Jeste li znali? Ludbreg ima svog gradskog lonačara: Staro posuđe kupuju mladi!

Marijan Hrastić iz Martijanca kraj Lubrega ludbreški je gradski lončar i vlasnik male obiteljske radnje koja se bavi proizvodnjom unikatnih proizvoda od keramike. Marijan je u ludbreškom kraju jedini predstavnik ovog već pomalo zaboravljenog i starinskog zanata pa su i njegovi proizvodi jedinstveni, a izrađuje svu ukrasnu i uporabnu keramiku.

Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…

– Koliko znam, u našem kraju nikad nije ni bilo lončara, a osim mene, nema ga ni sad. Mene je lončarstvo oduvijek zanimalo, a time sam se počeo baviti kada sam otišao u mirovinu i kada sam konačno našao vremena za to. Izrađujem svakakvu ukrasnu i uporabnu keramiku, a proizvodi su napravljeni od gline – ispričao nam je Marijan.

Svoje proizvode prodaje ponajviše na sajmovima i u suradnji s turističkim zajednicama, a s obzirom na situaciju, prošle je godine svega bilo manje. Većinu gline nabavlja iz Njemačke jer ima vrhunsku kvalitetu, a proizvode radi cijelu godinu, osim zimi.

– Mogu reći da sam siguran u kvalitetu svojih proizvoda jer je glina koju nabavljam stvarno vrhunska. Kod nas je nema puno, nešto još nabavljam iz Zagorja, ali većinu uzimam u Njemačkoj. Većinom zimi ne radim jer bi onda trebalo grijanje i dodatni troškovi tako da proizvode izrađujem u ostatku godine – ispričao nam je Marijan.

Pojasnio je i kako za izradu proizvoda treba dosta strpljenja i vremena, te da je za vještinu lončarstva potrebno puno truda i rada dok se ona ne usavrši. Cijeli proces započinje oblikovanjem i sušenjem koje traje desetak dana, zatim slijedi prvo paljenje koje traje dva dana. Nakon toga slijedi oslikavanje i drugo paljenje te završna glazura.

– Proces treba ispoštovati i ne smije se požurivati. Sve izrađujem sam, a u oslikavanju mi ponekad pomaže snaha. Nakon što proizvod završim, on se opere i spreman je za uporabu, dakle može u rol. Kasnije se može prati na ruke ili u perilici. Često mi ljudi znaju reći da im posuđe kupljeno drugdje nakon nekog vremena ima miris, a to se događa kad se kupuje posuđe od jeftine gline koja nije paljena na pravoj temperaturi – pojasnio je Marijan. Rekao je i kako još nije primio pritužbu za svoj rad, a da oni koji probaju hranu iz takvog posuđa dobro znaju cijeniti kvalitetu.

– Ne može se reći da je nešto napravljeno ‘po starinski’ ako je kuhano u današnjem posuđu. Glineno suđe je drugačije jer se ono polako zagrijava i onda duže drži tu toplinu. Čak i običan krumpir ima drugačiji okus ako je u glinenoj posudi. Oni koji kupuju kod mene znaju to prepoznati. Iako bi se očekivalo da imam starije kupce, moram reći da mladi kupuju više nego stari – rekao je za kraj Marijan, a sve informacije o njegovim proizvodima kao i neke starinske recepte za njegovo posuđe možete naći na Facebook stranici Ludbreški gradski lončar.

FOTO I VIDEO Nikola Wolf

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI