Ivan Pal: ‘Mojih uspjeha ne bi bilo da ne živim u ovoj sredini.’

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Dobitnik ovogodišnje nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora Matija Ljubek za životno djelo je Koprivničanac Ivan Pal. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih  osoba u javnom životu u grada Koprivnice, ali i šire. Slavu je stekao kada je s legendarnim Josipom Šojatom 1996. godine RK Podravku doveo do naslova Lige prvakinja, nakon što su godinu prije stigli do finala. Ipak, Ivan Pal bio je i još uvijek je mnogo toga. Nastavnik tjelesnog, ravnatelj Obrtničke škole, dožupan Koprivničko- križevačke županije u dva mandata, a sad obnaša funkciju predsjednika Gradskog vijeća Grada Koprivnice.

PL:  Kakav je značaj ove nagrade za Vas osobno?

Nagrada mi znači puno, to mora značiti svakom čovjeku. Ja sam znao da sam nominiran, jer me nominirala Zajednica sportskih udruga grada Koprivnice. Velika je čast zapravo biti nominiran, ali se nominaciji nisam niti nadao jer je teško zadovoljiti kriterije.  Koprivnička Zajednica odlučila je nekoga nominirati, jer već pet ili šest godina nikog nisu imali i odluka je pala na mene. Bila mi je tada velika čast, ali ni na primisli mi nije bilo da bih nagradu mogao dobiti, jer konkurencija ipak velika. Prolistao sam malo tko je unazad desetak godina osvojio nagradu i to su sve zapravo ljudi koji su ostavi duboki trag. Radi se o  vrhunskim sportašima, trenerima ili drugim zaslužnim pojedincima. Ta nagrada jako velikim dijelom pripada ovoj sredini. Sve te zasluge prođu kroz jednu osobu ili instituciju ili klub, tako je i u mom slučaju. No kada bih otkinuo samo mali dio bronce od nagrade, za sve one koji su za nju zaslužni, ne bi mi bilo dosta za sve. Dakle, želim reći da sam ponosna na nagradu, ali da ona pripada cijeloj zajednici. Upravo zbog toga zalažem se da mi u koprivničkoj Zajednici sportova ove godine ne idemo u klasičnu podjelu nagrada za sportaša godine, jer u ovoj godini zbog epidemije, primjerice, rukometašice Podravke nisu završile prvenstvo, nisu mogle završiti ni Europski kup, a takvih je slučajeva bilo mnogo. Sada razmišljamo da ove godine podijelimo dvije ili tri nagrade djelatnicima za dugogodišnji rad i ozbiljno razmišljamo da se jedna posebna nagrada dodijeli kompaniji Podravci, jer u Hrvatskoj ne postoji tvrtka koja „drži“ dva profesionalna kluba i to ne od danas do sutra, nego već godinama.

PL: Niste nikad otišli iz Koprivnice, a zasigurno je bilo ponuda?

Tu je nastavak te priče. Kad sam bio trener, bio sam direktor škole te su meni i Ministarstvo i lokalna zajednica omogućili da budem i u školi i da se ozbiljno bavim strukom, odnosno sportom.

Za klub je bilo prihvatljivo da budem pomoćnik, a i meni je to dobro odgovaralo, jer sam se stvarno mogao posvetiti struci i raditi u struci u dogovoru s ljudima koje sam dugo godina znao i bio dobar s njima. Imao sam puno ponuda da nekud odem, no to je bila moja zadnja opcija. Hrvati su tada bili na cijeni. Moja zadnja ponuda bila je 2003. godine kad sam odlazio iz Podravke, upoznao sam se s jednim Dancem koji je imao agenciju za igračice/trenerice te me je stalno nagovarao da dođem u Dansku kako bih vodio neki klub, nudio mi je klub Kopenhagen, i uvjeti su bili odlični. Supruga i ja malo smo porazgovarali o svemu, ostati ili otići, razmislio sam da prvak Europe više neću biti, financijski bismo zarađivali sigurno više nego u Hrvatskoj, no više bismo i trošili, tako da smo ipak odlučili ostati tu.

