Ivana Kapitanović: Iz Francuske sam pobjegla u posljednji trenutak

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Ivanu Kapitanović koprivnička je rukometna publika dobro upoznala. Stigla je u Podravku Vegetu iz Splita kao srednjoškolka, svoj talent je izbrusila i postala jedna od najboljih europskih vratarki. Prošle godine osvojila je i nagradu za najbolju rukometašicu Hrvatske u izboru Sportskih novosti, a već je drugu sezonu članica francuskih prvakinja Metza, s kojima je lani nastupila i na Final Fouru Lige prvakinja u Budimpešti.

Kako su sva rukometna natjecanja prekinuta, Ivana se odlučila vratiti u Hrvatsku, iako je to podrazumijevalo i dva tjedna samoizolacije.

– Na povratak sam se odlučila na brzinu. U klubu su nam prvo rekli da imamo 10 dana slobodno, a stranim igračicama preporučili su da ostanu u Francuskoj. Međutim, kako je nekoliko dana nakon toga uvedena karantena s najavom zatvaranja granica, ponovno su se javili iz kluba i rekli nam da možemo otići kući, da ne mogu od nas tražiti da u ovakvoj situaciji ostanemo same u Metzu. Trener nam je rekao da odmah tražimo prvi zrakoplov za Hrvatsku – opisala je Ivana događaje otprije tri tjedna.

Ona i klupska kolegica Tea Pijević, donedavna vratarka Lokomotive i suigračica iz reprezentacije, imale su dosta sreće.

– Uhvatile smo zadnji regularni avion. Oni su zatvorili državu u podne, a mi smo poletjeli u pola jedan. Vladala je velika neizvjesnost, nismo bile sigurne hoćemo li uopće moći poletjeti, na kraju smo preko Pariza i Zagreba ipak uspjele stići do Splita. 

Prošlog ponedjeljka Ivani je završila dvotjedna samoizolacija koju je provela u Splitu.

– Kako ćeš provesti to vrijeme, ovisi i o tome kako si sve postaviš u glavi. Je, bilo mi je dosadno, jer doslovno si zatvoren ta dva tjedna, ali s druge strane, stalno sam razmišljala i o tome da je bolje da je tako jer nisam ja željela biti ta koja će eventualno doma donijeti virus. Što sam radila? Spavala, gledala serije… U Metzu su napravili poseban program vježbanja u zatvorenom za Teu i mene, prošli su nekako i ti dani. Kad mi je završila samoizolacija bojala sam se da će me svi gledati kao potencijalnog nositelja virusa, no sad je sve OK. Pokušavam biti kod kuće, izađem samo obaviti trening ili terapiju.

U Francuskoj je proglašen kraj sezone u svim rukometnim natjecanjima, osim u prvoj muškoj i ženskoj ligi.

– U Francuskoj je karantena do 15. travnja, ali stanje je zabrinjavajuće i očekuje se da će se još produljiti. Postoje razne varijante za nastavak lige, jedna od njih je da se odigraju samo tri preostala kola regularnog dijela, bez doigravanja. Druga je da se igra samo finale doigravanja, ali konačne odluke još nema. Ni u jednom sportu u Francuskoj još nisu proglašeni prvaci liga, no nastavak natjecanja je pod velikim upitnikom.

Metz bi trebao igrati u četvrtfinalu Lige prvakinja, Europska rukometna federacija predvidjela je da se sezona nastavi u ljetnim mjesecima, ali tu je još puno otvorenih pitanja.

– Mnogima ugovori završavaju 30. lipnja, pitanje je kako bi se to izvelo nakon tog datuma. Razumijem da su dvorane rasprodane i da su financijski interesi jaki, ali mislim da nema smisla igrati Final Four u rujnu, to nije prirodno ni normalno. Vjerojatno bi svi pristali da se to pomakne na srpanj, ali ovo s rujnom mi ne izgleda realno.

Mnogi su sportaši ovih dana suočeni sa smanjenjem plaća pa čak i otkazima, uostalom kao i velik broj ‘običnih’ ljudi. U Metzu tih problema nema, Ivana je otkrila u čemu je tajna.

– Od nas nitko nije tražio nikakvo odricanje ni smanjenje plaća jer Francuska ima program koji se zove ‘chomage’. Primjerice, on je u funkciji za rukometašice dok ostanu trudne, te i dalje imaju puni iznos primanja. Nama su plaće ostale iste, s tim da klub plaća 20 posto, a država preostalih 80 posto. Ali, mislim da bismo svi dali plaće samo da možemo opet igrati, da se možemo baviti našim poslom. Pogotovo u ovom dijelu sezone kad se dijele trofeji…

S obzirom na to da nije stao samo europski sport, nego i gospodarstvo, jasno je da slijedi ‘stezanje remena’ i u rukometu.

– Iskreno da vam kažem, ne znam ni sama kakve bi mogle biti posljedice. Sigurno nas čekaju teška vremena, financijski zahtjevnija. Puno klubova traži od igrača da se odreknu dijela primanja, a neigranje utakmica u velikoj mjeri utječe na proračune u francuskim i njemačkim rukometnim klubovima koji imaju značajne prihode od prodaje ulaznica i televizijskih prava. Nadam se da sve skupa ipak neće ostaviti prevelikog traga i da ćemo se uskoro vratiti treninzima – zaključila je Ivana Kapitanović.

Fali mi ‘balkanski’ način života u Francuskoj

Već je godinu i pol Ivana stanovnica Metza. Nedostaje li joj Koprivnica?

– Neke stvari mi nedostaju, neke ne. Ostala sam povezana s dosta ljudi u Koprivnici, ipak sam gore živjela dugo, stekla puno prijatelja s kojima sad komuniciram samo preko mobitela. Trenutačno sam kod kuće, sa svojom obitelji, pa mi ništa ne nedostaje.

A kako je izgledao društveni život u Francuskoj prije korone?

– Dosta drugačije nego kod nas. Tu smo znali često ići na kave, družili se, u Francuskoj toga baš i nema. Eventualno neko kućno druženje, i to svakih mjesec dana. Nema tih kava, takvog načina provođenja vremena, a nema baš ni klasičnih kafića, više su to restorani. Malo mi fali ‘balkanski’ način života…

FOTO Arhiva

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI