslodavcu koji potom sa svakim od njih obavi pojedinačan razgovor, kaže im što će i gdje raditi i što se od njih očekuje. I ako su spremni otići od obitelji na drugi kraj svijeta, budući poslodavac im rješava potrebnu dokumentaciju i oni dolaze u našu zemlju.

Dodatni troškovi

 Svakom poslodavcu to stvara dodatne troškove, no prisiljeni su na to.

– Svaka prilagodba ima svoje potrebno vrijeme. Radniku iz Indije otprilike je potrebno šest mjeseci za punu prilagodbu okruženju i najvažnije, proizvodnim procesima i organizaciji u koju dolazi. To vrijeme mi moramo biti spremni na izdvajanje novca i stoga to smatramo investicijom za budućnost. Stranim radnicima iz Indije jako je važna i prehrana, jer jedu isključivo hranu kao i u svojoj državi, pa od nas i u tom pogledu imaju punu podršku, jer osigurali smo im i kuhare iz Indije koji im pripremaju hranu na kakvu su navikli. Sa svakom novom grupom stranih radnika prilagodba je sve lakša. Zadovoljni smo i što su stranci izuzetno pozitivno i prijateljski prihvaćeni od strane naših radnika, jer u konačnici ta sinergija daje traženi rezultat i osigurava temelj za budući rast i razvoj – kaže čelni čovjek Požgaj grupe.

Tri godine u Hrvatskoj

Murary Kumaru Hrvatsku je došao prije tri godine ostavivši iza sebe u Indiji mnogočlanu obitelj.

– Uz mene i suprugu, u istom domaćinstvu živjeli su i moji roditelji te dva brata sa suprugama i djecom. A novac je u kuću dolazio na kapaljku, jer prilike za posao nije bilo. Govorim engleski i odlučio sam se na dolazak u Europu odnosno Hrvatsku. I zadovoljan sam. Ovo je lijepa i mirna zemlja, ljudi su ljubazni i želja mi je da i supruga dođe ovdje i zaposli se, pa da tu nastavimo život, a našima kod kuće novčano pomažemo koliko možemo – priča nam Murary.

Irfan Mohd

Satyam Bhatiatakođer je u Velikom Bukovcu tri godine, a za dva mjeseca pridružit će mu se i supruga.

– Na godišnji odmor u Indiju išao sam svake godine na mjesec dana. I supruzi i meni teško pada razdvojenost, pa smo odlučili da i ona dođe u Hrvatsku i da zajedno nastavimo raditi u ovoj tvornici. Ne tražimo puno, nego da budemo ovdje skupa, da oboje radimo i primamo plaću. Mnogi parovi u Indiji to nikad neće doživjeti, a da sam ostao, i mi bismo bili dio njih – iskren je Satyam. Osim indijske hrane, ova velika drvna industrija iz Velikog Bukovca stranim radnicima osigurava i smještaj. Za tu su potrebu kupili jedan veći objekt i u njemu izgradili sobe, kupaonice i već spomenutu kuhinju. I radnici tu provode većinu slobodnog vremena.

Članovi DVD-a i nogometnog kluba

U tvrtki doznajemo kako im od početka nude da se uključe u lokalni nogometni klub ili vatrogasno društvo, no za sada bezuspješno, jer oni iz Indije nisu došli sa željom za društvenim angažmanom, budući da su tamo svakoga dana morali naći način kako da svojoj obitelji osiguraju barem jedan topli obrok dnevno. Drugim riječima, svatko se tamo bavi samo svojim osobnim problemima i nisu navikli na zajednička druženja. Doznajemo i kako bi za ovaj posao u svojoj domovini bili plaćeni tek oko 200 kuna mjesečno, dok im ovdje, ovisno o radnom mjestu, plaća iznosi oko četiri tisuće kuna. To je za njih novac o kojem u Indiji ne bi mogli niti sanjati. I što je najtragičnije, teško da bi tamo ikada uopće i došli u poziciju da dobiju zaposlenje, pa makar i za takvu mizernu plaću. Mohd Irfanu Indiji je završio srednju školu i ovdje je operater na stroju. Kao takav ima i nešto veću plaću od naših drugih sugovornika, njegovih sunarodnjaka. Ne krije da mu je na početku bilo prilično teško držati korak s našim radnicima.

Murari Kumar

– Ovi su strojevi puno moderniji od onih na kojima sam učio raditi u Indiji. I tako sam dosta dugo zaostajao u brzini i spretnosti za njima. Ali trudim se, mislim da sam sad već kao i oni. Inače, želja mi je da se za nekoliko godina, nakon što dobijem ovdje boravišnu dozvolu, pokušam zaposliti u vašoj vojsci, da budem profesionalni vojnik. To mi je bila želja još u Indiji, ali nisam imao mogućnosti za to. Možda bih ovdje uspio – ističe Mohd.

No nisu svi indijski radnici ovdje zaposleni samo u pogonu. Jedan od njih je u Hrvatskoj već sedam godina, oženjen je Hrvaticom iz jednog obližnjeg grada, imaju djecu i već odlično govori naš jezik. A prošle godine dobio je i hrvatsko državljanstvo. Nažalost, u vrijeme našega boravka nije bio tu. No kazali su nam kako radi u uredu i rješava administrativne poslove vezane uz mirovinsko i zdravstveno osiguranje svojih sunarodnjaka, otvaranje računa u banci, odlazaka na poštu i nabavu namirnica za prehranu. Drugim riječima, obavlja logističke poslove koji olakšavaju boravak stranaca na našem području.

Borba za svakog radnika

A kada Indijci dođu u našu zemlju, za njih se počnu boriti i drugi potencijalni poslodavci.

– Imali smo nekoliko slučajeva da su, nakon što smo ih obučili za posao, radnici otišli u drugu tvrtku što nam, jasno, nije drago, zato bi bilo poželjno da se radna dozvola koju izdaje MUP veže isključivo za onog poslodavca koji i da zahtjev za njezino izdavanje. Jer investiranja u stranog radnika u početku njegova dolaska i rada su velika i priličan je gubitak kad jedna tvrtka to pokrije, a onda radnik odluči samostalno promijeniti radno mjesto. Smatram da bi naše zakonodavstvo tu trebalo obvezama jače vezati radnika za poslodavca koji je za njega ishodio radnu dozvolu – smatra direktor Požgaj grupe Nikola Požgaj, koja trenutno zapošljava 400 radnika od kojih 15 posto čine stranci.

Satyam Bhatia

Na kraju doznajemo i da svakoga mjeseca većinu svoje plaće odmah šalju u Indiju, jer su se, kako bi im neka tamošnja agencija uopće dala priliku da upoznaju potencijalne poslodavce iz Europe, morali zadužiti i po nekoliko tisuća eura. I tek kad odavde otplate sve dugove koji su iza njih ostali kao teret obiteljima, moći će početi i štedjeti.

FOTO Nikola Wolf

Facebook
Twitter
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI