Jeste li znali: Između Koprivnice i Novigrada bilo je selo Belušovec!

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

U ovom ću tekstu pružiti temeljne obavijesti o nekoliko desetaka izabranih naziva naselja u Podravini, uglavnom onih iz poreznih popisa, s kraja 15. i početkom 16. stoljeća.Naselje Athak ili Otok, koje bi odgovaralo području današnjih naselja Mali i Veliki Otok u blizini sutoka Mure u Dravu držala je 1495. godine skupina manjih plemića: Matija Sekelj, literat Mihael, udovica Valentina Korenjskog i Benedikt Klobuk, a čitav je posjed imao osam poreznih dimova. Do godine 1507. posjed je zadržao broj poreznih dimova, izgleda da je pripojen posjedu Temerje, a vlasnik je postao Andrija Budor. Dio Otoka se 1513. godine s tri porezna dima spominje u vlasništvu plemića Zaklićke, a do 1517. godine smanjuje se na dva porezna dima i prelazi u vlasništvo Petra iz Filetinca, gdje ostaje i 1520. godine. Ostatak posjeda sa šest poreznih dimova pripadao 1513. godine u zajednički posjed Otok, Temerje i Komarnica u vlasništvu Ladislava Kizelića, kojega je broj poreznih dimova smanjen 1517. godine na ukupno četiri, a 1520. na tri dima. Izgleda da se 1520. godine ti dijelovi posjeda nazivaju Donji i Gornji Otok.

Dio isprave od 30. svibnja 1463. u kojem se spominje posjed Herbortija

Blizu Koprivnice se nalazilo selo Bankovec koje se spominje 1503., 1514. i 1524.  godine. Selo se nalazilo na području koprivničke župe, a možda se po tome selu zvao i vinogradarski brijeg Bankovšćak.

Manji posjed je bio Banovec u kojem je 1495. godine, zajedno s Goricom popisano 14 poreznih dimova u vlasništvu Paxija. Banovec bi odgovarao današnjem sjevernom dijelu grada Koprivnice uz željezničku prugu Koprivnica-Budimpešta, a možda se protezao na sjever oko četiri km jer je tamo zabilježen sličan toponim. Nešto prije 1507. zajednički se posjed Banovca i Gorice podijelio, Banovec je pripao Ivanu Paxiju, a u njemu su popisana četiri dima poreza. Do 1513. godine Banovec prelazi u vlasništvo Ivana Hasadija ili Hasagija, dok je posjed porastao na 12 poreznih dimova. Do pada poreznih dimova na 10 došlo je 1517. godine, a isti je broj bio 1520. godine.

Brežanec

Na prostoru između današnje Koprivnice i Novigrada Podravskog nalazilo se naselje Belušovec. Još se 1478. godine spominje Mihael Kerhen iz Belušovca kao koprivnički kaštelan. Godine 1495. imalo je pet poreznih dimova u vlasništvu Stjepana Gorbonokija, a 1513. broj dimova je povećan na 17, u vlasništvu Ivana Tahija. Isti je vlasnik bio i 1517. kada je broj poreznih dimova povećan na 18, te 1520. godine kada se broj dimova povećao na 21.

U blizini Banovca spominje se 1513., 1517. i 1520. godine Brežanec sa sedam poreznih dimova. Istoimeni se posjed spominje i 1523. godine, a odgovara današnjem istoimenom južnom dijelu grada Koprivnice, između ostataka utvrde i željezničke pruge Koprivnica – Osijek.

Brestovec su 1495. godine posjedovali neki Andrija, i to dva porezna dima, i Ladislav Luben tri porezna dima. Godine 1500. spominje se magister Franjo iz Brestovca. Godine 1513. Brestovec posjeduje spomenuti Andrija s jednim dimom poreza, a 1517. taj dim drži njegova udovica, da bi 1520. Brestovec došao u vlasništvo nekog Akacija. Brestovec se nalazio zapadno od sela Imbriovec i danas više ne postoji.

Dokument iz 1435. u kojem se spominju Otok, Brestovec i Imbriovec

Botinovec, koji postoji i danas kao selo sjeverozapadno od Koprivnice, spominje se 1505. i 1512. godine kao posjed. Posjed je Čazmanskog kaptola, godine 1507. ima 10 poreznih dimova, 1513. -17, 1517. – 16, a 1520. -17, od kojih te godine 16 posjeduje kaptol, a jedan dim prebendar Nikola.

Kraj Koprivnice se u neposrednoj blizini Banovca, vjerojatno uz jednu od cesta, nalazio posjed Čestilovec koji je 1495. godine imao dva porezna dima i vlasnika Mihaela Šafranića, kasnije je broj dimova prepolovljen, da bi se ponovno vratio na dva dima 1520. godine kada ga je posjedovala udovica Mihaela Horvata. U blizini se morao nalaziti i Klobuk koji je s Jalševcem i Sv. Ivanom 1495. godine posjedovao plemić Gašparić.

Cerovica Sveti Ivan odgovarala bi današnjem Koprivničkom Ivancu, a bila je u sastavu vlastelinstva u Đurđevcu. Godine 1495. Sv. Ivan je s Jalševcem bio u vlasništvu Benedikta Klobuka te je imao devet poreznih dimova, dok je tamošnji župnik posjedovao jedan porezni dim. 1507. godine vlasnik Sv. Ivana je plemić Juraj Grekšić. Godine 1513. popisano je 15 poreznih dimova u dijelu Cerovice pod đurđevačkim vlastelinstvom, a s Jalšovcem Gašpara Klobuka zabilježeno je osam dimova. Godine 1517. posjed Cerovica podijeljen je na tri dijela: dio pod Đurđevcem je brojio 16 poreznih dimova, dio posjeda s posjedom Grekšinec vlasništvo nekog Jurja imao je četiri dima, dok je dio s Jalšovcem u vlasništvu Gašpara Klobuka imao šest dimova. Cerovica Sv. Ivan 1520. godine podijeljena je na dva dijela: prvi je dio u sastavu vlastelinstva Đurđevac i ima 16 dimova, dok je drugi dio u zajednici s Jalšovcem u vlasništvu udovice Gašpara Klobuka brojio ukupno devet poreznih dimova. Tu je 1501. popisan župnik Demetrije. Također se 1522. godine spominju Stjepan Požegaj i Barbara udovica Gašpara Klobučića iz Cerovice Svetog Ivana u tužbi Andrije Budora iz Budrovca.

Dokument od 30. svibnja 1463. u kojem se spominje posjed Herbortija

Obližnji Kunovec se npr. spominje 1489. i 1499. godine, a odgovaralo bi istoimenom selu u općini Koprivnički Ivanec. Određena fauna okolice u kojoj se nekada nalazilo selo Kunovec bila je odlučujući faktor postanka njegova imena. Obližnje grmlje i šumarci, s južne strane sela, te nedaleka prostrana šuma Močile pružale su obilje životnih mogućnosti kako bi kuna bjelica i kuna zlatica našle u njima pogodan životni prostor za njihovo mnogobrojno razmnožavanje što je odredilo i ime ovom naselju.

Đelekovec

Na mjestu današnjeg Kunovec Brega spominje se selo Dolanec s posjedom 1493. godine, od kojega je 1495. godine Nikola Banfi posjedovao 10 poreznih dimova. Godine 1507. broj je poreznih dimova prepolovljen i zabilježen u vlasništvu Filipa Horvata, a 1513. godine on posjeduje tri porezna dima, a Franjo Banfi je vlasnik pet poreznih dimova. Četiri godine kasnije Franjo Banfi zadržao je dotadašnji broj dimova, a Horvatovi su dimovi smanjeni na dva. Godine 1520.  ukupno šest dimova posjeduje Jakob Banfi, a dva Ivan Banfi.

Srednjovjekovniposjed Đelekovecse prvi put spominje u jednom dokumentu iz 1332. godine, u kojem piše da je stariji naziv posjeda, a vjerojatno i sela Đelekovec bio Gardun. U drugoj polovici 13. stoljeća postoji plemić Gardun i moguće je da je prvi naziv za selo došao od njega. Đelekovec se kao sjedište župe spominje 1334. godine, a to je bio i 1501. godine, kada je župnik bio Stjepan. Đelekovečka župa prestala je funkcionirati u vrijeme ratova s Osmanlijama najvjerojatnije još u prvoj polovici 16. stoljeća. Izgleda da je jedno od imena za Đelekovec bio i Getrinovec jer se 1615. spominje se crkva «olim Getrinovicz nu(n)c (…) de Gielikovicz». U Đelekovcu je vjerojatno već sredinom 16. stoljeća (a možda i ranije) na zemljištu koje je pripadalo crkvi Blažene Djevice Marije sagrađen kaštel radi obrane bijednog puka.

Posjed Ebreš ili Obreš prema nekim mišljenjima odgovarao bi današnjem Bolfanu, dok prema drugima odgovara današnjem Malom Otoku. U poreznim popisima dolazi između Kutnjaka i Rasinje, odnosno između Rasinje i Grbaševca, Grbaševca i Otoka te između Rasinje, Grbaševca i Subotice. Godine 1495. Ebreš je brojio 16 poreznih dimova, a posjedovali su ga Ladislav Komandor, literat Benedikt, Nikola Madaraš, Gašpar Husar, Petar Šugor, udovica Borychne i neki Ambrozij. Godine 1507. broj dimova smanjen je na 10, a vlasnici dijelova posjeda su Petar Slivarić, Borgičevec i Nikola Komandar. Četiri godine kasnije vlasnici 11 poreznih dimova su udovica Premužića, Ladislav Nadasdi, Petar Slivarić, Sinkonić i Blaž Kos. Iste se 1513. godine spominje zajednički posjed Obres, Otok i Temerje u vlasništvu Andrije Budora koji je posjedovao 12 poreznih dimova. Vlasnici Ebreša 1517. godine su Kristofor Madaraš, Sinkonić, Petar Slivarić, Ljubković, Nikola sin Ambroza Harmicara i Blaž Kos. Ukupno su posjedovali 11 poreznih dimova. Iste se godine spominje zajednički posjed Ebreš i Koren kojem su vlasnici bili Ivan Bočkaj, udovica Pernezina, Gregur, udovica Margareta i Ladislav Nadasdi, a imao je pet poreznih dimova. Godine 1520. Ebreš je i dalje bio rascjepkan među više vlasnika, a imao je samo devet dimova koje su posjedovali Ladislav Nadasdi, Kristofor Madaraš, te udovice Prenezina i Poljak, dok su pet dimova posjeda Ebreš i Koren posjedovali Ivan Bočkaj, Harnicar, Gregur i Blaž Kos.

Pečatnjak s dokumenta iz 1435. godine

Posjed Emrihovec odgovara današnjem selu Imbriovec. Tamošnji župnik je 1495. godine posjedovao jedan dim poreza. Do 1500. godine vlasnica je bila Lucija, udova pokojnog Ladislava de Zempche (Bijela Stijena), a te godine ona svoja imanja ostavlja zagrebačkom kaptolu. Godine 1507. godine vlasnici Emrihovca su Juraj Pučić i Andrija od Brestovca, koji posjeduju sedam poreznih dimova. Posjednici tri dima Emrihovca 1513. godine su: Margareta, Petar Bogačov i Juraj Horvat. Emrihovec odnosno Imbriovec spominje se 1518. godine u oporicu Petra Gervaša iz Grbaševca, a 1520. i 1523. godine tu su plemić Vid Benković i Margareta udova Jurja Horvata. U Emrihovcu je 1501. popisan župnik Pavao. U blizini Emrihovca nalazilo se selo Gelekovec, koje bi odgovaralo današnjem naselju Đelekovec. Tamo je u popisu župnika iz 1501. godine popisan župnik Stjepan.

U blizini Imbriovca spominju se sela Gornji i Donji Vidak koja bi najvjerojatnije odgovarala današnjem polju Vidak južno od Đelekovca. Kao Felsze Vydek i Also Vydek spominju se 1502. godine kao dio Rasinjskog vlastelinstva.

Najvjerojatnije su tijekom srednjega vijeka u neposrednoj blizini postojala sela Čanovci, Dijanišovec, Marijašovec i Galambok (Gliboki?), no više podataka o njima i pokušaj njihovog približnog smještaja u današnji prostor treba ostaviti za buduća iscrpnija topografska istraživanja.

U Gervaševcu ili Rasinjici koji odgovara današnjem Grbaševcu, spominju se kćeri Nikole Gervaša – Margareta, Ursula i Marta udana za Petra od Bogača, vlasnika Imbriovca, kao i unuka Helena. Kralj Ludovik II. Jagelović 1518. godine pismeno je izvijestio Čazmanski kaptol o darovanju posjeda Gervašovec ili Rasinjica. Iz iste godine spominje se oporuka Petra Gervaša od Grbaševca pisana u Imbriovcu. Godine 1520. vlasnik 13 dimova u Grbaševcu bio je koprivnički župnik, a iste se godine, izgleda, uvode u posjed Ivana i Ludovika Pekrija te Grgura od Gregorijanca Petar Bogačoci iz Bogačovca i Margareta udova Jurja Horvata iz Imbriovca. Oni zajedno s obitelji Matije Temerija iz Temerja izgleda nadalje uvode u posjed 1521. godine spomenute Ivana i Ludovika Pekrija iz Petrovine pred Čazmanskim kaptolom. Gervaševec se još spominje u nekim sporovima 1523. godine, kada se oko njega tuže Margareta udova Jurja Horvata, Marta iz Bogačova i Ursula iz Temerja, kćeri pokojnog plemića Nikole Gervaša s Ludovikom i Ivanom Pekrijem.

Gorica je oko 1495. bio zajednički posjed s Banovcem u vlasništvu obitelji Paxi, a 1507. godine postaje samostalnim posjedom posjednika Mihaela Paxija. No, već 1508. godine spominje se kao zajednički posjed sa Svetim Petrom, ali 1512. godine izvori Goricu ponovno navode kao samostalni posjed. Gorica bi odgovarala današnjem istoimenom selu sjeverno od Rasinje.

Posjed Herbortija

Posjed Grekšinec je 1495. imao četiri dima, a posjedovala ga je udovica Pavla. Prepolovljeni broj dimova 1507. godine posjedovali su Blažij i Jankonić, a četiri porezna dima 1513. posjeduje najvjerojatnije vlastelinstvo Đurđevca, ali je broj dimova 1517. i 1520. godine smanjen na tri. Godine 1522. spominje se Pavao Grekšić iz Grekšinca, a iste je godine zabilježen i Juraj Grekšić «de Grexyncz». Grekšinec se nalazio u široj okolici Koprivnice. U blizini se spominje i vilikat Hovano koji je 1507. godine imao 20 poreznih dimova.

Posjed Herbortija (oko današnjeg Ludbreškog Ivanca i Poganca) je godine 1495. sa 66 dimova posjedovala plemićka obitelj Pogan, dok je tamošnji župnik imao tri porezna dima, a posjed se spominje i krajem 15. stoljeća. Obitelj Pogan upravljala je Herbortijom sa 55 dimova i 1507. godine, a 1513. spominje se Žigmund Pogan koji ima 68 poreznih dimova, dok istovremeno župnik ima četiri dima. Godine 1517. broj poreznih dimova Žigmunda Pogana raste na 75, a župnikovih pada na tri, a 1520. dolazi do pada Žigmundovih dimova na 63, uz spominjanje 10 siromaha, dok župnikovi dimovi ostaju kao i u prethodnom popisu. Herbortija se spominje i 1525. godine kao vlasništvo istog Žigmunda Pogana. U Herbortiji je 1501. godine bio župnik Dominik, kapelan Martin i oltarist Juraj.

Jalšovec ili Jalševec se nalazio kod Koprivnice, u blizini Banovca, Cerovice Sv. Ivana i Čestilovca. Na topografskim kartama mogu se sjeverno od naselja Botinovec i sjeverozapadno od Koprivničkog Ivanca vidjeti toponimi Jalševo grmlje te manji potočić Jalševec. Benedikt Klobuk je 1495. godine posjedovao devet poreznih dimova u Jalševcu i Svetom Ivanu. Izgleda da Jalšovec ili dio posjeda 1507. godine spada pod Glogovnicu, a 1513. godine dijeli se na dva dijela. Dio posjeda od šest dimova bio je u vlasništvu plemića Balše, od 1517. godine nosi naziv Gornji Jalšovec i prelazi u vlasništvo Jurja Grekšića koji tada posjeduje šest poreznih dimova, a 1520. godine samo dva dima. Drugi je dio od osam poreznih dimova zajedno s Cerovicom Svetim Ivanom posjedovao 1513. i 1517. godine plemić Gašpar Klobuk, a do 1520. naslijedila ga je njegova udovica koja je posjedovala devet poreznih dimova.

Jerešin ili Jerošin odgovara današnjem selu Herešin sjeveroistočno od Koprivnice prema Peterancu, premda je jedan Jerešin smješten južno od Zrinskog Topolovca prema Bjelovaru. Srednjovjekovni Jerešin spominje se 1478. godine, a iste godine tamo su Pavao i Juraj Brodarić.  U Jerešinu se oko 1480. godine rodio znameniti diplomat, humanistički pisac i povjesničar Stjepan Brodarić. Godine 1495. Jerešin posjeduje plemić Ivan sa sedam poreznih dimova, a godine 1507. plemić Matija Brodarić posjedovao je šest dimova. On je svoj posjed 1513. godine proširio na devet poreznih dimova koji broj zadržava 1517. i 1520. godine. Kao suvlasnik javlja se Franjo Brodarić s tri dima, no njegov je dio 1517. i 1520. godine smanjen na dva porezna dima.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Mališani uživali u pričaonici

Dječji odjel Gradske knjižnice Đurđevac u povodu Mjeseca knjige priredio je večer kreativnog pripovijedanja uz Jelenu Premec, odgojiteljicu u koprivničkom Dječjem vrtiću Tratinčica, koja se

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI