Ivan Jambor: Kod naših sudaca najveći je problem selekcija

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Ivan Jambor bivši je nogometni sudac iz Koprivnice, poznat i šire od svoga grada. Mnogi ga pamte i kao djelatnika Podravske banke. U razgovoru za Podravski list rado je prokomentirao aktualne sudačke teme i dileme, a morali smo spomenuti i njegova sina Nikolu, profesionalnog nogometaša koji je trenutačno u Portugalu.

– Moja sudačka karijera počela je prekasno. Sudački ispit položio sam kao ‘starčić’ od 34 godine, i to je bilo prekasno za bilo kakva napredovanja. Bez obzira na sve, ipak sam nekako uspio doći u konkurenciju za listu Prve HNL, ali su me prijatelji i dobronamjernici odvratili od toga govoreći da nije to za mene jer postoji kvalitetniji kadar… Pet-šest godina bio sam na B listi Druge HNL, dakle mahač iliti pomoćni sudac. Da sam bio glavni, onda bi karijera bila drugačija – smatra Jambor.

Kao i većina prijatelja iz mladosti, igrao je nogomet. Potom je počeo raditi s djecom u Reki, ali se prebacio u suce.

– Moje suđenje u županiji i ovim nižim ligama? To ocjenjuju i procjenjuju oni kojima sam sudio. Bilo bi nekorektno sad obezvrijediti sve što se dogodilo kroz moj sudački poziv, ali možda bi bilo bolje da sam izabrao drugu stranu nogometnog sporta, a to je trenerski poziv, odnosno rad s mladima, što me u danom trenutku najviše oduševljavalo.

Kakva je kvaliteta suđenja u HNL-u danas?

– Ocjena suđenja u Hrvatskoj je zadovoljavajuća, bez obzira na sve. To je nekakva zlatna sredina između onog što svi mi koji volimo nogomet očekujemo i onog što nam netko prezentira. Možemo li više? Možemo! Mišljenja sam da je selekcija problem u sudačkoj branši, ne samo u saveznom rangu, nego i na županijskoj razini. Selekcija, odnosno utvrđivanje kriterija prema kojima netko ima pravo na napredovanje prema Prvoj ligi i međunarodnim listama.

Je li VAR pomogao ili odmogao boljitku nogometa? Kako ga još bolje iskoristiti?

– VAR je savršena tehnika, ali su radnici koji rade na VAR-u sporni. ‘Tragedija’ je u tome što su s obje strane suci. Znači, nešto ne štima. Za usuglašavanje jedne sudačke odluke koje traje pet ili 10 minuta, nekoga bi trebalo kazniti. E sad, možemo se vratiti na to kakva su to pravila igre kad stručnjaci tako dugo analiziraju neku pogrešku, ili nešto što se dosuđeno na terenu. Same promjene Internacionalnog boarda možda su doprinijele tom kaosu na nogometnim terenima.

Možda je najviše prijepora oko igranja rukom. Kakav je vaš stav?

– Dok čujete objašnjenja ”ruka uz tijelo, malo odvojena, ruka koja povećava volumen tijela, ruka iznad glave, ruka koja brani lice”, bla, bla, bla, onda se donose svakakve odluke. Ide analiza kroz VAR, i opet je odluka vrlo sporna, diskutabilna, i uvijek netko ima primjedbu. Za mene i za prave suce, jer i oni moraju biti talentirani, smatram da se treba vratiti samo namjerno igranje rukom. No, da bi se to utvrdilo na terenu, potrebni su pravi suci. Ova pravila vrijede za one koji vole takav ‘čušpajz’ događanja na terenu gdje donose odluke koje nekome odgovaraju. No, mislim da to neće biti prihvaćeno, jer kad je nešto čisto, kad je namjera, to se vidi…

Lome se koplja i oko zaleđa, onih milimetara koji često presuđuju kad se uključi VAR?

– Prosto je nevjerojatno da je netko donio odluku da su dva igrača metar u suparničkoj polovici terena i da se napadač kažnjava jer je ramenom ili dijelom glave, dva-tri centimetra, bilo u zaleđu. Nevjerojatno je da je taj koji je donio ta pravila ne razumije suštinu nogometne igre i sporta uopće. Ta dvojica, obrambeni i navalni igrač, za njih je bitan samo položaj stopala, jer oni moraju trčati još 40 metara… Sad se razmatra i uvođenje privremenog isključenja. Prođe li, bit će to dodatni kaos…

Jambor u sudačkim danima

Hoće li Hrvatska uskoro imati svog suca na nekom velikom natjecanju?

– Mislim da zasad ne. Ako je neprirodna selekcija nečega, ona vodi do limita. A ako svijetu nudimo limitirane suce, teško ćemo se uhvatiti u koštac sa suđenjem na velikim natjecanjima. Još davno sam govorio o terminu ‘hrvatsko suđenje’, a sad imamo i ‘hrvatski VAR’. Radi našeg shvaćanja i primjene pravila igre, mi ne možemo biti konkurentni pravim sucima, jer kod naših procjena prekršaja, namjere, grube igre ili intenziteta, nevjerojatno ‘plivamo’…

Sin Nikola vam je u Portugalu, potpisao je za novi klub Moreirense nakon Rio Avea. Jeste li zadovoljni razvojem njegove karijere?

– Puno toga je o Nikoli napisano. Da se ne ponavljam, reći ću samo da sam sretan što je potpisao dok je još bio u fazi rehabilitacije, da je našao novi klub i mogu samo reći da želim da jednu sezonu odigra bez ikakve ozljede. Onda ćemo moći pričati dalje.

Mnogi se pitaju zašto je tako mlad otišao van?

– Ne bih o tome, ne bih se vraćao na to. To je prošlo svršeno vrijeme i tu ne možemo ništa promijeniti.

Kako vam je ovako s distance pratiti njegovu karijeru?

– Naravno, uvijek u tom dijelu postoje emocije, to je normalno, svatko na svoj način doživljava svoje dijete, od malih nogu nadalje. Mogu reći da sam u cijeloj toj priči zasad zadovoljan.

Slaven Belupo se sad okrenuo mladima. Kako to komentirate, može li iz toga ispasti nešto dobro za klub, ali i za našu djecu iz Škole nogometa?

– Teško mi je govoriti o Slavenu sada, ne bih želio biti mudrac koji pametuje i kad treba i kad ne treba. Iz Slavenove uprave otišao je popriličan broj ljudi. Direktor je mlad čovjek, kako će se on snaći, kako će posložiti priču, to ćemo vidjeti. Želim mu da uspije, ali bih upozorio da ne trebamo previše očekivati od naše djece, da ne bi netko mislio da preko noći možemo instalirati pet-šest mladih igrača i reći da se Slaven oslanja na domaće. To je dug put, ali možemo vjerovati da će biti bolje. Jer, budimo pošteni, nogometna razina ti je onakva koliko imaš novca. Financije odlučuju o svemu, nažalost, to su te tržišne utakmice u kojima ne možeš složiti ekipu i dovesti kvalitetne igrače ako nemaš dovoljno novca, nego roster popunjavaš s igračima koji su bez ugovora, koji su najjeftiniji, praktički dogovaraš samo plaću. To je taj detalj koji najviše ide nauštrb mladih igrača. Među onima koji dolaze ima kvalitetnih igrača. Nisu to neke visoke razine, ali su za naš klub dobre. Želim im svima da uspiju, lijepo je da su dobili priliku, ali realno je jako teško očekivati neki veći broj.

Kako provodite slobodno vrijeme?

– Kad su prave tekme, znam gledati i dvije-tri istodobno. To je ljubav prema nogometu koja nikad neće prestati. Puno čitam, i to knjige različite tematike. Sviđa mi se Osho, recimo njegove Jutarnje kontemplacije, pa profesorica Mirjana Krizmanić. Baš sam nedavno pročitao Doktrinu šoka od Naomi Klein. Volim pročitati i kolumne nekih novinara. Puno hodam, bicikliram, volim pogledati bilo koju predstavu Kerekeš teatra jer su posebno simpatična družina. Naravno, tu je i druženje s prijateljima, to su moji kompići uz kavu i analitičari, to je neiscrpno vrelo tema – smije se Jambor.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Vjekoslav Vučeta više nije trener Picoka

Vjekoslav Vučeta više nije trener đurđevačkog Graničara. Uprava Graničara i Vučeta sporazumno su raskinuli suradnji, a momčad će privremeno voditi pomoćni trener Krešimir Maronić. -Momčad

Tenis: Koprivničanci odlični u Daruvaru

Proteklog vikenda u organizaciji Teniskog kluba Daruvar održan je Regionalni masters za dječake i djevojčice do 10 godina. U konkurenciji dječaka boje Teniskog kluba Koprivnica

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI