Jeste li znali: U Nemčićevoj se prodavala stoka, a žitarice na Trgu Mladosti

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Piše dr. Hrvoje Petrić

Na mjestu današnje Ulice Antuna Nemčića i Trga mladosti u drugoj je polovici 16. stoljeća tekao potok Koprivnica. To se može zaključiti iz planova Koprivnice koji se čuvaju u Dresdenu, Beču i Grazu. Otprilike negdje gdje je spoj Nemčićeve ulice i Florijanskog trga postojao je most kojim se prelazilo preko potoka, a negdje na kraju današnjeg Trga mladosti odnosno na početku Starogradske ulice (vjerojatno između nje, Trga mladosti i Ulice Antuna Mihanovića) nalazio se mlin i nekoliko kuća na malenoj adi. To su bili tadašnji jedini čvrsti objekti zapadno od gradskih utvrda i opkopa.

Banski trg (Trg mladosti) i Nemciceva ulica 1903.

Nije poznato je li skretanje toka potoka na današnju lokaciju bilo izvedeno planski.  Stari tok potoka Koprivnice, zapadno od utvrde (na prostoru današnje Nemčićeve ulice) nije imao puno smisla za obrambene potrebe dok je skretanje potoka južno od utvrde ovaj vodotok pretvaralo u prirodnu prepreku i štit od potencijalnih osmanskih napadaja. Regulacija je svakako izvršena početkom 17. stoljeća. U gradskim zapisnicima iz godine 1645. spominje se postojanje «piacza poleg ztare Kopriuniczae», što jasno upućuje na to da je nekadašnji, a 1645. već napušteni tok nekada tekao uz novoformirani gradski tržni prostor sjeverno i zapadno od koprivničke utvrde (današnji Zrinski trg i Nemčićeva ulica).

O tome da nije bilo nikakve izgrađenosti prostora današnje Nemčićeve ulice u prvoj polovici 17. stoljeća dokazuje i Ledentuova veduta iz 1639. koja ovaj prostor prikazuje kao potpuno prazan.

Promijenjen tok

Čini se da se ipak na prostoru današnje Nemčićeve ulice počela formirati izgradnja tek početkom 18. stoljeća na što ukazuju i četiri ucrtane kuće uz put za Križevce (koji je identičan Nemčićevoj ulici) na planu I. C. de Rebaina iz 1737. godine. Kneidingerova karta iz 1766. godine pokazuje izgrađenu ulicu na prostoru današnje Nemčićeve, a također i formirani trg u produžetku (današnji Trg mladosti). Identična se situacija može vidjeti na nekoliko vojnih karata iz 1768. godine, što ukazuje da je do zaokruživanja izgradnje prostora današnje Nemčićeve ulice i Trga mladosti došlo najkasnije u drugoj polovici 18. stoljeća.

glavna Trg mladosti pred Prvi svjetski rat

Na planu Koprivnice iz 1772. godine po prvi je put detaljno dan plan izgleda Nemčićeve ulice i Trga mladosti. Nemčićeva ulica imala je osam kuća koje nisu bile spojene. Najveća je bila zgrada koja se nalazila na mjestu današnjeg sjedišta Koprivničko-križevačke županije. Prema planu iz 1850. Nemčićeva ulica ima sedam kuća, a prema katastarskom planu iz 1869. godine ima devet kuća. Prvu zgradu u Nemčićevoj ulici projektirao je znameniti graditelj Gjuro Carnelutti oko 1900. godine. Iduća je građanska poslovno-stambena kuća (danas ugostiteljski objekt) koja je u izvornom obliku izgrađena prije 1772. godine, najvjerojatnije nakon velike obnove Koprivnice poslije požara 1736. godine. Kuća ima visoku ambijentalnu vrijednost, a posebno je važna kao jedan od najstarijih očuvanih baroknih profanih objekata.

Na mjestu zgrade današnjeg sjedišta Koprivničko-križevačke županije do 1892. godine nalazila se koprivnička gradska vijećnica. Nakon njenog rušenja trebala se graditi zgrada pod nazivom „gradski hotel“, u kojoj bi se koncentrirao kulturni život grada. U dvorištu je bila zazidana građevina s velikom dvoranom za društvena okupljanja, ali je političke strukture oko Károlya Khuen-Hédervárya, zbog oporbenog stava tadašnjih koprivničkih građana, nisu dozvolile zajam kojim bi se dovršila gradnja. Zbog toga je gradonačelnik Aleksa Mikac zajedno s 11 gradskih zastupnika podnio ostavku. Tako je umjesto „gradskog hotela“ na njegovom gradilištu podignuta zgrada u kojoj je danas sjedište Koprivničko-križevačke županije. Gradio ju je Gjuro Carnelutti, a namjena joj je bila upravno-administrativna. Tu je s vremenom bilo sjedište podžupanije, kotara i općine.

Prostor danasnje Nemciceve ulice i Trga mladosti 1772.

Na Trgu mladosti 8 nalazila se kuća u vlasništvu obitelji Nemčić. Nakon smrti koprivničkog gradskog vijećnika (senatora) Ivana pl. Nemčića, kuću je naslijedio njegov sin Antun pl. Nemčić (1813-1849.). U toj je kući napisao nekoliko književnih djela, no njegovo najznačajnije književno ostvarenje – poznati putopis «Putositnice» napisao je u kleti u Starigradu. Ulica koja se isprva zvala Šetališna, kasnije je dobila ime upravo po književniku Antunu Nemčiću. Kuću je po smrti Antuna Nemčića, njegova sestra Elizabeta Paić (Baiš) prodala koprivničkom poštaru Ivanu Vrančiću. Na kući (koja je iznova podignuta 1987.) je i spomen-ploča Antunu Nemčiću s natpisom:

U ovom drevnom domu

za mladih je dana

pjesnik

ANTUN pl. NEMČIĆ GOSTOVINSKI

stihove pravio i Hrvatsku slavio

Viteški red hrvatskoga zmaja i građani grada Koprivnice

15.VIII.1943.

Još je jedna zgrada iz 18. stoljeća, tj. iz perioda kada se formirala ova ulica. Riječ je o Trgu mladosti 15. U njemu je jedno vrijeme bila koprivnička pošta, a on je izvorno bio trgovačko-stambeni objekt.

Na planu iz 1772. na današnjem Trgu mladosti ucrtano je devet kuća (1738. se spominje da su u dvije kuće živjeli pravoslavni trgovci), a sve su bile sa zapadne strane trga. Četiri kuće bile su smještene sjeverno, a pet kuća južno od puta za Križevce koji se odvajao od ceste koja je vodila u smjeru Jagnjedovca. Do promjene je u izgradnji je došlo između 1792. i 1794. kada je izgrađena pravoslavna crkva Sv. Trojice ili Sošestvija Svetoga Duha, gradnju koje su financirali tzv. «grčki» trgovci pravoslavne vjere koji su živjeli u blizini. Gradski magistrat je 29. studenoga 1782. godine poslao Ugarskom namjesničkom vijeću pritužbu trgovaca grčkog nesjedinjenog obreda. Oni su tražili da im se prizna status koprivničkih građana i da im se dade dozvola za preuređenje kapele te namjesti pravoslavni svećenik. Ranije su održavali bogoslužje u privatnoj kući, ali je to Gradski magistrat zabranio, a kuću zapečatio. Tu su kuću, koja je pripadala Jankoviću i nalazila se »Pod Pikom« (danas Trg mladosti u Koprivnici), kupili još 1762. godine kaluđeri manastira u Lepavini i tamo je 1782. napravljen pokušaj obnove pravoslavnog bogoslužja.  

Prostor danasnje Nemciceve ulice i Trga mladosti 1838.

Nakon edikta o toleranciji bilo je moguće graditi pravoslavne crkve u gradovima te je 1784. godine 13 trgovačkih obitelji prikupljalo priloge za izgradnju nove pravoslavne crkve u Koprivnici. Oni su darovali 5730 forinti: Petar Stojanović 1000 forinti, Tomo Lacković 1000 forinti, Pavao Vasiljević 1000 forinti, Bogdan Kostić 300 forinti, Agora Janković 300 forinti, Stefan Petrović 300 forinti, Ladislav Vasiljević 300 forinti, Ivan Dimitris 200 forinti, Đuro Malin 100 forinti, Mihael Jurković 50 forinti, Dimitrije Mitrović 20 forinti, Ivan Vasiljević 10 forinti i Andrija Mesalović (conniarista ex Ivanich) 150 forinti. Ta se gradnja kasnije uspješno ostvarila.

Gradski magistrat se u studenom 1789. obratio Križevačkoj županiji, a ona je pisala Ugarskom namjesničkom vijeću uz preporuku da se pravoslavnima dozvoli gradnja crkve, no ni ovoga puta dozvola nije bila izdana. Koprivnički pravoslavci su iskoristili narodno-crkveni sabor u Temišvaru 1790. te podnijeli molbu za gradnju crkve i držanje svećenika. Sabor je među svoje tužbe i zahtjeve stavio i ovaj koprivnički. Novi vladar Leopold je 23. travnja 1791.  donio rješenje kojim se dozvoljava gradnja pravoslavne crkve u Koprivnici.

Do crkve je kasnije podignuta parohijalna kuća koja je nakon ukinuća parohije pretvorena u poštu. Na istočnoj strani trga, uz pravoslavnu crkvu su kasnije izgrađene i četiri kuće, što je vidljivo iz plana Koprivnice datiranog 1850. godinom. Prema tom planu na zapadnoj strani trga je bilo 11 kuća, što ukazuje na širenje trga u nekoliko desetljeća. Još je zanimljiv jedan detalj vezan uz ovaj trg, a to je da je između njega i Nemčićeve ulice bio vrt franjevačkog samostana, što je vidljivo primjerice s plana Koprivnice iz 1838. godine. Na katastarskom planu iz 1869. godine Trg mladosti ima 16 kuća i pravoslavnu crkvu.

Današnji je Trg mladosti ranije nosio nazive Banski trg, Žitni trg, odnosno Trg Stjepana Radića. Prije nego je formirano današnje sajmište (gdje je ranije bilo vojno vježbalište i jahalište – Reitschule u 18. st.), na tome trgu su se održavali stočni sajmovi. Na katastarskom planu iz 1869. godine prostor Trga mladosti je jednostavno označen kao Pique (pika – prostor koji je značio tzv. «brisani prostor» udaljenosti koliko je mogla pucati puška s koprivničkih bedema).

Koprivnica je privilegij održavanja tjednih sajmova ponedjeljkom imala od 4. studenoga 1356. godine, a kao dokaz zadržavanja tjednog sajma i u 16. stoljeću može nam biti odluka Sabora od 15. ožujka 1562. godine na kojem se, između ostalih, spominje koprivnički tjedni sajam. Sajmovi su se održavali i početkom 17. stoljeća. Npr. iz 1635. je sačuvana odredba u kojoj se spominje postojanje sajmova u Koprivnici.

Grad Koprivnica je od kralja Ferdinanda 17. ožujka 1638. godine dobila privilegij za održavanje dva sajma: 26. ožujka (prvi radni dan iza Blagovijesti) i 7. prosinca (prvi radni dan iza Nikolinja). Isti kralj je poveljom od 4. lipnja 1652. godine dozvolio održavanje trećeg sajma na dan 2. srpnja (pohod Blažene Djevice Marije).

Stara gradska vijecnica (srusena 1892.)

Tjedni sajam

U Koprivnici je postojao običaj da se tjedni sajam držao u nedjelju umjesto u ponedjeljak kako je određeno privilegijem. To se protivilo zaključcima Sabora od godine 1611. i 1629, koji su zabranili trgovanje u nedjelju i blagdane. Zato je Sabor, koji se 14. travnja 1689. godine sastao u Zagrebu, uputio grad Koprivnicu da tjedni sajam iz razloga pobožnosti premjesti od nedjelje na koji djelatni dan. Gradski magistrat u Koprivnici nije poslušao Sabor pa je ostao kod prijašnjeg običaja. O tome se raspravljalo na Saboru u Želinu 22. ožujka 1691. godine. Sabor je po želji zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulića obnovio svoje zaključke od godine 1611, 1629. i 1689. Kako se grad Koprivnica nije držao tih zaključaka, Sabor je odredio da križevački podžupan Baltazar Patačić ode u Koprivnicu i opomene Gradski magistrat da se prilagodi donesenim zaključcima. Kako podžupanova opomena nije koristila, dozvolio je Sabor, održan u Zagrebu 7. svibnja 1691, zagrebačkom biskupu da protiv grada Koprivnice odredi na sjednici duhovnog stola crkvenu kaznu. Koprivničani su nastavili držati tjedni sajam u nedjelju, a to je biskupu dojavio Tomo Čuz, koji je time na sebe navukao mržnju koprivničkih građana, te se bojao njihove osvete. O tome se raspravljalo na Saboru u Zagrebu 7. ožujka 1693. godine. Sabor je biskupa uputio neka po križevačkom podžupanu poduzme sva pravna sredstva; ujedno je odredio globu koju je Gradski magistrat Koprivnice morao platiti za svaki sajam koji bi se održao u nedjelju.

Na molbu gradskog zastupstva i poglavarstva kralj Franjo II. u Beču je 21. siječnja 1793. izdao povelju kojom gradu Koprivnici dozvoljava sajmovanje još na Blaževo, Florijanovo i Šimunovo. Sajmovi su se tada održavali u gradskom podgrađu u blizini opkopa, jednim dijelom i na prostoru današnje Nemčićeve ulice i Trga mladosti.

Nakon što je oko 1768. od vojske napuštena koprivnička utvrda, nitko više nije čistio grabu oko nasipa tvrđave. U ljetnim mjesecima isparavanje je bilo nesnosno jer se u opkopima nagomilala nečistoća. Liječnici su savjetovali da se opkopi zatrpaju zemljom. Isto su tražili i još neki utjecajniji građani. Gradski senator Adolf Špišić nagovorio je gradsko poglavarstvo da 1863. zatrpa dio grabe na prostoru oko današnje osnovne škole Antuna Nemčića Gostovinskog. Na taj način je proširen Banski trg s ciljem da se na njemu prodaju konji i goveda. Stoga je tamo ubrzo napravljena i stočna vaga.

Prije Prvog svjetskog rata u Šetališnoj ulici (danas Nemčićevoj) prodavani su „živež, zelenine“, perad i ribe, a na početku ulice su svoj prodajni prostor imali kožari. Izgleda da su se žitarice prodavale na prostoru današnjeg Trga mladosti. Ranije se tamo prodavala i stoka, sve dok njena prodaja nije preseljena na prostor današnjeg sajmišta, uređenog u vrijeme gradonačelnika Kolomana Matačića (1891-1893.).

Stara gimnazija

S južne strane prolaza (prema današnjoj kuglani) prije Prvog svjetskog rata nalazila se zgrada šumarije kao jedna od četiri javne zgrade na ovom prostoru (uz kotarsku oblast/današnju županiju, gimnaziju i pravoslavnu crkvu).

Važna građevina na rubu gradskoga parka je stara gimnazija. Osnutak Privremene male realne gimnazije donesen je na molbu Gradskog zastupstva predvođenog gradonačelnikom Josipom Vargovićem Kraljevskoj zemaljskoj vladi Hrvatske u Zagrebu. Odluka o osnutku donesena je 25. kolovoza 1906. godine, a bilo je upisano 89 učenika i 56 učenica. Nastavnički zbor je bio malobrojan, a stručna sprema nastavnika neadekvatna. Prvi predavači bili su: Mile Cindrić, privremeni upravitelj, Stjepan Horvatić, Gustav Antolković, Lazar Pejić, dr. Dinko Gudek, Đorđe Popović, Simon Hessel, Tomo Šestak i Paula Frank.  Potkraj 1907. godine počela se graditi nova zgrada gimnazije (današnja zgrada Osnovne škole “Antun Nemčić – Gostovinski”). Radove je izvodilo zagrebačko poduzeće Carnelutti uz sudjelovanje gradskih obrtnika i građevnih djelatnika.

Nova zgrada je predana na uporabu 15. rujna 1908. godine, a na otvorenje je stigao tadašnji ban Pavao Rauch. Time su sazrijeli uvjeti da koprivnička gimnazija dobije i četvrti razred te postane potpunom. To je ozakonjeno potpisom Kraljevske zemaljske vlade Hrvatske 9. prosinca 1908. godine, a uz odobrenje tadašnjeg cara i kralja Franje Josipa I. od 25. studenog 1908. godine škola je dobila ime – Kraljevska mala realna gimnazija u Koprivnici. Stara gimnazija jedna je od najljepših ambijentalnih građevina u Koprivnici građenih početkom 20. stoljeća. Godine 1953. dozidan je drugi kat, a zgrada je adaptirana 1990.-1991. godine. Danas je u ovoj zgradi smještena Osnovna škola «Antun Nemčić Gostovinski» (Antun Nemčić je koristio pseudonim A.N.Gostovinski). Na rubu parka, nedaleko od zgrade stare gimnazije, nalazi se zgrada Domoljuba koja je izgrađena kao ugostiteljski objekt krajem 19. stoljeća. Nakon prvog svjetskog rata taj je objekt kupilo Hrvatsko pjevačko društvo „Domoljub“ i 1919. Nadogradilo je društvenu dvoranu u secesijskom stilu, a u njoj se do danas održavaju koncerti, kazališne predstave i sl.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Prikupljaju uzorke rakije i octa za izložbu

Poljoprivredna udruga Kalinovac organizira 12. Međunarodnu izložbu rakije, pripravaka od rakije i octa u povodu dana Općine Kalinovac, odnosno manifestacije Lukovo v Kalnovcu 2021., stoga

Naši mališani obilježili Olimpijski dan

U Dječjem vrtiću Fijolica Novigrad Podravski prošli tjedan tradicionalno je obilježen Hrvatski olimpijski dan. – O Hrvatskom olimpijskom danu smo razgovarali, upoznali se s njegovim

Umirovljenici uživali u Daruvaru

Članovi udruge umirovljenika općine Kalinovac nedavno su posjetili Daruvar i Daruvarske toplice u okviru svog projekta Druga doza energije. Dan za rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI