Istina je, Pucar je za sobom ostavio rekordnu dobit, ali i rekordno niske radničke plaće

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše: Mladen Švaco, glavni urednik Podravskog lista

U vrijeme kad je najveća koprivnička tvrtka nazvana Podravkom, Podravka je bila sinonim za vrijednu i skromnu žena žuljevitih ruku koja je živjela od teškog rada na zemlji, štali, vinogradu i kuhinji, ali i vodila brigu o svojoj djeci zbog koje joj se nije bilo teško ničega odreći. Bolji život njezine djece bio je motiv i razlog zbog kojeg je Podravka mukotrpno radila, šutjela i trpjela. Na temeljima tog podravskog pogleda na život, podravskog odnosa prema radu i potrebe da se djeci osigura bolji život i sigurnija budućnost, nastala je Podravka, i danas najveća koprivnička, a do prije dvadesetak godina i najveća hrvatska prehrambena kompanija. Gradilo se, radilo, pomagalo, šutjelo i sve je imalo smisla. Otvarala su se nova radna mjesta, zapošljavala se djeca zadovoljnih radnika, a kako je rasla Podravka, s njom je rasla i Koprivnica u kojoj su se gradile škole, vrtići, stambena naselja. Podravka je rasla kao kompanija sa srcem, i to onim radničkim, podravskim srcem koje je u svojoj skromnosti svakog prihvatilo i svakom pomoglo.

Onda je došao rat. Podravka ga je, za razliku od mnogih, preživjela i u njemu pomagala svima kojima je u razrušenoj zemlji trebalo pomoći. Onda je došla privatizacija i političari s juga koji su prerasli koprivničke političare i koji su shvatili da je Podravka prerasla Koprivnicu. Onda su o njoj i u njoj počeli odlučivati oni kojima, kao Podravcima, odricanje, skromnost i šutljivost nisu karakterne osobine i način života. Onda je Podravka prestala rasti, onda su radnici osjetili da srce njihove kompanije ne kuca više za njih i njihov grad, i da za njihovu djecu u Podravci više nema dobro plaćenih radnih mjesta. Od onda lokalni političari odlaze u Zagreb i mole da se i do Koprivnice napravi nova cesta i da se barem Podravku ostavi na upravljanje Podravcima.

Prošle godine shvatili smo da nam je sigurnije živjeti s poznatim zlom nego u nepoznatom tražiti dobro. Unatoč koroni, uspješno smo odradili izbore, ali nam je propalo i predsjedanje Vijećem Europske unije i turistička sezona, ali i ono najstrašnije, tlo pod nogama, prvo u Zagrebu, pa pred kraj godine u Banovini, nedaleko od Siska, grada veličine Koprivnice, koji je nekad imao rafineriju i željezaru i bio jedan od gradova s najrazvijenijom industrijom u državi, ali to je bilo nekad. Kao da nam korona nije dovoljno promijenila živote, potresi su nam u život donijeli nove strahove. Strahove od nepoznatog i nepredvidivog, strahove o kojim do sada nismo uopće razmišljali, a oni su ipak do nas došli toliko brzo i toliku blizu da smo ih morali prihvatiti kao nešto na što moramo računati do kraja života. To je bila godina u kojoj smo bolje upoznali kakav je život najboljeg čovjekovog prijatelja, psa. Morali smo biti u kućici ili na lancu, još se ni danas ne smijemo približavati drugim ljudima niti ulaziti u tuđa dvorišta, kavu pijemo stojeći na hladnoći, nosimo „brnjice”, a uskoro će nas i cijepiti. Takve se nesretne godine mladi niti ne sjećaju, a stariji kažu da takvog jada nije bilo još od rata.

Te i takve 2020. godine Podravka je ostvarila rekordnu dobit od više od 200 milijuna kuna, a njen predsjednik Pucar teško bolestan ispratio ju je u koprivničkoj bolnici u kojoj je i preminuo 6. siječnja. Podravka je tako u ovu godinu ušla bez predsjednika. Predsjednika koji je iz sebe ostavio rekordnu dobit,  rezultatima zadivljenu javnost, ali i nezadovoljne radnike od kojih njih gotovo 45 posto ima plaću manju od 4,5 tisuće kuna. Nezadovoljstvo niskim plaćama ublažavalo se isplatama neoporezivih, prigodnih nagrada radnicima, ali one nisu bitno utjecale na činjenicu da je prosječna  plaća isplaćena u Podravci daleko od onog što dobije radnik u proizvodnji ili fakultetski obrazovani podravkaš bez famoznog menadžerskog ugovora. Dioničari mogu biti zadovoljni zbog visoke dobiti, ali i nezadovoljni jer u mandatu ove Uprave nije bilo niti značajnijih investicija niti, osim velikih najava, bilo kakvog preuzimanja. I tako ćemo ove godine birati čelne ljude županije, gradova i općina,  ali i dobiti novog predsjednika Podravke, stvarnog gazdu naše prometno izolirane doline. Ali njega ne biramo, njega biraju drugi, oni koji ne žive među nama iako o njemu, kao o nikome drugome, ovisi kako će se i tko će u Koprivnici kako živjeti. O njemu ovisi čija će djeca sjediti u parku, a čija u kafiću, čija će nakon fakulteta na posao putovati u Zagreb ili Međimurje, a čija će imati pristojnu plaću u Podravci, hoćemo li ili nećemo imati nogometnog prvoligaša, hoće li nam na trgu pjevati Tonči Huljić ili Tragovi, hoće li se Čokolino raditi s mlijekom ili mlikom, i tako unedogled.

U Zagrebu se već tjednima lobira i razgovara o imenu novog podravskog gazde, onog koji će idućih godinu dana, do isteka mandata ove uprave, biti novi predsjednik Podravke, i koji bi, bilo bi logično, za godinu dana dobio novi petogodišnji mandat. Hoće li oni koji o tome odlučuju odabrati nekog koji će kompaniji sa srcem vratiti to srce, nekoga pod čijim će vodstvom Podravka opet postati najveća prehrambena kompanija u Hrvatskoj, nekoga čija se djeca igraju na koprivničkim ulicama i idu u koprivničke škole, nekoga koji zna raditi, ali i živjeti za svojim gradom i Podravkom, ili nekog koji će odgovarati nekom zagrebačkom lobiju ili visokoj politici?  Hoće li ti koji odlučuju pokazati poštovanje i vratiti dostojanstvo lokalnoj zajednici i radnicima čiji su roditelji stvarali Podravku, ili ćemo dobiti predsjednika koji će ganjati dobit, bonuse i novi mandat, a radnici iz Podravine i dalje će u sve većem broju putovati u Međimurje u potrazi za bolje plaćenim radnim mjestima. Izbor predsjednika Podravke nije samo to, on je poruka koju državni vrh šalje Podravcima i podravskim političarima i iz nje se jasno iščitava koliko su im bitni i Koprivnica i Podravina, ali i kakav je status i stvaran utjecaj podravskih političara u Zagrebu. Kakva će biti ta poruka, vidjet ćemo najvjerojatnije već do kraja mjeseca.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI