Intervju sa Sinišom Kovačićem: “Virus nam je dao priliku da budemo bolji ljudi, ali svi smo podbacili.”

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Siniša Kovačić poznati je hrvatski novinar, urednik, svojevremeno i v.d. ravnatelja HRT-a, a odnedavno glavni urednik Hrvatske katoličke mreže. Rođen u Koprivnici, gdje je i napravio svoje prve novinarske korake, dosta brzo otisnuo se u Zagreb i krenuo graditi respektabilnu novinarsku karijeru. Gledatelji televizije najradije ga se sjećaju po brojnim zanimljivim i nagrađivanim reportažama te vođenju udarnog Dnevnika.

PL: Što je sve utjecalo na „zaokret“ u karijeri i odlazak s televizije? Koliko je u tome bilo osobne želje, a koliko možda zasićenja ili razočaranja aktualnim stanjem u svim, tzv. mainstream medijima?

Odluka nije bila ishitrena i često svjedočim kako sam baš primjer Božjeg djelovanja. Jer da mi je itko prije pet godina rekao da ću biti ravnatelj HRT-a, a onda da ću napustiti odličnu plaću i svjetla reflektora Dnevnika te se prihvatiti posla u crkvenim medijima, rekao bih mu da nije svoj, da me ne poznaje, da izmišlja. Ali vidite, Bog je kroz mene ispisao scenarije koje čovjek nije očekivao. Šokirao je mnoge, a meni dao jednu krasnu priliku. Iskustvo koje sam stekao kao dugogodišnji novinar, voditelj i urednik HRT-a, a onda i kao ravnatelj, dragocjeno mi je jer sam naučio promišljati društveno-političke procese, voditi iznimno velik sustav, brzo razmišljati, donositi odluke, nositi se s izuzetno velikom odgovornošću. Sav taj svoj profesionalni kapital unio sam u sadašnji posao na Hrvatskoj katoličkoj mreži sa željom da Hrvatska biskupska konferencija ima medije koje zaslužuje na korist vjernika u Hrvatskoj i svih ljudi dobre volje.

PL: Bili ste v.d. glavnog ravnatelja HRT-a, urednik, voditelj, novinar… Prošli ste praktički cijelu vertikalu pa ste prilično upoznati sa situacijom. Jesu li opravdane kritike na račun te kuće?

Dio kritika je opravdan, a dio je promašen jer se HRT često koristi kao instrument za političke obračune. I to se ponavlja, najviše uoči izlazaka građana na izbore. Neke bi stranke ugasile HRT, druge bi ukinule pristojbu, treće bi otpustile pola zaposlenika… A u pozadini se radi o nepoznavanju funkcioniranja sustava ili želji za upravljanjem javim medijskim servisom.

Gledatelji su uvijek u pravu, osim kada ne shvaćaju da HRT nije tu da podilazi njihovim željama i isključivo njihovim interesima, već mora štititi javni interes i proizvoditi sadržaje koji nisu komercijalni, a čija proizvodnja nije jeftina, kao što su dokumentarni filmovi, emisije o školstvu, znanosti, ekologiji ili kulturi. Nažalost, HRT se često paušalno ocjenjuje po kriteriju što je objavljeno u središnjem Dnevniku ili nije, odnosno čija je politička opcija dobila veću minutažu. HRT je primjerice za vrijeme lockdowna odigrao lidersku ulogu, poglavito na dan razornog potresa u Zagrebu, kada su svi zaposlenici pokazali koliki su profesionalci. Naravno, bude i propusta.

Osobno, nikada ne bih dopustio propuštanje prijenosa otvorenja Vukovarskog vodotornja jer je primjerice baš HRT 2016. godine na dan obilježavanja svoje dvije velike obljetnice 90 godina radija i 60 godina televizije organizirao koncert na Trgu bana Jelačića i donacijske telefone za obnovu Vukovarskog vodotornja. Inače, smatram da HRT mora biti predvodnik pluralizma u društvu, dopustiti drugo i drugačije mišljenje želi li promijeniti percepciju javnosti da je dirigiran medij i želi li sudjelovati u gradnji društva koje je uključivo. Na tom putu, ogledalo njihove relevantnosti bit će kvaliteta i neovisnost Informativnog programa.

“Sav taj svoj profesionalni kapital unio sam u sadašnji posao na Hrvatskoj katoličkoj mreži sa željom da Hrvatska biskupska konferencija ima medije koje zaslužuje na korist vjernika u Hrvatskoj i svih ljudi dobre volje.”

PL: Vjernici, pretpostavljam, u velikom broju prate vaše medije, dok drugi možda i nisu toliko upoznati s HKM-om. Što je i što radi „Mreža“, mogu li dio medijskog apetita tamo zadovoljiti i oni koji nisu praktični vjernici?

Katolički mediji imaju veliki potencijal jer imaju svoje specifičnosti koje ih odvajaju od drugih medija, i po sadržaju i po načinu obrade tih sadržaja. I baš zbog toga smo zanimljivi i onima koji nisu vjernici. Iako nam je primarni cilj širenje Radosne vijesti, evangelizacija u službi Katoličke Crkve, mi se trudimo putem naših medija – Hrvatskog katoličkog radija, Informativne katoličke agencije, portala i društvenih mreža Hrvatske katoličke mreže cjelovito informirati, povezivati vjernike i sve ljude dobre volje u njihovu djelovanju za sve što je dobro, lijepo i istinito.

PL: Uloga medija u kriznim vremenima poput današnjeg vrlo je važna, no čini se da se negdje na proljeće uslijed epidemije „izgubio kompas“.

Danas su ljudi u velikim nevoljama i imaju brojne potrebe. Kada samo pogledate listu poreznih dužnika, u njima vidite brojne nesretne sudbine. Kada sam preuzimao i dužnost glavnog urednika Hrvatskog katoličkog radija, uveo sam da se svakoga dana u 15 sati moli kratka krunica Božjeg milosrđa za brojne nakane koje tijekom dana pristižu u redakciju sa svih strana. Kroz te SMS poruke, pozive i pisma naših slušatelja, vidite koliko je ljudi u potrebi, koliko je patnje i boli oko nas. Uz brojne bolesti, najveći je problem ovisnost o kocki, drogama i alkoholu i nemoralnom načinu života.  Korona-kriza za sve nas nova je situacija. S jedne strane imate izvanredne vijesti, novosti i odluke svaki dan, s druge strane, znate da možete informacijama pogubno utjecati na psihu i ponašanje kod publike. I tu smo svi podbacili. Trebali smo naći način kako relaksirati ionako tešku i neizvjesnu situaciju. To je u Zagrebu čak i bilo moguće do trenutka jakog potresa i onda serije manjih. Nakon potresa, kolektivno pamćenje Zagrepčana više nije isto. Uz to, frustrirajuće je bilo ograničavanje kretanja građana bez adekvatnih propusnica. Virus nam je osvijestio koliko smo međusobno ovisni jedni o drugima i kako nema povlaštenih, ali nam je dao i novu priliku da budemo bolji ljudi. Apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua apelirao je nedavno da bismo svi mi u medijima trebali „pokazati šumu koja raste, a ne samo stablo koje padne.“ Zaista, smatram da je sada pravo vrijeme da to počnemo i činiti.

PL: Nekad su javno mnijenje kreirale ugledne tradicionalne tiskovine, radio i televizija, a danas su „palicu“ preuzele društvene mreže i internetski portali. Kako komentirate trendove?

Smisao postojanja medija i društvenih mreža je informiranje ili vođenje dijaloga. Voditi dijalog s onim koji misli isto kao i mi je beskorisno jer ne donosi nikakav rast. Potrebno je biti kadar staviti se u tuđu kožu i pokušati razumjeti i drukčija stajališta. Mi često, zahvaljujući dojmu i lajkovima na društvenim mrežama, živimo virtualne živote i vrlo lako ostajemo ukorijenjeni u svojim predrasudama, namećući svoju istinu. Kada budemo spremni samo ponuditi svoju istinu, moći ćemo reći da smo slobodni, i kao građani, i kao dionici javnosti.   

PL: Vjernicima zasigurno teško padaju epidemiološke mjere, svojevremeno se nije smjelo u crkvu, na sprovode, vjenčanja, a danas ipak da, ali pod „restrikcijama“. Kako vi kao „insajder“ gledate na cijelu situaciju?

Vjernike je teško pogodila ponajprije nemogućnost, a kasnije ograničenost euharistijskih slavlja s narodom, pa je Hrvatska biskupska konferencija putem Komisije Iustitia et pax (pravda i mir) pozvala na razboritost i poštovanje zdravstvene struke, javnu podršku radu Stožera civilne zaštite, kao i svih zdravstvenih djelatnika koji podnose najveći teret korona-krize. Dio javnosti sklon širenju teorija zavjere, panike, negiranju osobne odgovornosti i zanemarivanju prava drugih na zdravlje, pokušao je manipulirati Crkvom.

PL: Sigurno pratite i zbivanja u i oko našeg koprivničkog Sveučilišta Sjever. Što mislite o smjeru u kojem se ono razvija i koliko takva „priča“ znači za jedan grad poput Koprivnice?

Sveučilište Sjever jedna je od najljepših znanstvenih priča koja se dogodila sjeverozapadu Hrvatske i koja je sigurno utjecala na ostanak brojnih mladih ljudi u našim krajevima. Život je posao cjeloživotno učenje, a kada vam se to omogućuje u „vlastitom dvorištu“, to je onda posebna privilegija. Volio bih kada bi u budućnosti u sinergiji Sveučilišta i gospodarstva došlo do razvoja posebnih sveučilišnih programa koji bi mladim ljudima po završetku studiranja jamčili dobro plaćeno sigurno radno mjesto i mogućnost napredovanja. Svjestan sam da je to za sada utopijsko razmišljanje, ali objektivno promatrajući radnu energiju novog-starog rektora Marina Milkovića i potencijal koji gospodarstvo ovoga kraja ima, realizacija ne bi trebala biti problem.

“Sveučilište Sjever jedna je od najljepših znanstvenih priča koja se dogodila sjeverozapadu Hrvatske i koja je sigurno utjecala na ostanak brojnih mladih ljudi u našim krajevima.”

PL: Ove ste godine doktorirali, predajete na jednom zagrebačkom veleučilištu, no možda se i vas jednog dana opet vidi u Koprivnici u ulozi profesora?

Zaista imam razloga izjaviti nikad ne reci nikad. Za sada, supruga i ja imamo poslove i situacije koje nas vežu za Zagreb. No, kako ona već godinama dodatno radi u Križevcima u jednoj privatnoj stomatološkoj poliklinici, ubuduće bismo dio puta mogli ponovno voziti zajedno. Šalim se, tko zna…

Koprivnica je idealan grad za mlade obitelji, perspektivan, vjerojatno uskoro napokon i povezan brzom cestom sa Zagrebom, tako da mi je uvijek drago doći doma i prošetati se gradom ili popiti kavu. Evo otkrit ću Vam nešto – supruga, kći i ja vjerni smo već drugo desetljeće Dragi Vazdaru i njegovim sinovima. Nije nam problem iz Zagreba doći u Koprivnicu po vrhunsku optičarsku uslugu. Ovo namjerno spominjem jer želim razbiti mit o tome da je izvan Koprivnice sve bolje nego doma i želim potaknuti sve da svojom izvrsnošću rješavaju i druge komplekse male sredine, kompleks manje vrijednosti.

PL: Papa Franjo, valjda se možemo složiti, nije konvencionalni crkveni poglavar na kakvog smo navikli. Često se ipak njegove riječi izvrću ili uzimaju iz konteksta. Kako na njega i njegovu crkvenu politiku gleda hrvatski kler, a kako vi kao praktičan vjernik?

Hrvatski kler, kako vi nazivate biskupe i svećenike, zavjetovali su se na poslušnost svojim poglavarima, tako i Svetom Ocu Franji. I tu nema senzacije. Mi smo narod koji ima snažan identitet, ponosan je na svoju prošlost, ali je duboko ranjen ratovima, nepravdama i podjelama, posebno nakon Domovinskog rata. I tu Crkva od vjernika traži snošljivost i opraštanje jer istina je jedna, ali je percepcija istine različita, ovisno o točki promatranja. I na tu revoluciju u tumačenju Evanđelja papa Franjo neprekidno i neumorno poziva cijeli svijet – da opraštamo kao što i mi sami želimo da nam bude oprošteno te da ljubimo tuđu zemlju kao što ljubimo svoju.

PL Kad ste ovdje može vas se vidjeti na misi u „svojim“ Močilama. Dojam je da ipak ljudi u manjem broju odlaze u crkvu, i broj civilnih brakova polako sustiže one crkvene…

Jačanje kulta komfora i lagodnoga života, trka za materijalnim, dostupnost svega što trenutno odgovara na ljudske potrebe, hrani ga umjetnim (samo)zadovoljstvom, a zapravo ranjava sigurno nije Križ koji nam obećaje Crkva. Svatko sam za sebe mora odlučiti želi li prepustiti Duhu Svetom da upravlja njegovom vjerom ili slušati isprazne životne filozofije. Vjera je dar, nadnaravno iskustvo Boga, a ne nečije mišljenje. A ako nam je cilj život vječni, onda moramo osvijestiti da ćemo do toga cilja jedino doći putem Križa koji istovremeno simbolizira i patnju i radost. Sve drugo je gluma, bijeg od hrabrosti i odgovornosti.

FOTO Privatna arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI