Jeste li znali: Na samom Kalniku postojala su gradska naselja Brezovica, Reka…

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Feljton: Dr. Hrvoje Petrić

Kalničko gorje (u daljnjem tekstu: Kalnik) nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Republike Hrvatske, a osnovni mu je smjer protezanja jugozapad-sjeveroistok. Kalnik se sastoji od niza ogranaka koji se na istoku postupno dodiruju s Bilogorom, a na zapadu Medvednicu i Ivančicu.

Za granice Kalnika moguće je uzeti dravsku nizinu na istoku, odnosno gornji tok rijeke Lonje na zapadu, dolinu rijeke Bednje na sjeveru, dok je teško odrediti granice prema jugu jer glavni masiv na mnogim mjestima postupno prelazi preko prostranog humlja u okolne ravnice. Južna granica kalničkih prigorskih ogranaka proteže se sve do grada Križevaca. Prigorje je na nekim mjestima izduženo i preko 20 km prema jugu te postupno prelazi u Lonjsko-čazmansku zavalu. Duljina Kalnika od dravske ravnice na istoku do prijevoja Paka na zapadu iznosi oko 30 km.

Kalničko gorje (Kamnitza) na karti Stjepana Glavaca 1673.

Kalnik je dio žumberačko-medvedničko-kalničkog gorskog niza, koji se pruža u smjeru sjeveroistok-jugozapad (tzv. „medvednički“ ili „balatonski“ smjer pružanja). Zanimljivo je istaknuti kako je smjer pružanja susjednih gorskih nizova drugačiji, npr. smjer pružanja Bilogora je okomit na Kalnik, dok gorski niz Stahinčica-Ivančica ima smjer pružanja istok-zapad. Karakteristika Kalnika, Bilogore, Ivančice i Medvednice je što su sve relativno niske (potonje dvije s najvišim vrhom jedva prelaze 1000 metara nadmorske visine). Inače je prostor koji svojim prigorjima zatvaraju Medvednica, Ivančica i Kalnik tijekom ranoga novog vijeka bio jedan od najgušće naseljenih u regiji, a takvo je stanje ostalo do danas. Viši i sunčaniji uži prigorski prostori, posebice na kontaktu trupa i prigorja, imaju su najjaču koncentraciju stanovništva u srednjemu vijeku, a s toga se prostora tijekom ranoga novog vijeka naseljenost širila na ostale dijelove prigorja i dolinske zone.

Rasjedi

Tercijarna tektonska gibanja osobito su bila izražena u prostoru horsta Kalnika, koji je u osnovi sastavljen od mezozojskih stijena – vapnenca iz jure i krede. Kalnik je uglavnom sastavljen iz fliških paleogenih i neogenih naslaga, ispod kojih izbijaju dva pojasa trijaskih dolomita i vapnenaca i promjenjivih krednih slojeva. Rub gore prema dolini Bednje prate izljevi eruptivnih stijena. Geomorfolog Andrija Bognar smatra kako se „u slučaju Kalnika (643 m) radi o horstu koji pokazuje inverziju u strukturnom planu. Po svemu sudeći, današnje područje gorskog masiva bilo je dio jedne kratogene sinklinalne zone, koja je tijekom mezozoika bila područje taloženja debele serije sedimenata (vapnenci i dolomiti). Ovi su sedimenti u alpskoj orogenezi tijekom neogena i kvartara bili poremećeni i izdignuti. Za izdizanje Kalnika važni su bili uzdužni rasjedi SI-JZ. Niz manjih regionalnih rasjeda razlomili su blok na dva reljefno vrlo izrazita dijela-plasine, tzv. centralni greben i Subotički horst. Mlađa rasjedna-tektonika, praćena magmatskim prodorima, vjerojatno je uvjetovala ekshumaciju mezozojske jezgre od tercijarnog sedimentacijskog plašta. Erozijsko-derzijski procesi koji su dijelom i neotektonikom predisponirani i usmjereni, raščlanili su gorski masiv na niz usporednih grebena i dolina odgovarajuće geneze.“

Kamniza mons (Kalničko gorje) na Valvasorovoj karti s kraja 17. stoljeća

Kalnik je u ranome novom vijeku predstavljao svojevrsnu poveznicu gradskih naselja smještenih uglavnom na njegovim rubovima: Križevci su smješteni na jugoistočnom rubu Kalnika, Koprivnica je na sjeveroistočnom rubu Kalnika, Ludbreg na sjevernom rubu Kalnika, Vrbovec – na južnom rubu, manji gradski centri poput Varaždinskih Toplica su na zapadnom rubu. Kalnik je planina koja simbolički i prostorno integrira. Iz ovoga nabrajanja vidljivo je kako su tijekom ranoga novog vijeka sva gradska naselja vezana uz Kalnik bila na njegovim rubovima. Situacija prije 17. stoljeća bila je drugačija jer su i na samom Kalniku egzistirala gradska naselja poput Brezovice ili Reke, koja su izgubila gradski status još u 16. stoljeću.

Na Kalniku možemo razlikovati: 1) trup gore (uže jezgre) ili rasjedno-borani gorski masiv mezozojskog nabiranja, 2) predgorska stepenica – prigorje i 3) predgorska sepenica – podgorje. Iz perspektive povijesti okoliša kao granicu trupa (uže jezgre) Kalnika mogli bismo uzeti i kriterij visine od približno 400 metara nadmorske visine jer otprilike do te visine dopiru poljoprivredne kulture. U tom bi slučaju duljina trupa Kalnika bila oko 20 kilometara, a širina između četiri i devet kilometara. U okolnom krajoliku se i morfologijom i visinom izdvaja južni greben, koji počinje s vrhom Pusta Barbara na zapadu te se proteže preko najvišeg vrha odnosno kalničke grede prema Velikom Brdu. Ovaj dio predstavlja jedini stjenoviti dio Kalničkog gorja, no on nije cjelovit, već je ispresijecan. Unatoč tome, taj dio dominira okolicom pa i stanovništvo koje živi južnije, u prigorskom dijelu Kalničkog gorja, samo taj prostor naziva Kalnikom. U reljefu trupa Kalnika moguće je zapaziti nekoliko nizova grebena, gorskih kosa, izdvojenih vrhova, te nekoliko duboko usječenih potočnih dolina. Iako najuži vrhovi ne prelaze 650 m, prema mišljenju većine za Kalnik možemo reći da ima vrlo dinamičan reljef. Najveći grebeni i nizovi vrhova pružaju se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, dakle kao i gora, dok većina dolina ima okomiti smjer pružanja. Inače se širina trupa Kalnika povećava od jugozapada prema sjeveroistoku, a širina najužeg dijela (na potezu Možđenec-Sudovec) iznosi oko pet km.

Na Cantellijevoj karti iz 1690. Kalnička gora se naziva Kamnitza

Vrhovi

U središnjem su dijelu najviši vrhovi – Vranilac ili Kalnik (643 m), Peca (624 m) i Bračev vrh (608 m). Ostali vrhovi su niži od 600 metara nadmorske visine: Vuklec (572 m), Ljubelj (558 m), Podrevec (547 m), Ljuba Voda (546 m), Korenić (539 m), Malinac (531 m), Velika Špica (529 m), Sola (503 m), itd. Ispod južnog grebena formirana su sela Kalnik (nadmorska visina 359 m), Kamešnica (215 m), Obrež (279 m), Vojnovec (380 m), Hižanovec (260 m), Gornja Rijeka (206 m), Sudovec (234 m) i druga.

Među vrhovima, u trupu Kalnika mogu se zapaziti tri niza paralelnih, iako ne potpuno povezanih vrhova. Prvi niz je najviši i on predstavlja Kalnik u užem smislu s najvišim vrhom kao dominantnom točkom te se proteže od rijeke Lonje na jugozapadu do potoka Glibokog na sjeveroistoku. U tome nizu su vrhovi i grebeni: Bela Gorica (423 m), Mali Kalnik (429 m), Veliki Kalnik (643 m), Kalnička greda (547 m), Veliko Brdo (408 m) i Gradec (368 m). Drugi niz je moguće započeti Oštrim vrhom te nastaviti vrhom Ljuba Voda te vrhovima Korenić (539 m), Peca (620 m), Malinec (531 m), Porutine (491 m) i Kamenjak (430 m). Treći niz počinje Velikim Drenovcem, nastavlja se na Ljubelj (558 m), Drobno Kamenje i Glavicu (437 m). Valja istaknuti kako visinska razlika između najviših vrhova i prigorje iznose 300 metara. Uz vrhove i grebene u reljefu Kalnika značajne su i potočne doline.

Moguće je ustanoviti kako je glavni predstavnik prvobitnog vegetacijskog pokrivača Kalničkog gorja, iako u novije vrijeme prilično devastiranog, bjelogorična šumska zajednica. Najveći je dio Kalničkog gorja danas prekriven šumskim površinama. U najvišim gorskim dijelovima od bjelogorice prevladava bukva, a od crnogorice smreka, ariš i bijeli bor. Na brežuljkastim prigorjima i nižim pobrđima uz vinovu lozu prevladavaju hrast kitnjak, grab, bagrem i vinova loza, dok na vlažnim, nešto ocjeditijim prostorima između prigorja i vodotoka rastu hrast lužnjak, brijest, jasen te žitarice. Na vlažnom plavljenom prostoru uz vodene tokove prevladavaju joha, topola, vrba i livade.

Kalnik ima jedno od najrasprostranjenijih prigorja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a ono se proteže u duljini od oko 30 km te je na jugozapadu povezano s prigorjem Medvednice. Kalničko prigorje građeno je od tercijarnih naslaga (prvenstveno od lapora, pijeska i gline) koje se lako ispiru te su podložni eroziji. Potoci koji izviru u podnožju trupa ili trupu Kalničkog gorja teku najčešće prema jugu i pripadaju slivu rijeke Save. Ti su potoci udubili svoja korita u mekanom materijalu i time disecirali prigorski kraj. Tako da je osobina kalničkog prigorja, koje se proteže otprilike od sela Čanjevo do Apatovca, gusta naseljenost i diseciranost mnogobrojnim potocima. Prigorje je vezano uz trup Kalničkog gorja, a dugo je oko 20 km. Ogranci mu se protežu na jug u dubinu Lonjsko-čazmanske zavale. Na tome se području u novije vrijeme razvio prigorski regionalni identitet.

Iako se pojam podgorja obično veže uz sjeverne strane gorskih masiva, smatram da je kalničko podgorje moguće podijeliti na dva sektora: sjeverni i sjeveroistočni. Sjeverni se sektor proteže od Ludbrega do Novog Marofa te je strm i uzak (prosječne širine 2-3 km). On je diseciran potocima koji teku prema rijeci Bednji. Kako je dolina ove rijeke vlažna te nepovoljna za razvoj naselja, ona su se tijekom ranoga novog vijeka razvila duž rebara Kalnika, na prostoru gdje se nalaze i najpristupačnije poljoprivredne površine. Sjeveroistočni sektor kalničkog podgorja (neki ga smatraju sektorom prigorja) proteže se od toka rijeke Bednje do potoka Koprivnica (Koprivnička Rijeka), odnosno otprilike od Velikog Poganca do dravske doline. Taj je dio podgorja sužen i zatvoren Bilogorom, diseciran je i slabije naseljen. U kontaktna zona sjeveroistočnog kalničkog podgorja i dravske ravnice razvila se najgušća naseljenost. Tijekom ranoga novog vijeka na tom kontaktnom području postojao je jedan grad (Koprivnica) te dva trgovišta (Ludbreg i Rasinja). Iako neki taj prostor nazivaju Ludbreško-koprivničko humlje, smatram kako ga je bolje preciznije podijeliti na Koprivničko humlje (između potoka Glibokog i željezničke pruge Koprivnica-Križevci-Zagreb) i Ludbreško humlje (između potoka Glibokog i rijeke Bednje). Brojni potoci koji izviru u sjeveroistočnom kalničkom podgorju teku najčešće prema potocima Glibokom i Koprivnici čiji su tokovi usmjereni prema sjeveroistoku i pripadaju slivu rijeke Drave. Većina se tamošnjih naselja razvila na blažim prisojnim padinama brojnih brežuljaka i rebara, a oko njih su šumske površine iskrčene još u ranome novom vijeku kada je definirana većina današnje mreže naselja u tome dijelu podgorja. Stanovništvo najvećega dijela sjeveroistočnog sektora kalničkog podgorja ima regionalnu svijest pripadnosti Podravini.

Doseljavanje

Starosjedilačko stanovništvo se do kraja 16. stoljeća zadržalo uglavnom u sjevernom i zapadnom dijelu Kalničkog gorja. Najintenzivnije su bili depopulirani istočni i jugoistočni dio gorja, koji su najotvoreniji prema podravskoj ravnici od kuda su najčešće dolazili osmanski prodori. Demografska revitalizacija istočnog dijela Kalnika je započela još sredinom 16. stoljeća. doseljavanjem prvih skupina pravoslavnog vlaškog stanovništva. Isto je stanovništvo u većem broju naselilo jugoistočni dio, a dijelom i središnji dio Kalničkog gorja krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Vlaško srpskopravoslavno je stanovništvo uz ranije depopulirane kalničke prostore naselilo i susjedna slabo naseljena bilogorska područja. Vlasi su se, u manjim skupinama, na ove prostore doseljavali i kasnije. Iako su sačuvali dio starosjedilačkog stanovništva, i zapadni i sjeverni dio Kalničkog gorja su tijekom cijelog 17. stoljeća bili izloženi intenzivnijoj kolonizaciji pretežito katoličkog stanovništva raznolikog podrijetla. Procesima kolonizacije će se tijekom 17. stoljeća formirati pretežito srpskopravoslavnim Vlasima naseljena zona istočnog dijela Kalničkog gorja te pretežito katoličkim stanovništvom naseljeni ostali dijelovi Kalnika.

Analizom prvih preciznijih karata (iz druge polovice 18. stoljeća), moguće je utvrditi kako je gustoća naseljenosti na prigorskoj (južnoj) strani Kalničkog gorja bila znatno veća i dolazila je skroz ispod najvišeg kalničkog gorskog hrpta, gdje su se na najvišim nadmorskim visinama nalazila sela Vojnovec (380 m) i Kalnik (359 m), a na nešto nižim visinama Kamešnica, Šopron, Gornja Rijeka, Sudovec, Čanjevo i druga. Upravo na području oko sela koja su bila smještena neposredno ispod gorskog hrpta vidljivo je kako su šume većim dijelom bile iskrčene. Na kalničkim padinama sjeverno od gorskog hrpta vidljiv je veliki šumski kompleks, koji se spuštao u gotovo neprekinutom nizu do rijeke Bednje. Jedine iskrčene površine bile su oko sela formiranih na kontaktnoj zoni doline rijeke Bednje i najsjevernijih obronaka Kalničkog gorja (Možđenec, Ljubeščica, Terhovec, Leskovec itd.). Na sjevernim obroncima Kalničkog gorja izuzetke od naseljenosti uz samu rijeku Bednju činili su selo Drenovec, formirano u gorskom području najbliže kalničkom hrptu, oko kojega je bio iskrčen dio šuma, te uz puteljak i potok Ljuba voda (Ljubeščica) iskrčeno područje južno od vrha Ljubelj (558 m), gdje su ucrtani mjesto za proizvodnju (palionica) potaše te mlin za valjanje sukna.

Nedostatak šumskih površina oko sela u južnom (prigorskom) dijelu ispod dominantnog hrpta Kalnika možda je moguće objasniti krčenjem uslijed porasta gustoće naseljenosti tijekom 17. stoljeća. Usporedimo li popise obitelji iz 1598. sa popisima iz 1704. i 1706. godine na području rimokatoličkih župa Kalnik, Gornja Rijeka i Visoko (čija sela obuhvaćaju sva naselja južno od kalničkog gorsko hrpta), moguće je ustanoviti znatni porast gustoće naseljenosti. Na ovome je području 1598. živjela 231 obitelj u 22 sela, a početkom 18. stoljeća se broj obitelji gotovo udvostručio tj. porastao je na 430. Istovremeno se i broj sela udvostručio tj. porastao je na 43. Pritom valja istaknuti kako je došlo i do unutarnje transformacije naseljenosti jer je raseljeno pet manjih sela, koja su očito bila smještena na nepristupačnim terenima. Današnje selo Kalnik, a nekadašnje trgovište Brezovica, starim se imenom nazivalo još 1651. godine, da bi najkasnije početkom 18. stoljeća potpuno prevladao novi naziv Kamnik (Kalnik).

U religijskoj topografiji gorskih prostora najvažnije mjesto zauzima simbolika vrhova jer su oni smatrani mjestima gdje se dodiruju nebo i zemlja, pa se tamo čovjek mogao najviše približiti Bogu. Stoga ne treba čuditi pojava brojnih kultnih mjesta na Kalniku od stare povijesti do danas. Kalnik se i u ranome novom vijeku i u današnje vrijeme isticao brojem kultnih mjesta, svetišta i kapelica kojima su se služili ovdašnji stanovnici, bilo katoličke bilo pravoslavne konfesije. Spomenimo samo usput da je podrijetlom s rubnog kalničkog prostora Sveti Marko Križevčanin.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Sportsko natjecanje za djecu i roditelje

U sklopu Dječjeg tjedna održano je sportsko natjecanje „Najbolji tim u gradu“ u organizaciji Grada Križevaca, Zajednice športskih udruga Križevci i Društva športske rekreacije Križevci.

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI