Kad Austrija ukine ograničenja, sjeverozapad Hrvatske će se isprazniti

Podravski favicon - Podravina i Prigorje - Koprivnica - Križevci - Đurđevac - Ludbreg - Aktualne vijesti - Zanimljivosti - Fotogalerije

Božidar Hajsok gotovo je trideset godina na čelu tvrtke Oprema-pit, proizašle iz bivšeg OUR-a Oprema, koja se početkom devedesetih rascjepkala na više samostalnih tvrtki. U početku se ova kompanija, koja danas zapošljava devedesetak radnika, bavila se inženjeringom, a sada je i izvođač radova, većinom na velikim gradilištima u Njemačkoj, na instalacijama vode i plina. Osim toga, tvrtka se bavi i građevinom, ali na hrvatskom tržištu. U svom radu u Njemačkoj ova ludbreška tvrtka odradila je poslove na više od 180 gradilišta te opremila više od 10.000 stanova instalacijom vode i plina. Iako većinu svojih prihoda i radova ostvaruje u Njemačkoj, Oprema-pit ostala je hrvatska tvrtka čiji radnici, iako rade u Njemačkoj, sva davanja plaćaju u Hrvatskoj.

PL: Možete li reći kako zapravo funkcionira vaše poslovanje?

Mi ne izvozimo radnu snagu i svi su naši zaposlenici i hrvatski zaposlenici. Ljudi koji rade kod nas u Njemačkoj nisu izgubljeni za Hrvatsku kao oni koji su sjeli na autobus i pronašli posao u njemačkoj tvrtki. Za Hrvatsku je taj radnik izgubljen. Isto tako, primanja naših radnika u Njemačkoj iznose oko 2000 eura neto, uz to da imaju plaćeno stanovanje, prijevoz na posao i prijevoz u Hrvatskoj. Prosječna plaća naših zaposlenika u Hrvatskoj je blizu 1000 eura, neto. Nismo još dosegli tu brojku, ali vrlo brzo hoćemo. Isto tako, naši radnici u Hrvatskoj rade od ponedjeljka do petka, a vikende provode sa svojim obiteljima. Svi poslovi odvijaju se na području sjeverozapadne Hrvatske, tako da radnici ne moraju ići po terenu. U Njemačkoj se ponekad radi i subotom, ali zato da se ispuni fond sati, da bi radnici mogli ostati nešto duže u Hrvatskoj kada imaju slobodne dane. Imamo kvalitetnu radnu snagu, a uvjeti rada također su kvalitetni, jer želimo zadržati svoje zaposlenike. Isto tako, stalno zapošljavamo, a na razgovor se može javiti bilo tko, otvoreni smo u tom pogledu.

PL: Afirmirali ste se u Njemačkoj, da biste sada počeli širiti svoje poslovanje i u Hrvatskoj.

– Tako je, u Njemačkoj radimo na opremanju građevina vodom i grijanjem. Tamo smo svojom profesionalnošću, kvalitetom i cijenom opstali 30 godina. U Hrvatskoj smo se orijentirali na energetsku obnovu, dakle, građevinske radove na izmjeni ovojnice, krovišta, kvalitetnog grijanja, ali i na bravarske radove u sferi ekologije, dakle u izradi reciklažnih dvorišta, ekokontejnera. To su naše glavne branše kojima se bavimo u Hrvatskoj, a intenzivirali smo ih u posljednje tri godine, kada smo i zaposlili 25 novih radnika. Vidjeli smo da imamo prostor za rast i u Hrvatskoj i to u sektorima koje sam spomenuo. Stabilna smo tvrtka i upravo radimo na projektu nove proizvodne hale. Upravo zato imamo stalno otvoren natječaj za zapošljavanje i tražimo ljude različitih  profila.

PL: Sada se postavlja pitanje koje hrvatski poslodavci postavljaju već duže vrijeme, kako naći kvalitetnu radnu snagu.

– Da, većina kvalitetnih radnika otišla je van, ali još se uvijek može naći dobar zaposlenik. I mi smo već posegli za uvozom radne snage. Ne možemo se osloniti na radnike iz Nepala i sličnih zemalja jer trebamo stručne radnike. To možemo naći u Bosni i Srbiji, gdje ima dobrih majstora, no naše su plaće počele biti preniske i za ljude iz Bosne da bi ostavili svoju obitelj i došli raditi u Hrvatsku. Upravo zato radimo na povećanju plaće i mislim da je neka granica 1000 eura neto plaće za rad u Hrvatskoj od ponedjeljka do petka.

PL: Imate velikog iskustva rada u Njemačkoj, ali i u Hrvatskoj. Kako biste usporedili ta dva  gospodarstva?

– U Njemačkoj se bavimo strukom i poslom, a u Hrvatskoj naplatom dugova. Ono što se mora promijeniti u Hrvatskoj jest to da netko tko ne plati izvođaču, radnicima ili dobavljaču snosi i odgovornost. Ne ta tvrtka, već osoba koja je odgovorna. Kod nas se još lako može napraviti dug na jednoj firmi, otvoriti drugu, ne plaćati radnike i poreze i voziti se u novom BMW-u, u Njemačkoj je to mnogo teže. Nije nemoguće, ali neusporedivo teže. Tamo vam država odmah uzme ono što ste dužni te vam firma ide u stečaj, ali i vi dobijete stigmu lošeg poslovnog partnera koju je gotovo nemoguće izbrisati. Dok će se kod nas tako poslovati, onda će biti bolje. Uzmimo primjerice ove liste srama, poreznih dužnika. Za njih su podjednako krivi oni koji su ostali dužni, ali i država jer je dopustila da se ta lista stvori. Država ima alate da napravi što hoće, i ne bi trebalo biti moguće da netko mjesecima, pa i godinama ne plaća porez ili nešto drugo što je obavezan plaćati i da tako posluje. Zato je proces javne nabave dobar i tu se vide pomaci, a vrlo je važno da ako netko ne ispuni svoj dio dogovora da za to i odgovara. Ako neće biti posljedica, neće biti ni poboljšanja poslovne klime i dalje će biti šminkera u lijepim autima koji ne plaćaju radnike.

PL: Dakle, recept je jednostavan, samo treba zakone provesti u djelo?

Točno tako, mi imamo solidan zakonodavni okvir, a Zakon o trgovačkim društvima praktički smo prepisali od Njemačke. Država samo treba omogućiti da pošteni poslodavci i tvrtke mogu normalno raditi, a ne da se brinem hoće li mi netko platiti ono što sam napravio. U Hrvatskoj taj strah postoji. Meni i onima koji normalno razmišljaju, a skup auto od novca koji sam ukrao radnicima ne znači ništa. Moj je cilj da „se vrti“, da živimo. Zato s nelagodom čujem one priče da će si poslodavci uzeti za sebe porezne olakšice koja država najavljuje. Vjerujte, oni koji misle normalno raditi i koji misle na svoj posao neće, sve će dati radnicima.

PL: Kakav je odnos prema radnicima u Njemačkoj, imaju li veća prava nego u Hrvatskoj?

Recimo to ovako. U Njemačkoj se poslodavci boje sindikata, oni tamo imaju stvarnu moć. Kad ti sindikat dođe u firmu, on će svim snagama stati iza dobrog radnika. Neće stati iz lijenčine ili pijanca, ali za dobrog radnika će se boriti.  Sindikati tamo, kada se traže radnička prava, kažu svojim članovima: Sada nećete raditi dok se stvari ne poprave, a vrijeme koje ćete provesti izvan posla platit ćemo vam mi. Tamo se drukčije razmišlja o radniku. Posebno to čine firme iz Njemačke i EU jer znaju da, ako krše radnička prava, da im se dobro ne piše.

PL: Imali se sastanak u Njemačkoj u sklopu INGRA-DET udruženja hrvatskih tvrtki u Njemačkoj i razgovarali ste o problemu radne snage. Tamo je bilo rečeno da problem s radnom snagom neće prestati.

– Zadnjeg dana lipnja 2020. godine skinut će se sva ograničenja u zapošljavanju u Europskoj uniji.  Velika je sreća što je Austrija dosad zadržala ograničenja za zapošljavanja, jer da ih nije bilo, u Hrvatskoj jednostavno ne bi mogli raditi. Mislim da će se i u novom slučaju, kada će se hrvatski radnici moći bez problema zaposliti u Austriji, sjeverozapadna Hrvatska isprazniti. Austrija je blizu i radnici mnogu svaki vikend biti doma za 70 ili 80 posto veću plaću. Mnogi će to iskoristiti. Zato mi u Hrvatskoj moramo imati prosječnu plaću barem 1000 eura. Vjerujem da bi se mnogi vratili da im se ponudi takva plaća, barem iz jednog razloga. Neusporedivo je bolje i ljepše živjeti u Hrvatskoj nego u Njemačkoj.

PL: Vidite li onda ipak svijetlu ili tamnu budućnost Hrvatske. Kako je do svega toga došlo?

Poslije rata rasprodali smo sve, ugasili velik dio proizvodnje i našli se u potpuno drugačijem ekonomskom području. Od masovne proizvodnje došli smo do toga da se većinom bavimo samo uslugama. U tom procesu nestalo je nekih zanimanja, većinom tehničkih. Zatvorili smo željezare, rafinerije, ali i prodali banke i telekome, a sve smo to učinili prebrzo i prelako. Neki ljudi iskoristili su rat pa su tako učinili. U tom prijelaznom periodu naša država nije nas zaštitila, a i mi gospodarstvenici nismo mogli toliko brzo reagirati.  Tim procesom deindustralizacije promijenila se čitava slika radne snage. Jedno vrijeme bila je maksima roditelja naše djece da moraju učiti kako ne bi morali biti zidari, bravari, keramičari. Danas jedan keramičar može naći posao gdje god poželi, a s još dva ili tri kolege može otvoriti firmu i sasvim normalno raditi. Srećom, vidimo da se trend nešto mijenja, da nije sramota biti majstor, a to je dobro. Vjerujte mi kad kažem da je u Njemačkoj mesar, pa i konobar i kuhar isto tako priznat kao i inženjeri i liječnici. Pomalo smo i mi došli do zaključka da ako želite dobro poslovati, morate kuhara platiti barem 1500 eura. Mi smo se također sada licencirali da možemo primiti učenike na praksu. Znamo da će kod nas naučiti posao i da im poslije možemo ponuditi dobre uvjete da ostanu.

PL: Mnogo se govori o malim plaćama na sjeveru Hrvatske.

To je tako jer su većinom ovdje zaposlene žene, i to na radnim mjestima s malom plaćom gdje ih je lako zamijeniti. Filozofija naših ljudi je jednostavna. Muž ode u Njemačku na pet ili šest godina, žena se brine o kućanstvu uz rad za plaću kojom se mogu pokriti režije. Za pet ili šest godina, kad riješe stambeno pitanje ili drugi auto, možda će onda razmišljati o povratku.

PL: Dugogodišnji ste član HNS-a i bili ste zamjenik gradonačelnika, dakle, upućeni ste u politička pitanja. Što mislite o štrajku prosvjetara, vaša stranka jako je uključena u tu problematiku.

Mislim da je odluka Vlade da svima podigne plaće šest posto u javnom sektoru zasad dobra. Ulaziti u koeficijente svih javnih i državnih službi sad bi bio predug proces. S druge strane, ovo povećanje natjerat će i nas realni sektor na povećanje plaća, a to je dobro za ono što svi želimo postići. Mislite da naši ljudi vani ne gledaju što se događa i mnogi se žele vratiti. Zamislite da uspijemo vratiti 100.000 ljudi koji su stručni i radili su vani te su europski orijentirani. Bilo bi to neprocjenjiva vrijednost, tako da je ovo povećanje od šest posto svima jedino što je Vlada mogla napraviti. 

PL: Radite u građevini. Stručnjaci najavljuju novu krizu, a taj sektor krizu najviše osjeti.

– Što se tiče Njemačke, nimalo se ne bojim. Kada je bila kriza 2008. godine, u Njemačkoj se stalo s izgradnjom stanova, ali je počela obnova vrtića, domova zdravlja i slično. Država je tu uskočila i svojim gospodarstvenicima rekla: nemojte zatvarati ili otpuštati radnike, platite im koliko možete, a mi ćemo platiti ostatak. Stoga se za naše poslovanje u Njemačkoj ne brinem, tamo se država pobrine za svoje gospodarstvo. U Hrvatskoj ne možemo pasti jako jer ionako nisko stojimo, tako da nemam bojazni zbog možebitne krize.

Predsjednik ste ludbreškog ogranka HNS-a. Vaši članovi u Gradskom vijeću vrlo su glasna oporba. Pripremate li se već za lokalne izbore, hoćete li imati kandidata za gradonačelnicu ili gradonačelnika.

Prvo što se tiče oporbe, smatram da jedino postoji glasna oporba. Ona oporba koja šuti ne radi svoj posao. Uvijek ćemo se boriti protiv onoga za što mislimo da nije dobro, ne treba to shvaćati osobno. Što se tiče izbora, HNS će biti aktivan sudionik izbora i sigurno nećemo biti pasivan promatrač.

FOTO Dubravko Vutuc

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on email
Email

Upišite pojam koji želite pretraživati

Na našoj stranici koristimo kolačiće (cookies) kako bismo Vam mogli pružati usluge, koje bez upotrebe kolačića ne bismo bili u mogućnosti pružati. Nastavkom korištenja stranice suglasni ste s korištenjem kolačića. PRAVILA PRIVATNOSTI