Život s depresijom, srčanim problemima, epilepsijom i neimaštinom svakodnevnica su Jasminke Marijanović iz Slokovca, ludbreškog prigradskog naselja. Bolest Jasminku prati otkad je živa, ali sve je nekako bilo podnošljivo dok je bio živ njezin suprug. Obolio je od karcinoma pluća, a opaka je bolest u samo pet mjeseci obitelji Marijanović u grob odnijela supruga, oca, ali i onoga tko je stavljao hranu na stol i brinuo se o obitelji. Dogodilo se to prije pet godina i od tada počinje vrlo mračno razdoblje Jasminke i njezina sina, koji je, priča nam Jasminka, također teški bolesnik.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Patim od teške depresije, imam epilepsiju, išijas, napade panike, i uz sve to patim od srčanih tegoba. Upravo zbog tog nisam sposobna za rad. Kako sam starija, napadi epilepsije sve su češći, pa mi se tako često dogodi da padnem kada se vozim biciklom ili šećem ulicom – objasnila je Jasminka Marijanović.
Pokušala je Jasminka i raditi na više radnih mjesta, ali, govori nam, nikad nije mogla svladati zacrtane norme.
– Jednostavno nisam bila u stanju raditi što su poslodavci od mene zahtijevali. Moje su me bolesti u tome sprječavale. Upravo zbog toga sam proglašena nesposobnom za rad – istaknula je Jasminka.
Jasminka u trošnoj kući živi s dvadesetogodišnjim sinom koji također, povjerila nam se Jasminka, boluje od istih bolesti kao i ona, osim što nema epilepsiju.
– Sin također boluje od teške depresije i anksioznosti, ima srčanih problema. Želje mu je bila položiti vozački ispit, ali liječnici ga ne puštaju. Nije mogao proći liječnički pregled – tužno nam govori Jasminka.
No, uz sve to, Jasminka i njezin sin žive u uvjetima koji su nedostojni čovjeka i koji mogu dodatno naškoditi njihovu ionako krhkom zdravlju.
Naime, krov njihove kuće na nekoliko mjesta prokišnjava, pa tako kišnica prodire u zidove cijele kuće. Zbog toga se kućom širi miris vlage, što zasigurno nije dobro za njihovo zdravlje. Također, zbog kvarova su ostali bez hladnjaka, a njihovi su kreveti u stanju raspadanja.
– Živimo od 700 kuna socijalne pomoći, to je za režije, a dok ih platim, ne ostane nam ništa više. Nemamo više drva, hranu nam daju susjedi. No najviše od svega bismo htjeli promijeniti krovište i prozore, da nam kiša ne pada u krevet – navela je Jasminka Marijanović. Svi koji žele pomoći mogu se javiti na Jasminkin broj mobitela 099/598 – 0733.
FOTO Nikola Wolf