“To što kompanija Podravka radi za koprivnički sport, to ne radi nitko u Hrvatskoj. Treba im skinuti kapu do poda.”

PL: Mnogo toga ste napravili u sportu, no što biste izdvojili kao najznačajnije?

Zasigurno svi očekuju odgovor da je to bilo osvajanje naslova prvaka Europe s Podravkom, a naravno da je to jedna od najsvjetlijih točaka u mojoj karijeri. No, meni je možda najveće dostignuće moj doprinos lokalnoj zajednici kroz sport, formiranje Male sportske škole, koja funkcionira 22 godine i to mislim da funkcionira samo kod nas. Dali smo i preporučili taj model i u druge sredine, no nigdje to nije funkcioniralo, jer nisu imali potporu, kao mi na županijskoj razini. Sada nema općine u našoj županiji koja ne radi kroz Županijsku zajednicu.

PL: Smatrate li da Grad Koprivnica dovoljno skrbi o svojim, dakako amaterskim, sportašima?

 Jako sam zahvalan ovoj sredini, formirali smo gradsku i županijsku zajednicu. Duboko sam uvjeren da smo mi najorganiziranija gradska zajednica u Hrvatskoj, koja točno ispunjava ulogu koji joj je zakon dao.

Prije više od godinu dana, gradonačelnik Mišel Jakšić i ja bili smo u Tuzli, pa je tamo bila i zamjenica gradonačelnika Grada Osijeka. Tada smo razgovarali o Zajednici, pa je osječka zamjenica gradonačelnika rekla kako oni u Osijeku ne mogu utjecati na priču i djelovanje Zajednice, već su samo dužni novac stavljati u Zajednicu, jer je to tako zakonski predviđeno. Pola tog novca ode u Nogometni klub Osijek, profesionalni pogon, dok kod nas to nije tako, jer grupa Podravka sponzorira Slaven Belupo i  RK Podravku, a naša Zajednica 14 ili 15 godina pokriva djelovanje Male sportske škole. Što kroz financiranje korištenja objekata, što samim novcem i to je velika stvar. Ja zapravo ne poznajem neki  grad u Hrvatskoj veličine Koprivnice, pa i veći, koji ima toliko sportskih dvorana koliko ih imamo mi, a korištenje tih dvorana nitko ništa ne plaća. Moram napomenuti da je važnu ulogu u tome imao Zvonko Mršić, on je bio presudan da se taj model postavi. Veliku zaslugu imao je i pokojni Josip Friščić, kao i bivši pročelnik u Gradu Mladen Antolić. Također moram pohvaliti i rad sadašnje gradske uprave na čelu s Mišelom Jakšićem. Oni su premašili sva moja očekivanja, koja nisu bila niska.

“Uvijek mi je bilo lijepo raditi u školi, zapravo o ravnateljstvu nikad nisam ni sanjao, ali se i to zapravo dogodilo.”

PL: Bili ste u RK-u Podravka u vrijeme najvećih uspjeha. Sad imamo jednu neobičnu ‘simbiozu’ u kojoj je Grad vlasnik, ali tvrtka Podravka kao sponzor vuče glavne poteze. Smatrate li da RK Podravka ide u dobrom smjeru, kako komentirate učinjeno u posljednje dvije-tri godine?

To što kompanija Podravka radi za koprivnički sport, to ne radi nitko u Hrvatskoj. Treba im skinuti kapu do poda, jer to već tako funkcionira 30-ak godina i to je sjajna stvar. Uspoređivati je jako teško, ali zašto? Zato što u ono doba kad je Podravka bila top u Europi, bila je konkurencija među četiri-pet ekipa. U tom periodu nije bilo tako puno klubova u Europi koji su bili postavljeni na taj način kako je bila postavljena Podravka, ona je preslikala modela Hipa. Taj klub godinama je bio prvi koji je na taj način bio postavljen i oni su jedini tako mogli skinuti kijevski Spartak, a oni su pak bili nešto drugo, iz područja čitavog Sovjetskog saveza skupljali su sve igračice iz Rusije, Ukrajine i zapravo dosta igračica kod nas bile su iz škole kijevskog Spartaka (Irina Maljko, Valentina Zubko, Viktorija Garnusova). Podravka je preslikala taj model, zapravo, našla se grupa ljudi u Podravci koja je našla marketinški interes. Takav model prvenstveno su osmislili Zvonimir Pavlek i Krešimir Mulvaj, Bolto Špoljar bio je operativna osoba u tom modelu i napravili su to što su napravili.

Danas je nešto drugačije, danas model Hipa, odnosno vrhunsko profesionalnih klubova ima mnogo više, a oni imaju mnogo više novca od RK-a Podravka. Radi se o 30 klubova u Europi, zapravo, pola mađarske lige postavljeno je jače od Podravke, kao i Rumunjska liga, pa su tu dva-tri francuska kluba, pa dva-tri njemačka kluba, španjolski klubovi koji imaju jake sponzore, dakle, to je teško za uspoređivati. No, sve u svemu, to što Podravka daje, to je čudo, ali kad bismo htjeli sustići sve te klubove, budžet bi itekako trebao biti duplo veći, to je moja procjena. Isto tako, u ono vrijeme Hrvatska ženska rukometna liga bila je mnogo jača i Podravka je na domaćem tržištu igračica mogla skupiti odličnu ekipu. Sada to ne može jer su se ugasili nekad moćni ženski rukometni centri.

PL: Koliko je Slaven Belupo značajan za promociju Koprivnice kao grada i kako komentirate rezultate koje ostvaruje posljednjih sezona (šesta-sedma mjesta)?

 Slaven Belupo također je promocija za Koprivnicu, to je velika stvar. Slaven Belupo se prati i velika je promocija za naš grad, zapravo, po mom mišljenju, to je i velika promocija za kompaniju, makar sam laik. Imidž kompanije je što drži veliki sport u malome gradu koji kroz godine vuče stotine klinaca koji su bili na nogometnom igralištu, a nisu bili pred računalom i to je velika stvar i nema zapravo novca kojim se to može platiti i riječi zahvale kojima se to može reći. Uvjeti se stalno mjenjaju, moja je velika želja da se drži što kvalitetetniji odnos s tvrtkom Podravkom što se tiče sporta, tako da nalazimo najkvalitetnije modele, jer grad ima velika ograničenja što se tiče financiranja profesionalnog sporta. No kroz objekte i mnoge druge stvari uvijek ima mogućnosti za napredak, ali se samo treba dogovarati. Siguran sam da bi svi bili nesretni kada Podravka ne bi pratila vrhunski sport u gradu, a isto tako da grad kaže da ga za to nije briga, to ne bi bilo nikako prihvatljivo. To što imamo mi nema nitko. Evo na primjer Čakovec, gdje je tamo sport, tamo ga nema, imaju mali ženski rukometni klub. U Nedelišću je klub gimnastike, onda Varaždin koji je ekonomski jak grad ista priča, nemjerljiv je s nama što se tiče sporta.

PL: Radili ste u sportu, obrazovanju i sada ste u politici. U kojim je sferama najljepše, a u kojima najizazovnije raditi?

 Meni je najljepše bilo u školi, studirao sam da bih radio u školi, to je bio moj odabir – nastava, a poslije te život svakamo odvede. S vremenom sam otišao na specijalizaciju za rukomet, jer sam rukomet i igrao na nižoj razini u Koprivnici. Otišao sam na specijalizaciju za rukomet iako je bilo profitabilnije uzeti rekreaciju, no uzeo sam rukomet ne razmišljajući da ću biti u Podravki. Uvijek mi je bilo lijepo raditi u školi, zapravo o ravnateljstvu nikad nisam ni sanjao, ali se i to zapravo dogodilo.

Kad sam profesionalno otišao u politiku, odnosno za zamjenika župana, toga trenutka sam već 18 godina bio ravnatelj škole. Bio sam sit škole, ali i škola mene. Nakon završenog mandata ravnateljstva otvorila mi se mogućnost odlaska u Županiju, a do toga je došlo jer sam bio član HSS-a od 2000. godine. U stranku sam ušao zato što smo procijenili da nećemo uspjeti napraviti novu školu ako netko od nas ne bude u politici i tako je mjesto pripalo meni, jer me je pokojni Josip Friščić mnogo puta zvao u  HSS. Onako kako ja gledam, politika bi trebala biti medij kroz koje čovjek može napraviti dobre stvari, a to što smo mi u Hrvatskoj napravili od politike to je neka druga priča te sada malo drugačije gledam na tu priču nego 2003. godine izašao sam iz profesionalnog sporta. U ono vrijeme bila je velika ekspanzija, gradila se škola u Križevcima, pa dvorana u Đurđevcu, dvorana u Novigradu Podravskom bila je pred završetkom, znači, znao sam kakvi su planovi za dalje, a bila je tu i Obrtnička škola.

Na kraju, zbog čega mi je najviše žao i što smatram svojim neuspjehom, je to što tada nismo napravili novu zgradu Obrtničke škole. Niz okolnosti nije nam išao uz ruku, bilo je puno objektivnih problema. Dva mandata u politici gurali smo uspješno i dobro, a onda je Darko Koren izašao iz HSS-a, ja sam ostao u HSS-u. Politički smo se razišli, a osobno ostali dobri, to želim svakako naglasiti i iznimno sam zadovoljan našom suradnjom. Nakon toga meni je bilo ponuđeno da budem predsjednik Gradskog vijeća, velika mi je čast i zahvalan sam što sam u Gradskom vijeću izabran jednoglasno. Tu sam iznimno zadovoljan, možda će si to netko drugi drugačije protumačiti, ali neka to svatko shvati kako želi. U ove četiri godine gradonačelnik i njegovi suradnici odlično funkcioniraju. Imao sam manja očekivanja, jer gradonačelnik je mlad čovjek, ne možeš s 32 godine znati ono što znaš sa 62, ali je puno radio na sebi i ono što je meni jako važno, pazi se na javni interes. Sve što smo se dogovorili uspjeli smo napraviti. Zapravo, jedino nismo uspjeli dovršiti Obrtničku školu, no bit će napravljena bez obzira na to hoće li Mišel Jakšić biti gradonačelnik ili netko drugi i javni će interes biti zadovoljen.  

“Stranka sama po sebi u velikim je problemima i to već dugo, imamo jednog ili dva saborskog zastupnika.”

PL: Čini li vam se da je interes za politikom pao?

Da, interes za politikom je pao, ja bih rekao da smo svi mi koji smo u politici krivi za to, od vrha pa sve do nas koji smo u lokalnoj razini. Krivi smo zato što možda nismo dovoljno jasno artikulirali načine na koje građanin koji nije u politici može utjecati na javnu politiku. Kad gledate što se događa u Saboru i na koji se način komunicira, onda je jasno zašto su građani izgubili vjeru u politiku. Saborski zastupnici koriste svađu i ekscese da dođu do medijskih minuta i to nažalost uspijevaju. Ako uspoređujem način odnošenja u Gradskom vijeću grada Koprivnice i Hrvatskog sabora, to je nemjerljivo. Ponašanje gradskih vijećnika mnogo je uglađenije i pristojnije. Istovremeno, moram reći da je mnogim ljudima politika zasmetala baš zbog korupcijskih afera koje imamo i na državnim i na lokalnim razinama.

PL: Član ste HSS-a, niste otišli za razliku od drugih stranačkih „teškaša“. Vidite li budućnost ove stranke?

Stranka sama po sebi u velikim je problemima i to već dugo, imamo jednog ili dva saborskog zastupnika. Do pet zastupnika u Saboru došli smo kad smo bili u koaliciji s jakim partnerom. U Koprivnici smo oštećeni, ali smo ipak opstali s jednom jezgrom obrazovanih ljudi koji su dugo godina u stranci, no koji nisu zadovoljni nekim procesima u stranci koje su se događale i koje se događaju.  HSS je uvijek imao lijevo i desno krilo, mnogo puta smo Darko Koren i ja razgovarali o tome, on je na desnom krilu, ja sam više na lijevom krilu, ali to je normalno, stranka je tako postavljena.

Ja sada promatram što se događa na županijskoj razini, no ne događaju se dobre stvari i imat ćemo velikih problema na sljedećim lokalnim izborima. Čitav niz krivih kadrovskih poteza koji su se dogodili pokazali su se kao potpuni promašaj, no mislim da mi u Koprivnici nismo „fulali“ s kadrovskim pitanjima, stoga ćemo vidjeti kako će to biti.

PL: Izgleda da su problemi u stranici počeli kad se ona počela udaljavati od HDZ-a. Nekima to nije odgovaralo. Koliko je za raskol kriv Krešo Beljak?

U drugom mom mandatu, kad sam bio zamjenik župana u Županijskoj skupštini, najveći broj vijećnika imao je HSS. O suradnji s HDZ-om mogu reći samo najbolje. Dva sam mandata bio zamjenik župana. Moja zamjerka nije kolegama iz HDZ-a, već mojim HSS-ovcima, koji su izašli iz stranke i otišli u neku drugu stranku kako bi se od tamo borili za HSS. To tako ne ide. Za stranku se boriš u stranci ili nikako. Po mom mišljenju najveću smo grešku radili mi u HSS-u katastrofalnim kadroviranjem. Jako sam se zalagao za to da Hrvoje Petrić ide u Sabor u onom prošlom sazivu i predlagao sam to Kreši Beljaku. Tada je rekao da je to odlična ideja, a zatim dođemo na predsjedništvo stranke i više nije prijedlog Hrvoje Petrić, već Mladen Mađer. Naravno, i ja sam tada podržao Mladena Mađara, jer čovjek dolazi iz naše sredine, ali uspoređivati ono što HSS-u može dati Mladen Mađer ili Hrvoje Petrić jako je teško, jer Hrvoje može puno više, no to je završeno. Moram napomenuti da nisam za to da Krešo Beljak ne bude predsjednik HSS-a, ali mi ostajemo bez saborskih zastupnika i to smatram da je njegova krivica. 

PL: Hoćete li se kandidirati na nadolazećima lokalnim izborim i u kojoj ulozi?

 Ne znam, to ćemo još vidjeti. Teško mi je sada to reći, jer mi prvenstveno moramo prvo dogovarati koaliciju s našim partnerima i mislim da taj dogovor nije upitan, dobro funkcioniramo. Naša koalicija bila je programska, zapravo, kada smo se dogovarali, zapisali smo si neke stvari. Veći dio toga smo ostvarili, a ono što se nije ostvarilo, bilo je zbog objektivnih okolnosti. Projekti su pokrenuti ili dovršeni, puno smo uspješniji u europskim projektima, mlada garnitura to odlično radi. Grad je jako puno dobio dolaskom Zdravka Punčikara na mjesto šefa financija, no ne znači da se i prije toga nije dobro radilo, ali je ipak došao netko tko razumije gospodarstvo, shvaća problematiku lokalnih pokreta i to je velika stvar, tako da su sve opcije otvorene.

foto Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI